Tisuće britanskih studenata sudjelovale su u jučerašnjoj prosvjednoj povorci u središtu Londona kojom su osudile rezove budžeta kroz visoko obrazovanje, mjeru konzervativne vlade Davida Camerona koju studenti nazivaju 'privatizacijom' sveučilišta
Jessicca Goldsmith jedna je od prosvjednika. Studentica na londonskom Sveučilištu Metropolitan, kaže da se prosvjedima priključila ne samo zbog sebe, nego i zbog svoje mlađe sestre, koja je zbog povećanja školarina odustala od upisivanja studija.
'Ona je pametna, ali koštalo bi je 6.000 do 9.000 tisuća funti, pa je u startu odustala', kaže Jessicca, koja smatra da su promjene koje se nastoje uvesti smiješne. 'Lijepo je vidjeti ovo zajedništvo, to govori mnogo toga o općem stanju u društvu', nastavlja dok nas policijski kordon požuruje u novu etapu studentskog marša - 'ne radi se samo o jednoj grupi ljudi, radi se o svima'.
Policija je, djelomično možda i zbog prošlogodišnjih studentskih prosvjeda, koji su eskalirali nasiljem, ove godine upotrijebila prevelike mjere predostrožnosti. Zbog slanja prijetećih pisama dosad privedenim prosvjednicima i najave da je prvi puta izvan Sjeverne Irske spremna upotrijebiti gumene metke, prosvjednici su policiju i javnost upozorili da u prosvjedima mahom sudjeluju maloljetnici, odnosno djeca kojoj bi korištenje takve vrste oružja u opasnost moglo dovesti i život.
Ne prepuštajući ništa slučaju, 4.000 policajaca držalo je ulice pod maksimalnom kontrolom, s blokadama prolaza i kordonom cijelom duljinom prosvjedne povorke, kojoj je prethodila policijska konjica. Na obližnjim opustjelim ulicama, na kojima je obustavljen javni prijevoz i taksi, pa se moglo vidjeti poslovne ljude kako pješače u potrazi za prijevozom, napetosti su sporadičnom bukom najviše pridonosila tri helikoptera, koja su povorku nadgledala iz zraka.
Zaposlenici londonske bankarske četvrti City, finala prosvjedne povorke, prosvjed su dočekali različitih raspoloženja, od potpune nezainteresiranosti do znatiželje, pa čak i odobravanja. Velik broj ih je povorku snimao mobitelima. Neki su ispred zgrade u kojoj rade, valjda uživljeni u utjelovljenje kapitalizma, zapalili kubanske cigare.
Mark, koji u Cityju radi kao broker i trguje dionicama, kaže da podržava prosvjednike. Otac je četvero djece koja su studenti i ovo mu je bitno, kaže i objašnjava:
'Volio bih da im zahtjevi uspiju. Naravno, promjene se moraju dogoditi. Bez novca smo, nemamo love, kako bi se to reklo. No, mogle bi se uvesti izmjene kod financijskih transakcija i poreza te na taj način smanjiti deficit. Bojim se da se ovdje prosvjeduje i zbog nečeg drugog, a to je promjena sustava, ukidanje kapitalizma. Ne mogu se složiti s tim. Možda se mogu napraviti neke promjene, ali nećemo valjda uvesti komunizam? Vi ste iz Hrvatske, pa dobro znate kako je to živjeti u komunizmu i kakav je to sustav.'
Nakon što su studenti izrazili svoje neslaganje s politikom aktualne vlasti prema visokom obrazovanju, uz sporadično blaže naguravanje s policijom, sve je prošlo u miru, a uslijedio je povratak i probijanje natrag kroz policijske barikade prema katedrali St. Paul, sjedištu pokreta Occupy London.
Occupy London svakako podržava studentske prosvjede i mnogi su članovi sudjelovali u povorci, a u kampu ispred katedrale St. Paul dočekao nas je Sam Chase, glazbenik iz zapadnog Londona, koji je ovdje od početka prosvjeda. Popili smo čaj ispred šatora u kojem je, uz red za čaj, u vrlo limitiranom prostoru s jedne strane bio pianino koje su proučavale dvije turistkinje, a s druge se izvodile obrade Clasha i igrao šah.
'Mi stvaramo prostor koji je slobodan od svakodnevnog utjecaja kapitalizma. Kako bismo napravili bilo kakvu stvarnu promjenu, moramo stvoriti mjesto gdje se možemo međusobno čuti', kaže Sam.
'Ovaj grad je inficiran novcem i industrijom oglašavanja. Kapitalizam povređuje ljude, brojni među nama su na neki način povrijeđeni i moramo pronaći način kako da s time živimo', nastavlja. Upitan kako gleda na tezu o kapitalizmu kao o sustavu koji danas nema stvarne alternative, Sam odgovara: 'Tu se radi o mitu o dualnosti, mitu o postojanju samo dva sustava, kapitalističkog i komunističkog. Postoje milijuni sustava, ne samo ta dva, a ni kapitalizam ni komunizam nemaju u sebi ništa od nekih vrhunskih vrijednosti kao što je, na primjer, suosjećanje. Moramo isprobati nešto novo, odabrati najbolje od svake filozofije, ne smijemo robovati ideologijama.'
Prosvjed nema nikakvu namjeru seliti se s te lokacije, iako se o tome poprilično govorilo u javnosti. Nadaju se da se neće morati susresti s policijskom brutalnošću kakva je viđena u Oaklandu, ali bez obzira na posljedice ustrajni su u namjeri da ostanu gdje jesu i samim svojim boravkom na tom prostoru potaknu na promjene. 'Dobro je da se što više ljudi uključi. Upravo ovome bismo svi trebali posvetiti maksimum svog vremena, ovdje bismo sada trebali biti, ovo je naša posljednja šansa da nešto poduzmemo', poručuju prosvjednici.
