Kusta je, međutim, vijest: on je celebrity iz rubrike 'bogati i slavni', osim što je pritom još i prostak, primitivac i nasilnik, mjerim riječi. Kusta je jedan od boljih primjera za mudri savjet iskusnih ljudi: da je mnogo bolje ne poznavati svoje omiljene umjetnike osobno. Thomas Mann bio je dosadni hipohondar, umišljeni bolesnik koji je svoju okolicu i čitatelje namučio strašno, pacijent za dr. Housea. Upoznao sam gomilu umjetnika čija djela volim, jedini drag, normalan i topao čovjek među njima bio je Danilo Kiš (upravo smo obilježili dva desetljeća od njegove prerane smrti). Upoznao sam osobno stanovitu spisateljicu koju pobožno čitam i slušam, brzo sam skužio da je hladna, zavidljiva, sitničava i nadmena, što me ipak ne ometa da ju i dalje pobožno čitam i slušam, ali radije samo preko radija. Tu je distanca od velikog značaja.

Nego vratimo se Kusturici. Upoznao sam ga početkom osamdesetih u rock klubu KST u Beogradu. Bio je krezub, neobrijan, nabusit i neugodno arogantan, djelovao je prljavo, onako kako djeluje Bora Čorba, to im nije jedina sličnost. Obojica su srpski šovinisti primitivne vrste (uzgred, ni oni finiji nisu mnogo bolji, koliko da se zna). Onda je Kusta napravio zubalo i postao svjetski slavan, ili je bilo obrnuto, ne sjećam se. Iz Sarajeva se ispalio na vrijeme i stao na stranu Slobodana Miloševića, to je prije nekoliko godina okrunio postavši i oficijelni pravoslavac pod svjetovnim imenom Nemanja. Nema u tome, naravno, ničeg lošeg: ovo je slobodna zemlja i svatko se ima pravo deklarirati i zvati kako želi, to nije loše, ali je neukusno.

Imam vlastitu teoriju o tome zašto je Kusta otišao iz Sarajeva: tamo nikada ne bi uspio sa svojom arogancijom, prostaklukom i nasilništvom, rekli bi mu: 'Ne seri, bolan, Kusto', a možda bi dobio i po njušci. Nije bez neke ni ona stara mudrost: da nitko nije prorok u svom selu. Osim toga, u Sarajevu je postalo i opasno.

SPAHIJA OD MOKRE GORE

Aleksandar Stanković, međutim, nije imao izbora, jer – Kusta je vijest, bogat i slavan. U međuvremenu je Kusta postao i spahija, feudalac, lokalni Franjo Tahi u zapadnoj Srbiji. Njegov prijatelj i štovalac Koštunica, dr. Vojislav poklonio mu je živopisan komad planine švicarskog tipa da tamo napravi 'nacionalni park' i nekakvo kulturno središte nečega.

Kusta je uspješno investirao narodne novce, organizirao vlastite moćne rendžere (uniformirane i naoružane) koji naplaćuju prolaz nesretnim putnicima-namjernicima i uznemiravaju lokalno pučanstvo do te mjere da je to došlo do raznih sudova.

Ius primae noctis još nije tražio, mada ne treba gubiti nadu.

Pa se tako naš Aco zaputio ravno mečki na rupu, u Kustin dvorac, da ga zapita ovo i ono. Da je pitao unaprijed, Aco bi doznao da Kusta-beg ne odgovara na za sebe neprilična ili neugodna pitanja. Koja to pitanja nisu po volji Njegovom Gospodstvu, teško je znati unaprijed jer je efendija donekle hirovit. Moglo se ipak naslutiti da ga ne treba pitati za Radovana, Ratka, Slobu i već to. Aco ta pitanja izbjeći mogao nije, jer mu je takav posao, i eto nama zabave. Aco i ekipa isprašeni su s Mokre gore u okolnostima manje-više neugodnim i sada se nadamo da ćemo u nedjelju u dva nešto od toga vidjeti ili barem čuti.

Ta skandalozna priča upala je baš zgodno usred umjetne bure u čaši mineralne vode oko 'zabrane HTV-a u Srbiji'. Nitko, naime, ne pokušava zabraniti hrvatsku ili bosansku televiziju u Srbiji, riječ je o banalnom pitanju autorskih prava koje netko plaća za ovo ili za ono. To ovo i ono su prije svega nogometne i druge utakmice, neke popularnije serije i neki filmovi. Informativne i političke, dokumentarne i slične emisije tu se ne spominju.

I dosad je reemitiranje hrvatskih programa bilo prekidano na kablovskim mrežama dok traju utakmice na koje je RTS kupio prava, tu je riječ o obvezama prema onima koji su platili reklamnu minutažu u tim prijenosima: svatko servira reklame svojima. Cijela ta stvar ionako postaje sve nevažnija: internet, IP televizija itd. nameću nova rješenja o kojima se itekako priča među onima čiji je posao da nam otmu novce zato što gledamo kajgod. Geld aus Dreck, rekao bi Švabo. Ne mislite valjda da su ova bjelosvjetska 'ekstaza komunikacija' i 'globalno selo' izmišljeni i prošireni da bi vama bilo bolje?

Jedva čekam nedjelju u dva: tada ću već završiti tekst koji sam dužan (ne ovaj, naravno) i ne propuštam Acu Stankovića. Hajde da vidimo kako će Aco odigrati Kustu.