'Slika IT-a kao muške industrije ne djeluje pozitivno na mlade žene. Možda zbog takvog njezinog imidža mali broj ih ozbiljno razmišlja o tehnološkim zanimanjima i oblikuje interese u nekom drugom smjeru', izjavila je nedavno mlada splitska programerka Petra Vukasović.

Petra je jedna od 13 posto žena zaposlenih u 'muškom' ICT sektoru (Information and Communications Technologies) u Hrvatskoj. To je malo, ali ni 17 posto prosjeka EU-a nije puno bolje, kako stoji u analizi neprofitne organizacije Women in Technology International (WITI). Hrvatice stoje čak malo bolje od Francuskinja (12 posto), Šveđanki (11 posto) i Belgijanki (12 posto) te od članica Unije najviše iskaču Estonke (26 posto), čiju zemlju s razlogom zovu E-stonijom. Imidž ICT-a kao muškog svijeta tako nije samo puki imidž, nego i potvrđena stvarnost u kojoj doista dominiraju muškarci.

Ali u samim počecima računalno je programiranje bilo – žensko polje. U davnim šezdesetima mnogi su ga doživljavali kao prirodan izbor karijere za pametne mlade žene, lagan damski posao, nešto poput daktilografije, arhiviranja i stenografije. U tekstu naslovljenom 'Računalne djevojke', časopis Cosmopolitan nagovarao je modno osviještene čitateljice da ga ozbiljno razmotre.

Programiranje kao priprema svečane večere

'Programiranje je bilo nešto kao priprema svečane večere. Morate sve dobro isplanirati i unaprijed pripremiti da hrana u pravo vrijeme dođe na stol', znala bi reći Grace Hopper (1906.-1992.), prva američka informatičarka, admiralica američke mornarice, jedna od prvih programera računala Harvard Mark I, 'baka COBOL-a', kako su je zvali, jer je kumovala tom ranom programskom jeziku visoke razine, a koji se i danas koristi. Hopper je bila u prvom eskadronu žena čije su programerske usluge koristile američka vojska i NASA.

Nešto kasnije programiranje su 'računalnim djevojkama' oteli 'računalni geekovi'. Nije baš da su tadašnji menadžeri poštovali žene više nego danas, nego novo zanimanje nisu shvaćali ozbiljno, sve dok u njemu nisu prepoznali lukrativan svijet novih mogućnosti te ga je trebalo uzdignuti iznad kategorije 'pripremanja dobre večere', piše povjesničarka Brenda D. Frink u časopisu Gender News.

Što je polje postajalo složenije, zahtijevajući više kvalificiranu, bolje plaćenu radnu snagu, računarstvo se 'nadograđivalo' na muški rad jer se smatralo suviše naprednim za žene. S hardvera su se dečki prebacivali na softver, osnivali profesionalna udruženja, ženama lijepili greške i neučinkovitost te testove iz matematike i psihologije ličnosti prilagođavali na način koji njima bolje odgovara. Zatim su mediji učinili svoje, fascinirani muškim tehnološkim genijima poput momaka iz garaže Billa Gatesa, Stevea Jobsa i Marka Zuckerberga.

Ono što je IT-bijele ovratnike razlikovalo od ženske konkurencije bila je 'nezainteresiranost za ljude i bliske osobne kontakte', pa smo dobili stereotip programera: muški, uglavnom bijeli štreber, nervozan, nedruštven...

Gdje su danas programerke?

U svojoj knjizi 'Brotopia' (Utopija bratstva) američka novinarka kineskog podrijetla Emily Chang stoga zaključuje: Silicijska dolina postala je suvremena utopija u kojoj svatko može mijenjati svijet ili ga stvarati po vlastitim pravilima ako je – muškarac.

I gdje su danas programerke? Unatoč tome što se mnogo toga mijenjalo u korist žena, u Silicijskoj dolini one zauzimaju samo 11 posto rukovodećih mjesta, pa kada se govori o njima, obično se maše imenima Sheryl Sandberg (Facebook), Susan Wojcicki (YouTube) i Ginni Rometty (IBM). U ukupnom broju zaposlenih u IT mastodontima kakvi su Facebook, Apple i Google ima ih 23 posto, a u Microsoftu 28 posto, za razliku od bankarskog sektora, u kojem ih je jednak broj kao muškaraca. Sedamdesetih i ranih osamdesetih prošlog stoljeća informatiku je diplomiralo 37 posto Amerikanki, dvostruko više nego četrdesetak godina kasnije. Prema podacima Silicon Walley Bank, u polovici startupova u SAD-u, Britaniji, Kanadi i Kini 2019. nije bilo nijedne žene na važnim mjestima, a 40 posto njih imalo je tek jednu do tri u izvršnim odborima, što se smatra velikim napretkom u odnosu na razdoblje prije desetak godina.

Prema prošlogodišnjim podacima, u hrvatskom IT sektoru gotovo da nema razlike u plaćama - muškarci su u prosjeku zarađivali 7924, a žene 7869 kuna. Ali na razni EU-a, Hrvatice su bolje plaćene samo od Bugarki, Mađarica i Rumunjki.

Bugarke ispred Japanki, ali...

Bugarska, Latvija i Rumunjska inače prednjače visokim postotkom u zvanjima vezanim uz područja STEM-a (znanost, tehnologija, inženjerstvo, matematika). Štoviše, u bugarskom informatičkom sektoru radi dvostruko više žena (26 posto), nego u tehnološkom imperiju Japanu! Bugarke to mogu zahvaliti nasljeđu državnog komunizma, koji je u zemljama iza Željezne zavjese inzistirao na zapošljavanju žena, od traktoristica do astronautkinja, pri čemu su one radije birale područja STEM-a, nego društvene znanosti, da izbjegnu političke i ideološke pritiske.

Bugarske i rumunjske programerke zarađuju dva do tri puta više od prosječnog dohotka u svojoj zemlji, ali radeći mahom u outsourcingu ili istraživanju, najčešće za zapadnoeuropske i američke tvrtke. Zašto za njih? Pa zato što su one, kao i muški kolege, zapadnjačkim tvrtkama neusporedivo jeftinije od domaćih snaga te ne mogu ni sanjati o onih 8000 eura obećanja naše bivše predsjednice.

A u Japanu su programerke plaćene čak 31,9 posto manje od muških kolega. Tehnološki div još je vrlo tradicionalno društvo u kojemu muškarci rade po 12 sati dnevno kako bi poslodavcu prekovremenim radom dokazali fizičku i psihičku izdržljivost. Kuća i djeca zato padaju na ženska leđa, zbog čega one radije biraju privremeni posao i skraćeno radno vrijeme. 'Kućanice su dobrodošle', pozivaju ih magazini i agencije za zapošljavanje, jer u najstarijoj naciji na svijetu kronično nedostaje bilo kakve, pa i ženske radne snage.

U Dolini migranata...

U globalnoj ekonomiji Amerikanci na granicama ne podižu zidove niti broje nacionalnost, pa je Silicijska dolina zbog 60 posto uvezenih IT stručnjaka nazvana Dolinom imigranata. Među njima golem broj čine žene koje nisu rođene u SAD-u, blizu 80 posto ih je od 20 posto ukupnih zaposlenica u branši, a najviše ih dolazi iz Indije i Kine.

I tako, svijet se polako mijenja, pa nekada tipična ženska zanimanja postaju muška, a muška preuzimaju žene. Prema anketi EMSI-a, američke tvrtke za analizu tržišta rada, muškarci najradije postaju kuhari, prodavači i farmaceuti, no žene na listi 20 najpoželjnijih muških zanimanja radije odabiru biti vatrogaskinje i privatne detektivke, nego analitičarke računalnih sustava (15. mjesto), još manje web programerke (19. mjesto na listi).

Koliko bi drukčija bila IT industrija da se u njoj od samih početaka zadržalo više žena? Na to suosnivač Twittera Evan Williams pretpostavlja:

'Da ih je u našem osnivačkom timu bilo više, internetsko uznemiravanje vjerojatno bi bilo manji problem. One bi vodile više računa o tome da se na Twitteru spriječe ekstremi i prijetnje smrću. Pornići ne bi bili toliko prisutni kao danas, a videoigre bi zasigurno bile manje nasilne.'