ĐAPIĆ O UBOJSTVIMA IZ PROŠLOSTI

Manolić laže, ja sam '91. bio anonimac, a on gospodar represivnog aparata

03.08.2016 u 16:00

Bionic
Reading

Anto Đapić, nekadašnji čelnik HSP-a žestoko je odgovorio Josipu Manoliću, visokom državnom i HDZ-ovom dužnosniku s početka devedesetih, vremena stvaranja Hrvatska države koji je u intervjuu Večernjem listu kazao da je ubojstvu načelnika ratnog stožera HOS-a Ante Paradžika 1991. prethodio sastanak Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Đapića. Prema Manoliću na sastanku je pao dogovor da se maknu najekstremniji pravaši koji su u to vrijeme rovarili protiv HDZ-a i njegove politike te da se s onima koji ne budu prihvatili tu politiku nego se držali i dalje vojnih obračuna, postupi po onoj 'tko se mača laća, od mača će i poginuti'

'Takav sastanak se nikad nije dogodio. Manolić možda zbog visoke životne dobi brka kronologiju, datume, događaje i ljude. Ante Paradžik je ubijen 21. rujna 1991., a ja do toga datuma nisam bio ni blizu Franje Tuđmana, a kamoli da je došlo do nekoga sastanka. Da sam s Tuđmanom tada sastančio, bio bih ponosan jer je to bilo doba stvaranja hrvatske države', ispričao nam je u jednom dahu Đapić. Bivši dugogodišnji čelnik HSP-a kaže da se s Tuđmanom nije našao na nekom sastanku do 1994. godine te je Manolićeve tvrdnju nazvao potpunom izmišljotinom.

Dva motiva za podmetanje

Đapić smatra da Manolić ima više motiva da mu ovako podmeće. Prvi je smatra taj što je 1995. prvi podnio zahtjev da Hrvatski državni sabor bude pokrovitelj obilježavanja Bleiburške tragedije. 'Tada se na Predsjedništvu HDZ-a Manolić tome suprotstavio, a Tuđman je apsolutno bio za', kaže Đapić. Drugi razlog je što je 1994. godine je povratkom u Sabor razbio parlamentarnu krizu koju su Stjepan Mesić i Manolić bili pokrenuli kada su izašli iz HDZ-a i osnovali novu stranku Hrvatske narodne demokrate (HND). Međutim, Đapić kaže da među njima postoji politički i nikad nije bilo sukoba osobne naravi.

Osvrnuo i na Manolićeve prozivke oko predsjednika Vrhovnog suda Vjekoslava Vidovića u kontekstu dogovora s Tuđmanom na spomenutom sastanku kaže da je opet pobrkao datume.

'Vjekoslav Vidović je pomogao izvući Dobroslava Paragu tadašnjeg predsjednika HSP-a iz zatvora u prosincu 1991., ali nema veze sa suđenjem iz 1993. kada smo Paraga i ja bili suđeni za nasilno rušenje ustavnog poretka Republike Hrvatske. Hoću reći da on u tom svom stavu ima jedan čitav labirint poluinformacija i laži, a posebna je laž, moram je nazvati laži, da sam se ja našao 1991. s Tuđmanom i Šuškom', kazao je Đapić dodavši da se Tuđmanom prvi put našao 1994. nakon Washingtonskih sporazuma i o tome postoje transkripti jer je Tuđman sve snimao što se govorilo.

Tko je iz MUP-a javio da su u automobilu martićevci?

Manolić, pretpostavlja Đapić, želi unositi pomutnju i želi uvezati Šuška i Tuđmana u ubojstvo Ante Paradžika. 'On želi kazati da su oni nešto iskemijali, a činjenica je da je od 18. srpnja 1991. pa dok nije postao predsjednik Županijskog doma Hrvatskog sabora Josip Manolić bio šef svih tajnih službi u Hrvatskoj i imao je kompletnu informaciju i moć neke stvari pokrenuti i zataškati. Zbog toga postavljam pitanje preko vašeg medija zašto je u noći ubojstva Ante Paradžika prva vijest koja je objavljena bila da je pucano iz automobila Ante Paradžika pa je došlo do odgovora policije na punktu u Sesvetama. Riječ je o potpunoj izmišljotini jer je pokazalo da on nije bio ni naoružan. On je likvidiran čim je automobil stao', poručuje bivši pravaš, a aktualni predsjednik stranke DESNO.

Đapić napominje da je još važnija stvar koja je zataškana i koja se kasnije ni kroz istragu ni suđenje nije pojavljivala je da je ljudima, policajcima, koji su pucali u Antu Paradžika javljeno da su u automobilu martićevci i da pucaju i strijeljaju sve iz automobila odmah. Zašto je Manolić zataškao taj podatak', pita se Đapić koji tvrdi da je jedino on mogao kontrolirati situaciju jer je bio šef službe tada represivnog aparata u državi. I neka odgovori, nastavlja govoriti, tko je iz naših MUP-ovskih struktura naredio da se puca u automobil. To Manolić zna i na to bi trebao dati odgovor. On je u tom smislu, kaže, odgovoran za neraščišćavanje atentata na Antu Paradžika, a danas pokušava 26 godina nakon toga podmetnuti Šušku da on iza toga stoji, koji je samo tri dana prije likvidiranja Ante Paradžika postao ministar obrane.

'Koji bi bio njegov interes da likvidira Antu Paradžika', pita se Đapić. Jedini interes su imali oni koji su bili na suprotnim stranama od Ante Paradžika koji je bio hrvatski nacionalist, domoljub i robijaš za razliku od Manolića, Boljkovca i onih koje je držao u svom tadašnjem okruženju koji su bili sve samo ne ono što je predstavljao Ante Paradžik.

Đapić podsjetio i na ubojstvo Blaža Kraljevića koje se dogodilo 9. kolovoza 1992. na vrhuncu moći Josipa Manolića koji je tada kontrolirao cjelokupni represivni aparat Hrvatske. 'Tjedan, dva nakon atentata je Manolić dao intervju Nedjeljnoj Dalmaciji s tezom da što ima HSP – pet zastupnika i mrtvog generala u hladnjači. Prema tome, radilo se o izrugivanju. Ubojstvo se nikad nije razjasnilo, a upravo je Manolić bio kompletni šef, to svatko zna tko je živio u ta doba i bio aktivan', optužuje Đapić.

Đapićev osobni rat s Udbom

Dakle, u intervjuu koji je Manolić dao Večernjem listu vi vidite, nastavlja Đapić, da se on izruguje žrtvama Bleiburga. 'Odgovori da je to tragedija hrvatskog naroda, a u drugoj rečenici kaže tamo su većinom bili krivi. To ako su krivi, nema veze, poubijajmo ih sve. To je i teza Vesne Pusić', naglašava bivši šef HSP-a. Đapić naglašava da je jasno da su Manolić i on dva svijeta i na sve gleda u svjetlu njegove dugogodišnje borbe s Udbom, kako se kolokvijalno nazivaju pripadnici nekadašnji jugoslavenskih tajnih službi koji su zadržali utjecaj i nakon raspada te države i službi.

'Poznato je da sam ja otvorio slučaj Perković odlaskom u Njemačku, prikupljajući podatke. To je pokušaj Udbe da mi odgovori i da mi uzvraća udarce. To se radi stalno i nije toliko vidljivo javnosti', smatra Đapić.

Cijela priča je povezano je i sa slučajem Perković. 'U Hrvatskom saboru postavljao sam više puta pitanja o likvidacijama i moga strica i Stjepana Đurekovića, sakupljao sam dokaze o udbaškim ubojstvima i nosio u njemačko tužiteljstvo. Što bi se reklo, otvorio sam dosje Udba u Njemačkoj i ovo su sve obrisi, odgovori na to', tvrdi Đapić.

I onda Manolić izvali jednu takvu papazjaniju, nastavlja Đapić, i kaže da smo se sastali ja Tuđman i Šušak. 'Pozivam ga da podastre dokaz. Njegov je odgovor tako koncipiran da kaže zaključite sami pa ja pozivam da vaši čitatelji također zaključe sami kome će vjerovati meni koji sam 1991. bio potpuni politički anonimac i nisam imao nikakav utjecaj u Hrvatskoj kakav je imao Josip Manolić ili njemu koji je bio šef represivnog aparata u doba kada su ubijeni najvažniji pravaški lideri', poručuje Đapić. Pozvao je Manolića neka progovori i neka o svemu izvijesti hrvatsku javnost o svemu što zna o ubojstvima iz devedesetih, ali i neka podastre dokaze da je do sastanka Tuđmana, Šuška i njega došlo, a ako ne može dokazati onda laže.


Manolić sigurno zna tko je ubio Barešića

Đapić kaže da bi Manolić mogao znati odgovor i o smrti Mire Barešića. 'Manolić i Josip Perković su ista priča, ista kuhinja i ista služba prošlog sustava. Ne da visi u zraku nego postoje brojne indicije da je smrt Mire Barešića dvojbena i problematična i o tome Manolić zasigurno zna više nego čitava hrvatska javnost zajedno', kaže Đapić. Bivši pravaš smatra da je i to pitanje upereno prema njemu jer, pita se, zašto se uopće slalo ljude u takvu besmislenu akciju. Barešić je, smatra Đapić, mogao služiti kao motivator, a ne da ga se u četrdesetim godinama šalje u smrtonosne akcije iza neprijateljskih linija. 'To je bila likvidacija. Sva ubojstva i Paradžik, i Blažević i Barešić su se dogodila u razdoblju vladavine Josipa Manolića koji je bio glavni obavještajni operativac hrvatskog društva, a oko njega su u tom trenutku u pravilu bili sljedbenici prošlog sustava jer naša služba se razvijala kroz 20 godina da bi postala, ajmo reći, hrvatska', mišljenja je Đapić koji kaže da je to ta priča pomirbe profesionalnosti i stručnosti, ali u ideološkom smislu oni su koristili priliku da se obračunavaju s njima.