RUGANJE GRAĐANIMA

Komentar: Zla Glavaševa kob nad Osijekom

17.05.2012 u 09:03

Bionic
Reading

Članak političkog magazina New Europe o gradu Osijeku kao jednom od najdepresivnijih u Hrvatskoj i punom mržnje prema svemu drugačijem, što ga je prenio tportal, izazvao je burne reakcije organizacija mladih, bliskih aktualnoj gradskoj vlasti. Najglasniji među njima, Filip Glavaš, na presici Savjeta mladih grada i županije ustao je u obranu svih onih građanskih vrijednosti koje mu je otac Branimir sustavno uništavao od početka devedesetih sve do danas, kada sudbinom grada upravlja iz mostarskog zatvora, gdje služi kaznu za ratne zločine

'Osijek je grad poznat po svojoj gostoljubivosti, multietičnosti i multikulturalnosti, grad otvorenog srca…', istaknuo je, kako stoji na službenoj web stranici Grada, mladi Glavaš. Ispuštanjem slova 'n' iz sredine drugog po redu epiteta po kojemu kaže da je grad poznat – multiet(n)ičnost – novonastali pojam, začudo, puno realnije prikazuje klimu u gradu otkad se nad njime nadvila nevolja zvana Glavaš.

Od 1990. godine, kada je taj 'slavonski gubernator' počeo preuzimati kontrolu nad gradom, Osijek je uistinu postao poznat po svojoj multietičnosti – imao je jednu etiku za postupanje u praksi, drugu za pokazivanje u javnosti; jednu za podređene u službi, stranci i vlastitom okruženju, drugu za nadređene u državnom vrhu; jednu za nepodobne i prezrene (među kojima su neki skončali od sumporne kiseline u garažama, a neki s metkom u potiljku u rijeci Dravi), drugu za poslušnike i poltrone koji su napredovali u karijeri razmjerno dokazanoj odanosti neprikosnovenom.

I danas su resursi kojima raspolaže gradska i županijska vlast te njihove ustanove i poduzeća u pravilu u službi prosperiteta HDSSB-a i njegovih poluga za održanje na vlasti. U tom povezanom sustavu prednost pri zapošljavanju imaju njihovi kadrovi, dok se javni novac izvlači kroz medije i tvrtke u nominalnom vlasništvu najvjernijih Glavaševih sljedbenika, koji tu imovinu svojim službenim prihodima nisu mogli steći.

U tako očitom favoriziranju 'svojih' i zatiranju 'tuđih', u tom istom Osijeku za koji Filip Glavaš navodi da je domaćin 'velikih svjetskih i europskih sportskih priredbi, glazbenih festivala i drugih međunarodnih kulturnih manifestacija', ponor između jednih i drugih odavno je nepodnošljiv. Ta se razlika najbolje vidi upravo na primjeru uzjogunjenog predsjednika gradskog Savjeta mladih koji, premda još studira, već odavno ima radno mjesto i službeni automobil, vlastiti stan i poslovni prostor, veliku ušteđevinu i bogat društveni angažman te na raspolaganju ogroman tatin stan u središtu grada, kuću u Drinovcima (BiH) i vikendicu na otoku Ugljanu.

Za razliku od mnogih sugrađana sa završenim fakultetom, ali bez iskaznice HDSSB-a, koji tavore na Zavodu za zapošljavanje nadajući se poslu i kreditu za stan koji će robovski otplaćivati sljedećih dvadesetak godina. I pritom im neće pasti na pamet paliti zastavu suprotstavljene političke stranke, kao što je to učinio nadobudni sin koji danas govori o toleranciji, sigurnosti i gostoljubivosti u gradu koji konkurira za 'Zlatni cvijet Europe', a kojim i dalje vlada nepotizam, medijska manipulacija, nelojalna konkurencija i pranje novca u režiji moćnog komplota kojim mobitelom iz mostarskog zatvora upravlja i dalje najmoćniji slavonski gazda.

Za New Europe, koji se hvali 19-godišnjim stažem, otvorenošću, dijalogom i polemikom, iznošenje ni s čim potkrijepljenih teza o Osječanima opterećenima depresijom, frustracijom i mržnjom, opasnima za osobe druge nacionalnosti ili podrijetla te o gradskoj mladeži sklonoj nasilju, krajnje je neodgovorno. Možda je zbog brojnih poziva uredništvu i suočavanja s propustima tekst jučer skinut s njihovih web stranica, jer više ga nismo uspjeli pronaći. No postavljena teza ipak ne mora biti sasvim netočna. Osijek možda i jest jedno od najdepresivnijih mjesta u Hrvatskoj, jer u gradu bogate tradicije i kulture, u kojem su tako brutalno porušene mnoge građanske vrijednosti, a broj proizvodnih radnika s više od 25.000 krajem osamdesetih pao na manje od dvije tisuće danas, potištenost i apatija osjećaju se na svakom koraku usprkos sportskim, glazbenim i kulturnim priredbama u kojima ne mogu uživati oni koje proždire osjećaj nepravde i neravnopravnosti.

Teško da će tomu pomoći infantilno postavljanje dvije stotine 'vedrih poruka' uz gradske prometnice i znamenitosti, tipa: 'Ja sam uvijek tu za tebe', 'Voli svim srcem', 'Njeguj dijete u sebi'… I to je osmislila gradska mladež i pozvala sugrađane na suradnju da bi im podignula raspoloženje, a izazvat će samo novi jaz i produbiti nesporazume. Jer ako si makar dijelom odgovoran za teške egzistencijalne i duhovne probleme svojih sugrađana i ne znaš ih ili ne možeš riješiti, onda se takve poruke neće doživjeti drugačije nego kao puko izrugivanje.