Završava nastava. Trenutak u kojem šira javnost ritualno počinje prebrojavanje broja radnih sati profesora, ruganje obvezama kao što su sjednice, a za klince započinje carstvo slobode u vikendici kod bake ili uz napokon izašlog Duke Nukem Forevera. Prikladno, izvršili smo inventuru događaja i fenomena nastavnog dijela školske godine 2010/2011. koji su zalog budućnosti alfa generacije.

Neznanje -  goropadni neprijatelj školskog ambijenta

Nažalost, ono nije samo učeničko. Kao papagaji kroz Alfa generaciju ponavljamo, a i dalje ćemo, da s obzirom na kroničan nedostatak osjećaja za marketing i isticanje vlastitih prednosti u školama gomila genijalnih ideja biva izgubljena u anonimnosti. Mrvice, male, ali sočne, ipak se pojavljuju. Do šire javnosti putem RTL-ovih 'Vijesti' u veljači je stigla informacija iz zadarske Medicinske škole o prvoj hrvatskoj upotrebi tableta u nastavi te planu masovnog uvođenja istih u nastavni proces od školske godine 2011/2012. Školska priča 'dostojna' televizije nije slučajno došla iz zadarske obrazovne ustanove - ona je već mjesecima dio svjetske zajednice od 56 škola koje Microsoft podržava kao 'inovativne' i u kojoj nije neobično naići na učenike tijekom slušanja predavanja videokonferencijom s Bornea! Zanimljivo, sve to nije zasluga nekog ludog školskog geeka, profesora računalstva, već Edina Kadića, profesora hrvatskog jezika i povijesti umjetnosti (!)  koji ilustrativno tvrdi: 'Ja sam shvatio da će mene pregaziti vrijeme.'

Šareni hodnici

U tehnološkom aspektu okrenutosti prema budućnosti nisu previše zaostali ni u Ludbregu, gdje je svaki učenik gimnazije dobio na korištenje laptop! Kada smo već u zanosu tehnološkog optimizma, spomenimo i događaj iz riječkog Doma mladih gdje je otvorena, kako su brujali naslovi, 'prva hrvatska digitalna učionica za darovite učenike' opremljena tabletima, 'pametnom pločom'...   Neprikosnoveni pobjednik infrastrukture okrenute prema budućnosti je nova zgrada Osnovne škole 'Veli Vrh' u Puli u kojoj nas manje fascinira tehnološka opremljenost koliko prostranost, osvijetljenost i šarenilo zidova. Pravo osvježenje za hrvatski ambijent u kojem se odgojni proces većinom odvija u tmurnim historicističkim ili hladnim betonskim socijalističkim objektima. 

Učenici misle veliko

Temeljna vrijednost obrazovnog sustava nisu zgrade već ljudi, a upravo u tom segmentu protekla školska godina nije donijela radikalne promjene u sprečavanju kontinuirane negativne selekcije. 'Human resources' i dalje nije pojam kojim se voli previše razmetati.  Iz takve atmosfere upravo je proteklih dana i krenulo izrazito depresivno i apokaliptično istraživanje Jutarnjeg lista 'Tko je odgovoran za urušavanje hrvatskog školstva' . Doista dramatičan, ali želimo li kvalitetno dočekati 2030. godinu, ne pretjeran naslov. 'Urušavanje', nerad i nekvalitetu kamufliraju mladi genijalci i vrijedni mentori - učenici i inače kvalitetne prirodoslovno-matematičke V. gimnazije iz Zagreba osvojili su prvo mjesto na uglednom svjetskom natjecanju u informatici i programiranju 'American Computer Science League'. Veseli izjava jednog od učenika: 'Htio bih raditi u nečem kao što su Google i Facebook.' Razmišljajmo veliko, ali imajmo na umu da je novac za njihov put u SAD jedva skupljen! Sramotno.   

Umjesto šamara, mlađim kolegama - igrica! 

Prave transformacije odvijaju se u radu na mikrorazini unutar samog razreda. Sedam godina nakon prve lokalizacije službenu preporuku MZOŠ-a za uporabu u školama dobila je GeoGebra, kvalitetan besplatan računalni program za učenje i poučavanje matematike, uz koji se razvila i solidna komunikacija učenika s profesorima putem foruma i društvenih mreža. Pritom neumornog i za raspravu o obrazovanju uvijek spremnog @ssuljica moramo posebno istaknuti. Lijep projekt su i Pisci na mreži kroz koji se od siječnja u dvorani Sveučilišnog računskog centra Srce odvijaju fizički susreti učenika i profesora s hrvatskim književnicima poput Zorana Ferića i Ede Popovića, ali se sve uživo prenosi i ujedno komunicira s učenicima iz samih soba putem Microsoft Office Live Meetinga! Naše bake nisu mogle pitati uživo Krležu što simboliziraju Glembajevi već se moralo čekati razgovore s Predragom Matvejevićem, dok novi klinci vrlo lako mogu reći Feriću da pretjeruje s perverzijama u 'Anđelu u ofsajdu'. Jeziva divota! 

No dva događaja na 'mikrorazini' su me posebno oduševila. U osnovnoj školi u Bjelovaru učenici osmoga razredu su za svoje mlađe kolege osmislili i programirali računalnu igricu 'Putujmo Hrvatskom'!  S druge pak strane, profesorica hrvatskog jezika Elena Kovačić potrudila se uz učenike osmisliti novi doživljaj čitanja 'Smogovaca' generaciji kojoj su dovoljna dva klika do cjelokupnog sadržaja. Učenici sedmog razreda izradili su tako cijele novine inspirirane motivima 'Smogovaca'  upotrijebivši znanje i kreativnost! Oduševljenje.

Osobna neugoda

Godina je gotovo na samom svršetku nastave donijela vrlo efektan znak već prisutne budućnosti. 'Obična' maturantica Lana Dimac otkrila je pogrešku u zadatku iz matematike na državnoj maturi komunicirajući putem Twittera s profesorom @jklicinovicem, ali i ravnateljem Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Goranom Sirovatkom! Iako je trenutak razveselio sve nas koji volimo superbrzu komunikaciju, ujedno je i zaprepastio jer je otkrio nevjerojatnu ranjivost detaljno organizirane državne mature. A koliko se kroz medije i zbornice čuje, to nije bio jedini slučaj neobičnih rješenja i situacija.

Naposljetku, za budućnost je u predzadnjem tjednu nastave postalo neobično važno i uhićenje gradonačelnika Ivana Čehoka. Kako to? Naime, Čehok je niz godina jedan od najaktivnijih autora udžbenika etike za srednjoškolce. Mozak pri spomenu navedene činjenice ozbiljno 'trokira' - za ozbiljan kriminal optužen je čovjek po čijem djelu se mlade uči moralu. Bez obzira na konačan ishod i, naravno, 'nevinost dok se ne dokaže krivnja', vjerujem da je događaj simbolično poput snažnog reflektora obasjao što moramo učiniti do 2030. godine - preispitati i potpuno promijeniti najdublja vjerovanja o znanju, ljudskim resursima i funkcioniranju obrazovnog sustava. Svijet u kojem profesor etike ne vidi razlog za pridržavanje načela svoje knjige koju čitaju tisuće djece ima očito ozbiljan problem. Tek tada možemo okrenuti pogled u bolju budućnost.