Kucnuo je čas da Hrvatska uspostavi novi sustav vrijednosti i drukčije cijene rada na domaćem političkom tržištu, i to počevši od najviših vrhova vlasti. Premijer(ka) mora imati veću plaću od predsjednika države jer su njezine ovlasti i odgovornost za funkcioniranje države višestruko veće od predsjednikovih
Plaća aktualne predsjednice Vlade Jadranke Kosor iznosi 22.500 kuna, a osnovna plaća predsjednika Stipe Mesića 25.000 kuna i ta razlika od (najmanje) 2.500 kuna u korist šefa države jedan je od anakronizama koje vučemo iz vremena dok je Hrvatskom vladao dr. Franjo Tuđman. Deseta godišnjica njegove smrti sjajna je prilika da uspostavimo novi politički platni poredak, u skladu s ovlastima pojedinih dužnosnika.
Značajniji skok plaće predsjednik Tuđman, ali i ostali dužnosnici doživjeli su u rujnu 1998. godine kad je donesen Zakon o pravima i obvezama državnih dužnosnika, koji je odredio da mu Sabor određuje visinu plaće, a da se ostalima ona propisuje u postocima Tuđmanove plaće. Tuđman je tada dobio 35.000 kuna, a predsjedniku Vlade, Sabora i Ustavnog suda određena je plaća od 50 posto vrijednosti Tuđmanove. Postotak je padao niz dužnosničku vertikalu.
Tri mjeseca kasnije Sabor je mijenjao zakon te zaključio da i plaću predsjednika Sabora, Vlade i Ustavnog suda također trebaju propisivati zastupnici. Jedan od prvih poteza Vlade Ivice Račana 2000. godine bio je smanjenje dužnosničkih plaća, ukinuta je fiksna predsjednička plaća te postoci po kojima se izračunavala plaća ostalih glavešina.
Račan ruši plaće i uvodi koeficijente
Uvedeni su koeficijenti za izračun plaća i odlučeno je da se plaće dužnosnika utvrđuju množenjem osnovice za obračun plaće s koeficijentom za određenog dužnosnika. Osnovica za obračun plaće dužnosnika je prosječna mjesečna isplaćena plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku. Plaća dužnosnika uvećava se za 0,5 posto za svaku navršenu godinu radnog staža, a najviše za 20 posto.
Nakon Račanove 'reforme' političkog platnog poretka, najviša plaća i dalje je pripadala predsjedniku Republike – dodijeljen mu je koeficijent 7,00, a predsjednicima Vlade, Sabora i Ustavnog suda po 6,00. No, Račanova Vlada nije dugo štedjela. Desetak dana prije početka 2003. godine podigla je koeficijente koji vrijede i danas.
Predsjednikov je koeficijent i dalje najveći - 9,30, predsjednici Vlade, Sabora i Ustavnog suda imaju 7,86, a slijedi ih premijerkin zamjenik sa 7,43 te guverner HNB-a, potpredsjednici Vlade i Sabora s koeficijentom od 7,14. Ovogodišnja osnovica iznosi 4.630,14 kuna bruto.
Dužnosnicima u Uredu predsjednika Republike koeficijent za izračun plaće utvrđuje predsjednik osobno, a njegovi savjetnici prosječno primaju 17.000 kuna – zakon kaže da se u određivanju plaće savjetnika treba pridržavati visine plaće zamjenika premijerke, odnosno potpredsjednika Vlade i Sabora te ministara.
Zbog posla koji je na domaćoj i međunarodnoj političkoj sceni imao odraditi Stipe Mesić (pogotovo za prvog mandata), moglo se tolerirati da predsjednik Republike ima veću plaću od premijera, odnosno da su njegovi savjetnici bili plaćeni poput zamjenika premijerke, potpredsjednika Vlade i ministara. Međutim, za takav omjer financijskih snaga više nema nikakvog opravdanja i odmah nakon predsjedničkih izbora Vlada i Sabor moraju krenuti u uspostavu novih vrijednosti na političkom tržištu rada, novog platnog političkog poretka u kojemu će najveću državnu plaću morati imati šef(ica) Banskih dvora.
