'NAJVEĆI PROMAŠAJ HAŠKOG SUDA'

Kakva će, nakon Šljivančanina, biti presuda Gotovini?

09.12.2010 u 14:25

Bionic
Reading

Sramota, zgražanje, najveći promašaj Haškog suda, tim su riječima naši sugovornici komentirali konačnu presudu Haškog suda prema kojoj je bivši oficir JNA Veselin Šljivančanin za zločin na Ovčari dobio samo deset godina zatvora

Slučaj Šljivančanin pun je presedana. Naime, po prvi puta u 17 godina, koliko djeluje Haški sud, preinačena je jedna pravomoćna presuda. Kredibilitet Haškog suda dodatno je narušen i činjenicom da je Šljivančaninu kazna sa 17 smanjena na deset godina zatvora samo zbog iskaza jednog svjedoka, umirovljenog oficira JNA Miodraga Panića


On je tvrdio da nije čuo da je Mile Mrkšić, zapovjednik gardijske brigade JNA, izvijestio Šljivančanina o povlačenju vojnih policajaca s Ovčare. Sud je odlučio da Šljivančanin stoga nije znao da će ranjenici iz bolnice biti mučeni i likvidirani na Ovčari, te su ga osudili samo za mučenje ratnih zarobljenika.

'Nažalost, ova presuda će najviše naškoditi kredibilitetu haškog tribunala jer se kao vjerodostojno uzelo svjedočenje čovjeka koji je i sam trebao biti optužen za ratni zločin i velika je sramota što ga tužiteljstvo nije optužilo', rekao je za tportal Mate Granić, bivši dugogodišnji ministra vanjskih poslova. Neprocesuiranje vrha bivše JNA za zločine u Vukovaru Granić smatra najvećim propustom tribunala.

Kakva će biti presuda hrvatskim generalima?

Presuda Šljivančaninu mogla bi se negativno odraziti i na skoru presudu hrvatskim generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku. Presuda vukovarskom krvniku potvrdila je ono na što su mnogi upozoravali, na ispolitiziranost Haškog suda.

Razoreni Vukovar


'Takva presuda izaziva razumljivi nespokoj, ako je ovdje sud popustio struci i prepustio se impresiji, to bi se moglo dogoditi i u slučaju presude hrvatskom časnicima', rekao nam je politički analitičar Damir Grubiša. Presuda Šljivančaninu iznenadila ga je i zgrozila. Prihvaćanje svjedočenja Miodraga Panića kao vjerodostojnog jedan je od tragičnih padova. i to ispod razine Haškog suda, smatra Grubiša.

Da je presuda Šljivančaninu sramotna, slaže se i Vesna Škare-Ožbolt, nekadašnja savjetnica Franje Tuđmana i bivša ministrica pravosuđa. Priznaje da, kao i predsjednica Nacionalnog odbora za uspostavu povjerenja te jedna od sudionica mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, na odnos s Haškim sudom ne gleda birokratski, već emotivno.

No vjeruje da bi nakon presude Šljivančaninu ikakva presuda hrvatskim generalima u Haagu bila nelogična. 'Kada bi se pogledala slika Vukovara i ulazak JNA u grad i oslobađanje Knina, jasna je razlika u vođenju vojnih operacija i zaštite civila', rekla je Škare-Ožbolt.

Hrvatska se mogla bolje postaviti prema Haškom sudu

Činjenica je da je Hrvatska sama inicirala osnivanje Haškog suda za područje bivše Jugoslavije. Upravo je zbog toga trebala igrati proaktivnu ulogu, smatra Grubiša te pojašnjava: 'Svaka zemlja se može prijaviti kao zainteresirana strana, ne znam je li se Hrvatska prijavila, u tom je slučaju mogla utjecati na drukčiji ishod.'

A usmjeravanje rada Haškog suda moglo se izvršiti preko institucija UN-a. No to se nije dogodilo. Grubiša smatra da smo tu šansu izgubili u onom trenutku kad se su Haška suđenja u Hrvatskoj tumačila na dnevnopolitičkoj bazi. O tome tko je na vlasti, ovisila je i suradnja s Haškim sudom, nekome je odgovaralo prije izbora pozivati se na hrvatske generale, pa ih potom nakon izbora izručiti.

Grubiša smatra da smo upravo svojom nedosljednošću u suradnji s Haškim sudom izgubili priliku proaktivno sudjelovati u njegovom radu. 'Previše se politika uplela u to i previše se sudbinom hrvatskih časnika manipuliralo u dnevnopolitički. Bolji se tretman mogao izvući samo punom suradnjom', smatra Grubiša. Također kritizira slučaj famoznih topničkih dnevnika. Tvrdi da je istraga trebala dati rezultate postoje li oni ili ne.

Škare-Ožbolt vjeruje da se Hrvatska trebala drukčije postaviti prema Haškom sudu te zauzeti aktivnu ulogu. 'Ja sam pratila pripremni proces za vukovarsku trojku. Kada sam otišla s ministarskog mjesta, to se više nije dovoljno pratilo. Nitko nije reagirao na tezu da nije bilo srpske agresije na Hrvatsku. To je trebalo osporavati', zaključila je Škare-Ožbolt.