To vam je nekako neizbježno, jer lopovski je zanat zapravo drugi najstariji na svijetu, koliko god se špijuni i novinari otimali za tu poziciju. No i ta se neizbježnost dade smjestiti u stanovite razumno prihvatljive granice, uz malo pameti i iskustva.

Korak prvi: osigurati kuću ili stan od krađe

Osiguravajuća društva to ne naplaćuju mnogo, ali je vaš zadatak imati uredno ažurirani popis skupih stvari u kući, jer su ta društva sumnjičava – s dobrim razlogom. Valja čuvati račune i garancijske papire za kućnu elektroniku i skuplje predmete. Provalnici vole oružje, pa ste tu u neprilici ako nemate solidan sef ili pouzdanog susjeda; naime, nikako ne savjetujemo da oružje nosite na odmor – kao ni bilo gdje osim u lov ili u streljanu. Slično je i s novcem i obiteljskim dragocjenostima: unajmite sef u banci, nije skupo, a pouzdano je. Pogotovo ne ostavljati putovnice, platne kartice i osobne papire: postoje već čitave industrije za krivotvorenje i zlouporabu, a svi se dečki već znaju. Kućni sef, ako je skup i solidan, ima svojih prednosti: oduzima dragocjeno vrijeme provalniku.

Korak drugi: alarmni uređaji

Ako si već ugradite kućni sef, ugradite i elektronički alarm za cijeli stan ili kuću; cijene su razumne. Taj alarm mora biti veoma glasan kad zvoni s kuće, ali se tiho javlja na policiji ili u zaštitarskoj tvrtki, što je nadasve važno. Mora imati i vlastito pričuvno napajanje strujom! Zaštitarska se industrija razvila toliko da cijene padaju, a usluga je solidna. To je veoma dobar način – sve dok netko od zaštitara ne radi u dealu s provalnicima, što se događalo. Birajte zato solidne tvrtke. Ima i internetskih sustava: vi s Brača ili iz Turske na svom računalu vidite sve sobe u stanu ili kući, što vole ljubomorni supružnici. Ali, ako vidite provalnika kako radi, morate nazvati policiju u Hrvatsku, što može biti sporo, ponekad nemoguće. Postoje i uređaji koji će paliti/gasiti svjetla u stanu ili kući u neredovnim razmacima dok vas nema, ali to neće prevariti iskusnog meštra-provalnika. Susjedi su bolji, ali o tome kasnije.

Korak treći: vrata i prozori

Dobra i skupa protuprovalna vrata odvratit će većinu provalnika; ima i lakših poslova, pomislit će lopov i otići. Kažem dobra i skupa, jer se na tržištu nude razne vrste takvih vrata, od kojih dobar dio neće izdržati tridesetak sekundi prije no što popusti pred spretnim prstima iskusnog mahera. Imao sam slučaj prije nekoliko godina, kada je neki magarac pokušao provaliti u moj beogradski stan grubom silom, na brzinu. Stara drvena vrata s 'H-bravom' (pet uporišta i brava Cisa) izdržala su, a moji dobri susjedi otjerali su amatera i nazvali policiju i mene. Policijski detektiv čija je to specijalnost kasnije mi je rekao da se svaki euro uložen u dobra protuprovalna vrata višestruko isplati: 'Ja to radim desetljećima i mogu vam reći da je najgora stvar u provali svijest da se po vašem intimnom prostoru netko motao; sve i da nije ništa ukrao, to je gadan osjećaj, vjerujte mi, vidim to stalno na ljudima, pri očevidima.' Dobra protuprovalna vrata imaju najmanje pet oslonaca, solidnu i sofisticiranu bravu koja se dade programirati, a ključ se veoma teško kopira, čelični dovratak, ozbiljnu masu i obaveznu zurilicu (hrvatska riječ koja zvuči puno bolje od srpske 'špijunke').

Važno je imati dobre susjede

Pouzdane susjede kultivira se godinama – ako ste dovoljno dugo tu. Lako je i odmah, jer je način isti: budite ljubazni, uljudni, spremni na pomoć i suradnju, razgovarajte, činite one male i beznačajne usluge, pohvalite im djecu i psiće, ne pravite pitanje od čišćenja stubišta i zamjene žarulja itd. Dobar susjed praznit će vam sandučić od pošte, glavni pokazatelj provalnicima da je netko na putu; osluhnut će čudne zvuke s vaših vrata ili iz vašeg stana i proviriti, zapazit će sumnjive likove koji se motaju po zgradi ili po susjedstvu. To će učiniti jer zna da biste vi učinili isto i za njega. Uvijek kažite susjedu da idete na put i kad se vraćate, lijepo ga zamolite da obrati pozornost, dajte mu broj svog mobitela za slučaj nečega; učinite to isto i za njega. Nema tog alarma i tih vrata koji mogu zamijeniti dobre susjede. Isto je i s obiteljskom kućom. Nažalost, velike stambene zgrade sa stotinama stanova na istome ulazu (naročito neboderi) oslabljuju susjedske odnose: nitko se zapravo ne može upoznati s nekime kat više ili niže, osim u dizalu gdje svi gledaju pred sebe. Protok stanara je velik; mnogo se stanova iznajmljuje. Ipak je moguće stvoriti neke normalne odnose, barem na svom katu, što preporučujemo.

Na kraju: većina ozbiljnih provalnika-profesionalaca pažljivo izviđa unaprijed i ide na isplativu metu. Dakle, promatrat će stanove i kuće bogatijih ili barem dobrostojećih ljudi. U Britaniji i Americi (i još nekim zemljama) postoji dragovoljni sustav susjedskog promatranja (neighbourhood watch), gdje se, za svaki slučaj, bilježe registarske tablice sumnjivih auta (tako je ulovljen Vinko Sindičić kada je u Škotskoj pucao na Nikolu Štedula) i pojava sumnjivih likova. Tamošnje policije kažu da im je to od velike koristi. Netko će reći da je to totalitarna praksa, poput nacističkog sustava 'Blokwart' ili komunističkih kvartovskih doušnika. Nisam siguran u to: u današnje vrijeme više nitko ne vodi računa o vašim nepotrebnim razgovorima u kojima se pljuje vlast, terorizma i oružanog otpora vlastima, neka je hvala Gospodinu, nema; ovdje je riječ o uzajamnoj samopomoći susjeda.