Prije nego što prihvate svoje tijelo i njegove potrebe, tinejdžer obično prolazi kroz nekoliko mjeseci i godina transgresije. Skriva se, laže i iskrada se iz kuće. Izaziva konstruktivne konfrontacije s prijateljima, roditeljima, nastavnicima i svima drugima, što mu pomaže da formira osobnost.

No kada se društvo i država ujedine u promoviranju seksualne apstinencije, uz rastuću prosječnu dob u kojoj se mladi odlučuju za brak, mladići i djevojke prisiljeni su na skrivanje svojih veza. Takva 'podzemna' seksualnost obično je užurbana i mučna. Preživljava pod represivnim uvjetima poput trave pod asfaltom, neprirodno. Tinejdžeri se rano uče opravdavati, pregovarati i podmićivati predstavnike vlasti koji ih zatiču u 'nedoličnim' zajedničkim šetnjama.

Laži umjesto apstinencije

Ako morate podmititi policajca da biste se držali za ruke, 10 ili 15 godina prije nego stupite u brak, što će se dogoditi kada dođe vrijeme da ulažete novac, plaćate porez ili kupujete kuću? Ako morate pregovarati i varati zbog jednog poljupca, što ćete učiniti kada budete imali posla s pozicijama moći, politikom i glasanjem na izborima?
Društvo koje kažnjava seksualnost, jedno od temeljnih ljudskih obilježja, i to ne čini mjesecima ili godinama, već desetljećima, društvo koje se pretvara da 25-godišnji muškarci ili žene nemaju seksualni život, društvo je koje samo sebe osuđuje na tajnovitost, a svoje ljude na svijet u kojem je u redu biti nevidljiv.

Oni koji sa 16 godina moraju moliti policajca da ih ne uhiti zbog držanja za ruke, jer su njihove obitelji gnjevne baš koliko je represivna i brutalna policijska država – ta djeca spremaju se za život u diktaturi.

U ovom životu sva vitalna prava su zabranjena ili pod kontrolom zakona – a jedini prihvaćeni način da njihovo izbjegavanje je podmićivanje ili povlačenje privatnih 'veza'. Država je legalizirala seksualnu represiju kao produžetak represije unutar patrijarhalne obitelji, sijući sjeme autoritarizma.

Devijantno srednjovjekovno nasljeđe  

Netko bi mogao reći da takvo stanje oduvijek obilježava islamske zemlje. No sjetite se da je u dvadesetim godinama prošlog stoljeća prosječna dob novovjenčanih bila veoma niska, piše Le Soir. Jedva stasale djevojke udavane su za tinejdžere koji su već proveli nekoliko godina pohodeći bordele. Demografske strukture u međuvremenu su evoluirale (prosječna dob za brak povećana je za 12-ak godina), no način mišljenja nije se pomaknuo ni za milimetar; zapravo je okoštao.

'U 1920-ima, sa 15 godina, bili ste tinejdžer, danas se takvim smatrate iako vam je punih 25. Postoji jasna nepovezanost između modernih ekonomskih i industrijskih infrastruktura te mentaliteta koji izvire iz srednjeg vijeka. Nemojte biti iznenađeni kada vidite Marokanca kako vozi kroz crveno svjetlo na semaforu, podmićuje državne službenike ili vam laže. Tinejdžersko doba obilježeno lažima čini nas prerano ostarjelima i devijantnima, baš poput trave pod asfaltom', zaključuje Le Soir.