kontra mjera i covida-19

Masovni tulumi ispred HNK u doba korone

11.10.2020 u 08:03

Bionic
Reading

Hrvatsko narodno kazalište mjesto je koje proteklih mjeseci okuplja. Svakotjedni masovni tulum na otvorenom nastao je ‘ad hoc’ u svibnju, pod popuštanjem epidemioloških mjera. Odvija se svakog vikenda, a kulminira iza ponoći kad se mnogi lokali zatvore zbog koronavirusa

Nemali broj ljudi, njih oko 500, okupio se na Trgu Republike Hrvatske kojim dominira zgrada HNK i prošlog vikenda.

Prolazeći Trgom, vide se na podu ležerno ostavljeni bicikli, i masa ljudi u nekom "muvingu". Dolazimo nakon što je prošla ponoć, vrijeme kada se zbog epidemioloških mjera, barem po pravilu, treba ugasiti sav društveni i zabavni život u gradu.

Skupljeni u različitim grupama, mladima su u rukama čaše, u vrećicama je najčešće alkohol - od najjeftinijeg vina, piva, žestica, do priručnih predmeta kao što je primjerice vadičep, ako zatreba. Skupine slušaju različitu glazbu, a iz nekoliko zvučnika koje su mladi tamo sami donijeli, dopiru zvukovi slavonskih poskočica, ali i trapa, elektronike, dubstepa, metala.

Nemam gdje drugdje biti

Pokraj jednog od nekoliko zvučnika, 19-godišnji Antonio na pitanje zašto je tu, Hini odgovara "da trenutno nema nigdje drugdje biti". Dok namješta sljedeću pjesmu - jednu od Škorinih uspješnica, priča da ispred HNK izlazi tek četiri tjedna, a da inače odlazi u narodnjačke klubove.

Sasvim drugo govori 20-godišnja Ivana, studentica, prije učenica Škole za primijenjenu umjetnost koja se nalazi s druge strane trga.

"Počela sam izlaziti na HNK 2014., i kroz cijeli period, prije cijelog "buma" koji se dogodio zadnjih mjeseci, to je bio privatni posjed za alternativce, ljude koji se poznaju i drugačije ‘briju’", kaže nam. Dodaje da je, prije masovne popularnosti, to bilo mjesto okupljanja koje je za nju bilo ‘utočiste’, a sada je, kaže, "potpuno nepoznato".

Šarenilo i različitosti mladih koji se okupljaju ispred HNK u razgovoru za Hinu komentirao je sociolog Dino Vukušić s Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar koji se bavi sociologijom sporta, sociologijom mladih i mladenačkih supkultura.

HNK i društveno okupljanje

"HNK nije od jučer kao ideja okupljanja, samo što je ovaj HNK nastao u vrijeme pandemije", kaže Vukušić koji smatra zanimljivom činjenicu da se to stihijsko okupljalište održalo do sada.

Priča kako je prostor oko HNK i prije imao notu društvenog okupljanja koja seže u 70-te godine. Od 90-ih godina naovamo, oko HNK uglavnom dolaze supkultune skupine - punkeri, koji su kasnije prešli na Mažuranac, reperi i srednjoškolci iz ‘Primijenjene’. Međutim, primjećuje da nikad prije na tom mjestu nije bilo toliko ljudi i procjenjuje da se oko HNK sastaje po 500, nekada i tisuću mladih.

"Mislim da je sada puno različitih ljudi tamo, koji se u jednom trenutku toliko ispremiješaju. Ima ih koji su totalno u hardcore supkulturnoj briji koja ima povijest dolaženja na HNK otprije, i s druge strane, onih koji će po otvaranju klubova ići u H20, na Jarun i u slične (narodnjačke) klubove", navodi Vukušić i zaključuje da je to jako heterogena grupa ljudi.

Upravo ta činjenica čini da HNK kao mjesto okupljanja odskače od svih koje je Zagreb dosada imao, primjerice, od Ribnjaka koji je nekada bio ‘the place to be’ za skupine mladih alternativaca i studenata. Kaže da se zbog toga, unatoč brojnosti mladih na otvorenom i druženju koje nema tipičnih komercijalnih elemenata, pa i potrebne infrastrukture, HNK ne može definirati kao supkulturno okupljalište.

Hedonizam kao poveznica

"Teorijski, supkutlura bi bila grupa mladih ljudi koji imaju svoje norme, svoje vrijednosti, vizualni izričaj, svoj sleng i ritual", smatra i dodaje da se ideja okupljanja oko HNK ne može usporediti s primjerice, berlinskim alternativnim okupljalištima, kao što čine mnogi.

Razlog opstajanja takvog ‘ad hoc’ okupljanja, koje traje unatoč dolasku hladnijih dana, je to što su mladi okupirali taj prostor u nedostatku drugih sadržaja u doba pandemije. Smatra da bi se, sociološki, HNK najbolje mogao objasniti kao post-supkulturno mjesto, kao savez mladih koji se dogodi ‘ad hoc’, a veže ih ideja hedonizma.

"Sva glazba i sav stil na HNK je u principu vođen krajnjim hedonizmom mladih ljudi i vapajem za hedonističkim provođenjem slobodnog vremena u doba kakvo je", kaže.

U post-supkutlurnoj teoriji postoji i pitanje može li se danas uopće više razmišljati o supkulturama mladih - da veliki broj mladih ljudi nema danas jasno definiran stil u strogim, sociološkim okivirima definicije tog pojma.

Različite vrste glazbe, najpopularniji trap

Mladi oko HNK su u potrazi za zabavom posegnuli i u samoorganizaciju. Osim dopremanja alkohola, često se vide grupe koji imaju vlastite, oveće zvučnike, imaju i svoje DJ-je, pa se nekada i pleše. Komentirajući glazbenu kulisu oko HNK, Vukušić kaže da glazba nije unificirana.

"Nema jedne muzike, već postoje različite mikrogrupacije koje puštaju svoju muziku. Netko krene u smjeru modernog popa pa se 50-ak ljudi zakači na tu glazbu pa je to jedna veća grupa, a onda na bočnom dijelu HNK imaš metalce s malim zvučnikom koji vrte svoju muziku", kaže Vukušić.

Ipak, smatra da se glazba ne pušta kako bi bila kohezivni element između različitih grupa ljudi, no primjećuje da hrvatski i regionalni trap - podžanr hiphopa koji je iznimno popularan među mladima - jako dobro prolazi.

"On je čak, po mom mišljenju, točno u skladu s tom idejom unificiranja mladih van supkulturnih određenja. Trap je jako primamljiva stvar za mnoge i zanimljivo je što iznimno dobro prolazi na HNK", kaže Vukušić.

Dopušteno u vrijeme zabrana

Masovna okupljanja oko HNK događaju se u okolnostima kada su epidemiološke mjere za sprječavanje širenja zaraze koronavirusom i dalje na snazi. Društveni se život uglavnom gasi u ponoć, a HNK mnogima ostaje jedina “dozvoljena” opcija, pa se većina mladih iz obližnjih kafića, po zatvaranju, slijeva ispred HNK.

Tog je vikenda policija, koja redovito kontrolirajrad ugostiteljskih objekata, ugasila koncert koji se u obližnjoj Medici produžio do 00,30 sati, pola sata dulje od dozvoljene granice. Pitamo policajce hoće li nakon te ophodnje, doći i ispred HNK. Iako su najavili svoj dolazak jer “znaju za problem” i imaju mogućnost kazniti zbog alkoholiziranja na javnom mjestu, nismo ih vidjeli.

Buka, nered, uriniranje koje se odvija na zelenim površinama i ulazima u HNK ometa i “normalan život” desetak stanara na Trgu Republike Hrvatske, koji apeliraju da ih se zaštiti unatoč tome što ih nema puno. Stanarka na tom trgu, Melita Kovačević, koja često zbog buke ne može zaspati, Hini je kazala da posljednjih nekoliko mjeseci, ona i susjedi sve kontinuirano prijavljuju policiji.

Stanari traže zaštitu, policija napisala šest prijava

"Nije mi jasno da nitko ne reagira na sve što prati okupljanje mladih", kaže.

Upozorava na uriniranje ispred i oko HNK, koji je kulturna baština, grafite s ružnim porukama na njegovoj fasadi, količinu ambalaže i nereda koja ostaje nakon noćnih druženja, očigledno nepridržavanje epidemioloških mjera.

Iz Policijske uprave zagrebačke Hini su kazali da je od 1. svibnja do 30. rujna, oko HNK policija intervenirala 50-ak puta i to temeljem navoda o mogućem remećenju javnog reda i mira. Međutim, samo su protiv šest osoba podnijeli prekršajne prijave.

"Policijski službenici su u zoni HNK u više navrata primjenjivali policijske ovlasti (...), kako u preventivnom smislu, tako po potrebi i represivno kroz postupanja", ogovorili su iz policije.

Ističu i da "uočena problematika" nije samo u njihovoj nadležnosti. Nepridržavanje epidemioloških mjera, tumače, stvar je Stožera civilne zaštite.

No iz Stožera su za Hinu kazali da, unatoč svim mjerama koje su na snazi - od ograničenja od 500 osoba koje mogu biti na jednom javnom okupljanju pa do nužnog pridržavanja socijalne distance, za neprijavljena okupljanja i ona bez organizatora, prema Zakonu o sustavu civilne zaštite nikoga ne mogu sankcionirati.

Zakon, ističu, "ne predviđa kažnjavanje fizičkih osoba za kršenje odluka Stožera civilne zaštite, pa postupanje inspektora civilne zaštite prema osobama koje se okupljaju na prostoru ispred i oko HNK nije moguće".

Nijedan sanitarni čvor

Stanarka Kovačević kaže kako im policijski službenici kojima telefonski prijavljuju okupljanje "iskreno kažu da imaju naredbu odozgora, da ne čine ništa".

Na više stotina mladih koji se okupljaju na Trgu Republike Hrvatske ne postoji nijedan sanitarni čvor, a otpad se jedino može odlagati u nekoliko, za tu količinu , premalih spremnika.

Svjedoči da je unatoč masovnom okupljanju, trg čist jutro nakon. Priča kako djelatnici Čistoće, ispred HNK dolaze rano ujutro, oko 6 sati.

"Onog trena kada se povuku zadnji okupljeni, čistoća već stoji pripravna. Njih na terenu bude po dvadesetak, a trg se mete, pere šmrkovima, ambalaže se skupljaju u poseban kamion", opisuje Kovačević.

Iz Gradske čistoće, Hini su jedino kazali kako njihovi djelatnici, sukladno situaciji na terenu, lokaciju HNK "pojačano čiste i peru", a okupljene su zamolili da obrate pažnju i svoj otpad odlažu isključivo u spremnike za odlaganje otpada, iako na trgu postoji samo nekoliko omanjih spremnika.

Sociolog Vukušić kaže da bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi se u normalnim uvjetima policija ponašala i koliko bi se ovakvo okupljanje toleriralo bez čestog postupanja.

Zabrana bi imala kontraefekt

Proučavajući razna okupljanja, uglavnom alternativnih skupina kojima su javni prostori karakteristični, svjedočio je policijskim postupanjima kod manjih okupljanja, prije korone.

"Ima drugih slučajeva gdje sam bio prisutan prije korone, gdje je policija radila red na 30, 40 okupljenih, i to nije bio nekakav uočljiv trg, već nekakav park", kaže.

Kaže da je zanimljivo kako se u doba zabranjivanja svega, dozvoljava ovakvo okupljanje što pak govori u prilog nekonzistentnost mjera i konfuziji koja je postala dijelom svakodnevice.

Ipak, misli da bi ikakvo djelovanje u smjeru daljnjih zabrana kao posljedicu imalo stvaranja kontraefekta i rasta bunta kod mladih. Nejasna mu je i javna hajka oko okupljanja, iako priznaje da bi infrastrukturna podrška grada, u smislu javnih WC-a, pomogla održavanju reda.

Zaključuje da je najveći dobitak HNK što mladi koriste javni prostor kao svoj, jer smatra da Zagrebu nedostaje javnog prostora, u njegovom iskonskom sadržaju.

"Desila je jedna spektakularna eksplozija, uzrok je možda morbidan - korona i lockdown, ali mi je iskreno drago da se u Zagrebu dogodilo nešto takvoga", zaključuje.