I zadnje istraživanje o raspoloženju građana prema ulasku Hrvatske u Europsku uniju potvrdilo je da su pojedinačna opredjeljenja 'za' i 'protiv' zabetonirana. Drugim riječima, nijedna mehanički vođena plaćena kampanja Vlade – red postera, red TV spotova, red radijskih džinglova – neće promijeniti status quo. Jedino politička volja za istinskom i supstancijalnom komunikacijom mogla bi pojasniti i obrazložiti građanima prednosti ulaska u Uniju. Za početak, bilo bi nužno objaviti već ispregovarano
Marketinška kampanja Banskih dvora, sudeći prema rezultatima istraživanja o stavovima građana o ulasku u EU, nije pridonijela povećanju broja eurooptimista niti je smanjila broj euroskeptika. Ne možemo je, međutim, ocijeniti ni posve promašenom, jer je i kod jednih i kod drugih barem otklonila zabrinutost pitanjima suvereniteta i nacionalnog identiteta.
Priproste reklame u kojima dijete kaže učiteljici da mu tata kaže da neće moći govoriti hrvatskim u EU ili po milijunti put ponovljene istine da se ne moramo bojati da više neće biti sira i vrhnja ili domaće rakije ipak su ostavile traga pa malo koga još brine to da će nam Europa oskvrnuti nacionalni identitet i običaje.
No zato je višestruko porasla zabrinutost za životni standard. Hrvatski građani uvjereni su da će im ulazak u EU poskupjeti život i donijeti lošije uvjete života, uz više cijene potrošačkih roba, skuplje komunalije i usluge. Zanimljivo je da od ulaska od EU očekuju veće poštivanje zakona i propisa, manju korupciju, veći izbor zaposlenja i kvalitetnije obrazovanje, ali to, nažalost, očito ne povezuju i s mogućnošću da žive kvalitetnije i bolje.
I dok donekle možemo razumjeti strahovanja za rast cijena potrošačkih roba, jer se on i dogodio u većini zemalja, ali ne zbog ulaska u EU nego zbog ulaska u eurozonu (zbog loše informiranosti o EU, građani RH uglavnom ne znaju da je u 17 od 27 zemalja euro nacionalna valuta), potpuno je neshvatljivo da više cijene komunalija ili usluga građani povezuju s ulaskom Hrvatske u EU. Koliko ćemo plaćati vodu ili pričuvu, odnosno koliko će nas koštati frizeraj, prijevoz ili ljetovanje, to prije svega ovisi o dobroj volji 'kukulele' koalicije, Jadranke Kosor ili Martine Dalić, odnosno Milana Bandića ili Željka Keruma, a ponajmanje o bratstvu s Bruxellesom.
To je ono o čemu bi građane sada valjalo informirati marketinškom kampanjom Vlade, ali malo je vjerojatno da će Kosoričin tim, koji i inače nije sklon otvorenom vladanju, za samokritiku, odnosno kritiziranje potencijalnih postizbornih partnera, još i platiti reklamu. Jasno je da je u predizborna vremena bolje držati građane u neznanju i pothranjivati njihove zablude nego im pošteno reći da im je život skup ili da će biti još i skuplji zbog nesposobne administracije i loše postavljenog zakonodavnog sustava, a ne zbog ulaska Hrvatske u EU.
Kad se tome pridoda rastuće, inatljivo nezadovoljstvo činjenicom da nekoliko mjeseci prije referenduma uopće ne znamo na što ćemo se pristupnim ugovorom s Bruxellesom dugoročno obavezati, a Banski dvori tajit će to barem do dana parlamentarnih izbora, može se reći da je kampanja Vlade o EU zapela u slijepoj ulici. Ako nisu spremni otvoreno vladati i pošteno informirati svoje građane o najvažnijim pitanjima današnjice, a iskustvo nam kazuje da nisu, onda je svako daljnje plasiranje plaćenih reklama o EU pusto rasipanje (mukom posuđenog) novca.
