'Kladile se u 100 kuna koja će spavati s više muškaraca' - to je naslov koji me se najviše dojmio prošlog tjedna u novinama i zapravo, još uvijek ne mogu odlučiti je li mi ta priča smiješna ili jadna. Naslov se ne odnosi na tete u Gajevoj ni na bilo koje tete i gdje, već na grupu 16-godišnjakinja iz jedne zagrebačke srednje škole. Aha, niste krivo shvatili. Cure su se zbilja kladile u sto kuna koja će spavati s više frajera.

Ne znam je li im netko pokušao objasniti da je puno veći izazov spavati sa što manje frajera (ili žena), a i tih sto kuna nije neka lova zbog koje bi se čovjek trudio oko bilo čega. No, nije to bila jedina stvar zbog koje su 16-godišnjakinje, ali i one godinu ili dvije mlađe bile glavna tema prošlog tjedna. Probudili su im se hormoni zajedno s ovom zimom koja je konačno odlučila doći pa krenule cure u ramboidne pohode po svojim školama. Tri učenice sedmog razreda pretukle druge tri učenice u Metkoviću. Sedam učenica Ekonomske škole u Zagrebu pretukle jednu vršnjakinju (vidimo da imaju i smisla za ravnopravnu borbu). Dvije 14-godišnjakinje pretukle treću, s tim što je jedna naručila premlaćivanje, a druga ga je odradila.

Svaljivanje krivnje

Bilo ih je još, ali ne da mi se reklamirati ih. Ako ste čitali novine prošli tjedan sjetit ćete se još sličnih priča. I tako, opet su se na noge digle udruge, profesori, pedagozi, sociolozi, stručnjaci, javnost... Opet tri dana buke i nikom ništa do slijedećeg puta. Zgražavalo se na sve strane, proklinjao dan kada je Mark Zuckerberg izmislio Facebook, ali proklinjala i općenito ta 'zla' tehnologija koja je omogućila da se sve te nasilnice povežu i međusobno komuniciraju. Valjda se inače nikada ne bi kliknule da nije Facebooka i mobitela. Cure najavile spektakl šaketanja na Facebooku i tako su svima na pladnju pružile Pedra koji će biti kriv. Pa nisu valjda roditelji krivi? Kućni odgoj? Ljudi koji se njima bave po nekoliko sati na dan? Društvo možda? Neeee... Kriv je internet!

Oduvijek smatram da je kućni odgoj temeljna stvar zbog koje se u društvu ponašamo na određeni način, a nakon toga sustav koji vrlo često ne funkcionira. Ima tisuće klinaca koji svaki dan surfaju po Facebooku i ne pada im na pamet dogovarati tučnjave preko Fejsa. Naprosto nisu tako odgojeni. Doma ih nisu učili da je nasilje način na koji se ispada faca u društvu, da nasilje nije formula uspjeha.

Odgoj nasilnika

Nasilna djeca nisu nasilna zbog interneta. Nasilna djeca su nasilna jer odrastaju u sredinama u kojima se za njih ili nema vremena ili roditelje nije briga. Nasilje je način za privlačenje pažnje. Osim toga, kada ste čuli da je netko od njih kažnjen zbog nasilja? Nikad. Dobiju neku opomenu u školi i to je to. A učenici koji su bili zlostavljani su najčešće ti koji se moraju premjestiti u drugu školu. Kada imate 14 godina i shvatite da možete raditi što hoćete, a da vas zbog toga nitko neće kazniti, nema te sile koja će vas zaustaviti da i dalje budete agresivno i nasilno dijete. Smiješna je država u kojoj su nasilna djeca zaštićena kao lički medvjedi, a zlostavljana djeca se tretiraju kao problem.

Najlakše je krivnju prebaciti na nekog ili nešto drugo, a to se uvijek događa kada ne želite sebi priznati da ste baš vi odgovorni za neki problem. Nevjerojatna je lakoća kojom su roditelji sposobni krivnju za ponašanje svog djeteta prebaciti na sve druge, samo ne na sebe.

Ti isti roditelji će se za nekoliko godina pitati što se to događa s njihovom djecom. Naime, svakodnevno gledamo nasilnike koji vladaju hrvatskom politikom, sportom, estradom... Ali, svaki dan gledamo i kako jedan po jedan sa zavežljajima odlaze put Remetinca iz kojeg se, u posljednje vrijeme, ne izlazi baš jednostavno. Pa makar za ograničenu slobodu nudili 12-13 milijuna kuna.