INTERVJU s dubrovačkim gradonačelnikom

Mato Franković: Mene bi bilo sram da na žrtvi Vukovara gradim političku karijeru

05.10.2018 u 11:44

Bionic
Reading

HDZ-ovac Mato Franković u lipnju prošle godine naslijedio je na čelu Dubrovnika Andru Vlahušića, a koji je punih sedam godina vedrio i oblačio gradom svetog Vlaha. U intervju za tportal ispričao je što je dosad napravio, koji su najveći problemi našeg najjačeg turističkog brenda i kakvi su mu planovi za budućnost. Osvrnuo se i na napetu situaciju u HDZ-u, koji dobrano drma afera u kojoj je glavni lik drugi čovjek stranke Milijan Brkić te podjele oko skorog prosvjeda u Vukovaru

Franković se sa 36 godina ubraja u mlađu gardu HDZ-a. U stranku se učlanio 2000. te je četiri mandata odradio kao predsjednik Mladeži HDZ-a Dubrovačko-neretvanske županije. Šefom dubrovačkog HDZ-a imenovan je 2014., a u listopadu 2016. postao je i saborski zastupnik, potom i voditelj izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

Poslovnu karijeru gradio je u turizmu. Radio je u agenciji Generalturist, da bi 2009. zasjeo u fotelju direktora ACI marine Dubrovnik. Za sebe voli reći kako je prvi dubrovački gradonačelnik u demokratskim vremenima koji dolazi iz turističkog sektora te, kao takav, najbolje razumije probleme Grada.

Više od godinu i pol na čelu ste Dubrovnika. Kako je voditi najpoznatiji, neki će reći i najbogatiji hrvatski grad?

Vrlo zahtjevno. Ali da vas odmah ispravim - floskula je da je Dubrovnik najbogatiji grad u Hrvatskoj. Tu je floskulu proširio moj prethodnik koji u osam godina nije napravio ništa. Dubrovnik je grad koji nema riješeno 70 posto kanalizacijske mreže, nema riješeno 20 posto vodovodne mreže, a sustav odvodnje oborinskih voda uopće ne postoji. Dubrovnik je grad bez i jednog vrtića koji zadovoljava pedagoške standarde. Imamo samo tri škole s jednosmjenskom nastavom. Dubrovnik je sve samo ne bogat grad.

Onda je pred vama puno posla. Ipak, imate gradski proračun od 600 milijuna kuna, što nije malo.

Točno, ali opet je nedovoljno velik za sve projekte jer se zadnjih godina ništa nije radilo. U 2018. morali smo se zadužiti 130 milijuna kuna kako bismo pokrenuli investicijski ciklus. U ovoj godini krećemo s gradnjom nove osnovne škole. To je prva škola koja će se napraviti nakon 35 godina. Već se gradi novi vrtić s osam grupa, a uskoro krećemo s gradnjom još jednog s četiri grupe. Za mjesec dana krećemo s radovima na važnoj dionici sustava oborinske odvodnje. Iduće godine morat ćemo uložiti preko 35 milijuna kuna samo u odvodnju. Najteža stvar koja mi predstoji u 2019. odabir je projekata od kojih ćemo odustati jer nemamo dovoljno novca.

Što je s fondovima Europske unije? Mnogi naši gradovi iz njih povlače velika sredstva.

Poznato je to da Dubrovnik do 2017. nije koristio nijedan euro iz Unijinih fondova. U ovoj godini uspjeli smo dobiti oko 50 milijuna kuna, ali to je, s obzirom na potrebe, kap u moru. Građani su postali nestrpljivi i imaju velika očekivanja. Nažalost, i među njima se ukorijenila ta floskula da žive u najbogatijem gradu u Hrvatskoj.

Ta floskula, kako je vi zovete, utemeljena je na tome da je Dubrovnik naše najveće turističko središte. Ljudi smatraju da od toga sigurno ubirete velik novac?

Nije to baš tako…

Ali gdje je onda odlazio novac ako ne u osnovnu gradsku infrastrukturu?

Populističkim metodama dijelilo se svima šakom i kapom. Pomagalo se raznim udrugama i skupinama. Vikalo se kako Dubrovnik ima puno novca i da mu nije problem pomoći kome god treba. U Dubrovniku, koji ima oko 40.000 stanovnika, imate čak 8700 besplatnih pokaza za javni prijevoz. To su te najjeftinije populističke metode za dobivanje izbora. Mene to ne zanima i odlučio sam ići u drugom smjeru. Ne razmišljam o drugom mandatu. Ne kažem da se neću kandidirati na sljedećim izborima, ali mi to nije prioritet. Želim u četiri godine svog mandata napraviti najviše što mogu. Kada završim ovaj posao da se nemam čega sramiti.

Nedavno ste objavili kako ste postigli dogovor s kruzerskim kompanijama da iduće ljeto u Dubrovnik mogu uplovljavati najviše dva kruzera dnevno, što će prepoloviti broj gostiju s plovećih hotela i smanjiti nesnosne gužve. Kako ste to uspjeli? Jesu li pregovori bili teški?

Samo deset dana nakon što sam postao gradonačelnik Dubrovnik se našao na naslovnicama vodećih svjetskih medija kao nepoželjna destinacija zbog neizdrživih gužvi. Morali smo brzo reagirati. Podijelili smo posjetitelje u tri grupe. Prva su turisti s kruzera, drugi su dnevni izletnički gosti i treća su domicilni turisti, odnosno oni koji noće u Dubrovniku. Stupili smo u kontakt s najvećim svjetskim kruzerskim kompanijama preko njihove udruge CLIA. Na prvom sastanku lani u Hamburgu prikazao sam im kratki film da vide što se događa u gradu kad istovremeno dođe pet kruzera. Blokada ulaza Pile, blokada Straduna, ne može se hodati. I onda sam ih pitao je li to iskustvo koje oni žele pružiti svojim gostima? Rekli su da ne žele i da je ovo prvi put da im neki grad pristupa na taj način i traži njihovu pomoć. Dogovorili smo bolji raspored dolazaka i odlazaka brodova za ovo ljeto, zbog čega prvi put u deset godina niste imali blokadu pješačkog prometa u gradu. A za iduću godinu bit će režim od dva kruzera dnevno.

Spomenuli se goste koji dolaze na jednodnevne izlete. Zbog čega su oni bili problem?

Radi se o posjetiteljima iz BiH, Crne Gore, s makarskog i splitskog područja koji dolaze autobusima. Dnevno u Dubrovnik ljeti dođe i 100 autobusa odjednom. Možete misliti koji je to pritisak... Zbog toga smo zabranili njihov dolazak četvrtkom i subotom. Tako smo riješili i taj segment.

Zar se ne bojite kako ćete tim pravilima za kruzere i zabranama za autobuse srezati turističke prihode?

Ne. U ovoj godini imali smo 17 posto više posjetitelja s brodova. Povećao se i broj izletničkih gostiju za 14 posto. Broj turista sa smještajem u Dubrovniku rastao je za četiri posto. Znači, svi su segmenti rasli, a gužve su postale manje. Zadnjih godina Dubrovnik se bio maksimalno komercijalizirao. Ulice su bile zatrpane štandovima, stolovima, stolicama… Sve smo to počistili. Maknuli smo 80 posto prodajnih pultova s javnih površina. U povijesnoj jezgri smo ukinuli 10 posto ugostiteljskih stolova te smo zabranili prodaju suvenira na ulici. Time je gradski proračun izgubio oko pet milijuna kuna prihoda, ali smo dobili prohodnije ulice i veće zadovoljstvo gostiju.

Kakva je situacija s gradskim zidinama? I one su sve neprohodnije za razgledavanje.

Istina. Ove godine će ih obići rekordnih 1,3 milijuna posjetitelja. Zato ćemo iduće godine dignuti cijenu ulaznice sa sadašnjih 150 na 200 kuna kako bismo smanjili broj posjetitelja. Mislimo da je to jedini način da smanjimo pritisak na zidine. Dobro je što je Društvo prijatelja dubrovačkih starina (DPDS-a), koje upravlja zidinama, u suradnji s Gradom otvorilo novu atrakciju – predziđe Dubrovnika. Ulaznica za predziđe će ostati 150 kuna, tako da će turisti moći birati između dvije opcije.

Kolike prihode godišnje ubirete od zidina i kako se oni dijele između Grada i DPDS-a?

Ove godine prihodi će biti oko 130 milijuna kuna. Od toga 60 posto pripada Gradu, a 40 posto DPDS-u.

Ima li Dubrovnik problem nestanka domicilnog stanovništva iz povijesne jezgre?

Jedno vrijeme bio je trend prodaje kuća strancima, ali je to stalo. Ljudi ih sad više uređuju za iznajmljivanje. U povijesnoj jezgri živi oko 1000 stanovnika. Moramo ih čuvati kao malo vode na dlanu. Zbog toga me vrlo često napadaju jer sam puštanje glazbe u gradu ograničio do 23.30 sati. Prije neki dan imao sam sastanak s ugostiteljima i oni su mi rekli kako sam Dubrovnik pretvorio u mrtvi grad. A ja sam im rekao kako će ovaj grad biti živ sve dok u njemu živi tih 1000 ljudi. Kad se oni isele, grad će umrijeti. Stavite se u njihovu kožu. Glazba staje u 23.30 sati, ali već u 2 sata poslije ponoći kreće se s pranjem ulica, što je nužno. U 5 sati dolaze prva dostavna vozila koja buče do 8 sati. Najmanja stvar koju smo za njih mogli napraviti to je da smo ograničili glazbu. Neki tvrde kako bi od 23.30 do 00.30 sati zaradili 30 posto više novca kad bi imali muziku. Moj odgovor je da nije sve u novcu.

Osim s ugostiteljima, ušli ste u sukob s taksistima, točnije Uberom. Napali ste ih kako se zbog njih stvaraju ogromne prometne gužve. Zašto ste protiv liberalizacije tržišta taksija koju je proveo vaš stranački kolega, ministar prometa Davor Butković?

Najgora stvar koja se Dubrovniku mogla dogoditi nakon što smo posložili cijelu priču oko broja gostiju s kruzera i onih koji dolaze autobusima liberalizacija je tržišta taksija. Više puta sam javno istupao i govorio da Ministarstvo griješi. Sad je i statistika pokazala da sam bio u pravu. Ove godine umjesto 200 imali smo čak 1200 taksista! Došlo je do kaosa u prometu, prometne nezgode su porasle za 100 posto, a u njima su većinom sudjelovali taksisti. Ne kažem da su sve to vozači Ubera, jer su u grad došli svi živi koji voze taksi u Hrvatskoj. Dozvolili smo Divlji zapad jer nemate kontrolnog tijela. Sad svatko može na krov staviti oznaku da je taksi i voziti ljude. Tko će utvrditi jeste li vi stvarno taksist ili niste?

Zar ne postoje državne inspekcije? Zašto ste njima niste obratili?

Ove sezone došli su jednom u Dubrovnik i to je to. Ako ništa drugo, trebali su povećati ovlasti našem prometnom redarstvu da, osim zaustavljenih vozila, može kontrolirati one koji su u prometu. Da ih mogu zaustaviti i utvrditi imaju li dozvolu za taksiranje.

Turistima je sigurno bolje s većim brojem taksija.

Ne bih se složio. Prometna gužva se nije smanjila, već povećala, i pao nam je broj putnika u javnom gradskom prijevozu za oko 100.000.

Koje je onda rješenje po vama?

Jedinicama lokalne samouprave trebaju se vratiti ovlasti kako bi se ograničio broj taksista. Ne mora to biti 200. Može ih biti i 300 u Dubrovniku, ali ne više od toga. Sve značajne turističke destinacije poput New Yorka i Londona uvele su ograničenje broja taksista. Dokazano je kako nekontrolirano otvaranje tržišta taksija uzrokuje kaos u prometu. Tu prvenstveno mislim na Uber jer je on najmasovniji.

Iz Ubera su vam odgovorili kako oni nisu problem, već neriješeni prometni pravci, mali broj parkinga i javnih garaža.

U iduće dvije godine izgradit ćemo tri javne garaže, što će nas koštati 120-130 milijuna kuna. One će biti punktovi, odnosno mjesta na kojima će se gosti prikupljati i javnim gradskim prijevozom odvoziti u gradsku jezgru. Cilj nam je u potpunosti zatvoriti povijesni dio grada za vozila sa stranim registracijama. Ta će zona biti otvorena samo za lokalno stanovništvo.

Jeste li zbog svojih dosadašnjih poteza imali problema, prijetnji?

Da… Većinom su to bili pokušaji reketarenja, ucjena, tražili su se neki prostori… Bilo je svega, ali ne bih išao u detalje.

Jeste li nešto od toga prijavili policiji?

Nisam. Svima sam rekao da ne postoji taj koji se rodio da mene može ucijeniti. Ne pristajem na takvu vrstu igre.

Ima li i kod vas u gradskoj administraciji uhljeba, odnosno ljudi zaposlenih preko veze, onih koji ništa ne rade?

Svugdje ih ima… Grad Dubrovnik ima oko 200 zaposlenih. Od mog dolaska uveli smo nove segmente upravljanja. U sve javne ustanove postavili smo nadzorne kamere da se zna kad tko ulazi i kad tko izlazi. Nakon toga smo uveli novi sustav prijave i odjave s posla. U trenutku kad se prijavljujete kamera vas automatski snimi. I sad znamo kad je tko došao i otišao s posla. Žale mi se moji pročelnici kako sad ljudi malo prije 8 sati trče na posao. Ja im kažem kako se to od njih i očekuje jer od 8 sati moraju služiti građanima. Naš posao je da služimo jer nas građani plaćaju za to.

Sigurno tim mjerama nisu sretni svi zaposlenici.

Gledajte, oni moraju postati svjesni kako smo mi tu zbog građana, a ne obratno. Uvodimo i cijeli novi računalni sustav Grada Dubrovnika. Postojeći je iz 1973. pa možete zamisliti kakvo je bilo administrativno poslovanje… Novi sustav će omogućiti da točno vidimo tko što radi i koliko radi. Ako ste kroz cijeli dan napravili dva dopisa i ništa više, onda vas ne trebamo. Ne samo u gradskoj, već i u državnoj administraciji imate velik broj vrijednih i pametnih ljudi koji predano rade svoj posao. Zašto dopustiti da oni ostanu u sjeni pojedinaca koje je netko zaposlio da ne rade ništa? Ja nisam zaposlio nijednog djelatnika koji će biti besposlen.

A koliko ste takvih uhljeba naslijedili?

Nisam ih samo ja naslijedio, već i moji prethodnici… Mislim kako imamo nekih 10 do 15 posto gradskih djelatnika koji rade ispod zadovoljavajuće razine. Oni možda 10 posto, ako i toliko, stvarno rade dok su na poslu.

  • +11
Dubrovački gradonačelnik Mato Franković Izvor: Pixsell / Autor: Grgo Jelavic/PIXSELL

U HDZ-u ste, reklo bi se, od malih nogu. Učlanili ste se, naime, s 18 godina. Kojoj struji HDZ-ovaca pripadate? Jeste li umjereni ili konzervativni?

Ne pripadam nijednoj struji. Imam svoje stavove koji su nekad liberalni, a nekad su desni. Rekao bih kako sam u sredini.

Hoćete li ići u Vukovar na prosvjed planiran 13. studenog?

Neću. Smatram da se neke stvari mogu riješiti i bez prosvjeda. Iako moram reći da razumijem svog prijatelja, gradonačelnika Vukovara Penavu. Već je puno godina prošlo, a neke rane nikako da se zatvore. Ljudi koji su nekad bili agresori i činili zlodjela danas se slobodno šeću Vukovarom. Neki čak rade u gradskim i državnim institucijama. Teško je to prihvatiti nekim ljudima. Je li prosvjed najbolje rješenje? Mislim da nije. Vidim ga kao posljednji krik upomoć. Da se konačno nešto napravi oko nestalih osoba u Domovinskom ratu. Nisam jedan od onih koji se voli vraćati u prošlost, ali prošlost treba respektirati da bi se mogla spoznati budućnost i krenuti dalje.

Kažete kako se ne volite vraćati u prošlost, a prošle godine ste se odbili fotografirati s izaslanstvom Trebinja prigodom otvaranja graničnog prijelaza Ivanica upravo zbog prošlosti.

Istina. Ali to sam napravio jer dosad Dubrovnik nije dobio službenu ispriku Trebinja za ratna razaranja.

Prije šest godina ispričao se episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorij, i to baš u Dubrovniku. Zar to nije dovoljno?

On je predstavnik Pravoslavne crkve, a ne Trebinja. Agresija je osim iz Trebinja išla iz Crne Gore. Za to su se ispričali svi crnogorski dužnosnici. To je veliki demokratski čin. S druge strane, u Trebinju, odnosno Republici Srpskoj, prije mjesec dana otkrili su spomenik četničkom vojvodi koji je poginuo u posljednjem 'otadžbinskom ratu'. Kakav je to otadžbinski rat? Je li to rat u kojem je napadan Dubrovnik i ubijeno 12-ero dubrovačke djece? Zaboravlja se kako je Dubrovnik prema broju nastradale djece u ratu drugi grad u Hrvatskoj nakon Slavonskog Broda. Najmanje što za to možemo dobiti je službena isprika. Bez nje neće biti nikakve suradnje.

Slažete li se s mišljenjem da je prosvjed u Vukovaru unio razdor u HDZ?

Smatram da Penavina namjera nije bilo nikakav politički skup. To iskorištavaju pojedinci koji ne mogu pronaći svoju nišu i sad ulijeću u tu priču s Vukovarom kako bi skupili glasove. Mene bi bilo sram da na žrtvi Vukovara gradim političku karijeru, kao što to rade neki pojedinci.

Afera SMS i slučaj Milijana Brkića sigurno nanose političku štetu HDZ-u. Je li to njegov kraj u stranci?

Nisam dovoljno upoznat sa slučajem i ne znam što se točno dogodilo. Prvo je izbio slučaj sa SMS-ovima, pa s nekim prijateljicama noći… Koliko je u to Brkić umiješan, ne znam. Vrijeme će sve pokazati. Ako se pokaže da je umiješan, onda je jasno što mu predstoji. Ali nemojmo unaprijed osuđivati čovjeka.

Meni inače smeta sporost hrvatskog pravosuđa. Ono je u potpunosti neučinkovito. Imate slučaj bivšeg gradonačelnika Dubrovnika Andre Vlahušića, kojem suđenje u aferi Revelin nije počinjalo više od godinu dana. I onda kada treba početi, on se opravda da mu preskače srce. A onda ga za sedam dana vidite u Rusiji kako gleda utakmicu!?

U Rusiji je bio i Ivo Sanader, bivši predsjednik HDZ-a koji također odgađa sudska ročišta zbog bolesti.

Ma isti su. Nema razlike među njima...