Prema najnovijem opsežnom istraživanju o populizmu u svijetu, objavljenom uoči Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, neki populistički mitovi počinju polako kopnjeti. Uvjerljiva većina ispitanika izjavljuje da se protivi napredovanju jedne nacije nauštrb druge, ne vjeruju da se upornim radom mogu popeti na društvenoj ljestvici, a imigranti im nisu takva opasnost za zemlju i nacionalni integritet, kao što to tvrde populistički vođe u Europi i Sjedinjenim Državama, te zaključuju da je suradnja među nacijama izuzetno važna ili barem vrlo važna
Koliko su ideje sve brojnijih populista u svijetu, desnih ili lijevih, našle plodno tlo u masama? Vjeruje li narod bespogovorno onome što im govore i obećavaju Donald Trump, Viktor Orban ili nova desna populistička zvijezda Jair Bolsonaro, naročito kada bljuju vatru protiv imigranata, obećavaju pravično društvo, obračun s korumpiranom elitom, povratak radnih mjesta koja su im oteli stranci, mogućnost napredovanja za svakoga, ideju da je njihova zemlja i njezin interes uvijek na prvom mjestu, bez obzira što se on postiže na račun drugog naroda?
Populizam prošao vrhunac
Pa, narod im baš ne vjeruje onoliko koliko biste to od njega očekivali s obzirom na bukače na ulicama svjetskih metropola, Brexit i traženja referenduma, zapjenjene tvitove populističkih vođa i histerične komentare korisnika društvenih mreža protiv političkih elita.
vezane vijesti
Čini se da je populizam prošao vrhunac, zaključuje novo masovno istraživanje na uzorku od 10.000 ispitanika iz svih regija svijeta u izvedbi tvrtke za istraživanje tržišta Qualtrics, objavljeno uoči početka Svjetskog ekonomskog foruma u švicarskom Davosu, kao mogući putokaz sudionicima toga skupa važnih glava (od 22. do 25. siječnja) u raspravama o tome kako postići međunarodnu suradnju oko rješavanja najkritičnijih svjetskih izazova.
Ako je vjerovati tom istraživanju, neki populistički mitovi počinju ipak polako kopnjeti. U njemu uvjerljiva većina ispitanika izjavljuje da se protive napredovanju jedne nacije nauštrb druge, ne vjeruju da se upornim radom mogu popeti na društvenoj ljestvici, a imigranti im nisu takva opasnost za zemlju i nacionalni integritet, kao što to tvrde populistički vođe u Europi i Sjedinjenim Državama, zaključujući da je suradnja među nacijama izuzetno važna ili barem vrlo važna.
Imigranti kao crvena krpa
U prosjeku čak 57 posto ispitanika misli da su imigranti dobrodošli, no u priču o dobrodošlim imigrantima najmanje od svih (samo 30 posto) vjeruju Talijani, što je posljedica svakodnevne invazije nesretnika na njihovu obalu, a o takvom raspoloženju svjedoči najnovija grmljavina talijanskog potpredsjednika vlade i vođe desnog populističkog Pokreta pet zvijezda Luigija Di Maia na francusku vladu zbog licemjerja, jer doprinosi migrantskoj krizi nastavljanjem kolonijalne politike u Africi.
Imigranti jednako loše prolaze u Rusiji (njihov dolazak podržava samo 32 posto Rusa), u Poljskoj (33 posto), Meksiku (37 posto), Turskoj i Francuskoj (39 posto). Mađarska s Orbanovom žičanom ogradom uopće se ne spominje, dok nešto protiv imigranata najmanje od svih imaju Saudijci (79 posto ih smatra dobrodošlima jer su jeftina privremena radna snaga), Egipćani i Indijci (78 posto), Kanađani (72 posto) i 63 posto Amerikanaca, unatoč Trumpovu upornom inaćenju oko gradnje zida na meksičko-američkoj granici i pričama o imigrantima kao ubojicama, švercerima, narkodilerima i lovcima na socijalnu pomoć. Većina Amerikanaca očito ne zaboravlja da su i sami preci imigranata.
Za pomoć su najmanje spremni zapadni Europljani
Zanimljivi su pak odgovori na pitanje treba li vaša zemlja pomoći drugoj u nevolji? U globalu, 72 posto ih je odgovorilo pozitivno, no za pomoć najspremnije su zemlje južne Azije (94 posto), istočne Azije i Pacifika (80 posto), dok su za pomoć najmanje spremni zapadni Europljani (63 posto) i Amerikanci (61 posto). Međunarodnu pomoć najmanje podržavaju Nijemci (54 posto) i Amerikanci (57), a najviše Indija (95 posto) te Indonezija i Pakistan (94 posto).
U svim zemljama osim u Japanu s mršavih 36 posto i u Poljskoj sa samo 49 posto potvrdnih odgovora, ispitanici (u prosjeku 80 posto njih) smatraju da se sve zemlje mogu razvijati istodobno. Mršavih 49 posto u Poljskoj postaje jasnije kada se zna da njihovi desni populisti nazivaju Europsku uniju 'imaginarnom zajednicom od koje Poljska nema nikakve koristi', nakon što je od svih istočnoeuropskih članica pobrala najviše para iz fondova EU-a. Zanimljivo je da čak 83 posto ispitanih Amerikanaca smatra kako bi se zemlje trebale razvijati istodobno, unatoč Trumpovu pokliču 'America first', a drugima što ostane.
Slabi vjera u američki san...
Iako većina ispitanika vjeruje u moć međunarodne suradnje, daleko su manje optimistični kada je riječ o društvenom napretku vlastitih zemalja. Na Svjetskom ekonomskom forumu ponavljala se činjenica da se svaka dva dana javlja novi milijarder, uglavnom zahvaljujući zahuktaloj Kini i Indiji, ali potištenost zbog nedostatka uzlazne mobilnosti najjača je u zapadnoj Europi, u kojoj samo 20 posto ispitanika vjeruje u bajku da se netko siromašan može obogatiti svojim trudom. Tek malo pozitivniji (34 posto) bili su Amerikanci, unatoč mitu o 'američkom snu' i primjerima instant milijardera iz Silicijske doline.
...no sve više jača u desne populiste
Istraživanje je mala utjeha onima koje zabrinjava dobra glasačka žetva desnih populista u svijetu. Antiimigracijska stranka Švedskih demokrata jesenas je na parlamentarnim izborima osvojila 17,6 posto glasova, krajnje desni Jair Bolsonaro, zvani 'tropski Trump', novi je predsjednik Brazila. Prema istraživanju Guardiana, populističke stranke u Europi zadnjih su 20 godina utrostručile broj glasova te je četvrtina Europljana glasala za njih na posljednjim izborima.
Alternativa za Njemačku 2017. je uvećala glasove šest puta i postala treća najjača stranka, a u Italiji su 2018. među pet vodećih stranaka tri bile populističke. U Britaniji je UKIP od 100.000 glasova 1997. narastao na gotovo četiri milijuna 2015. U zadnjih deset godina desni populisti osvojili su vlast u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj, dijele je u Austriji, Bugarskoj, Norveškoj, Finskoj…
Razlozi? Globalizacija, recesija, masovne migracije, rastući jaz između bogatih i siromašnih, nesposobnost političkog establišmenta da se nosi s tim problemima. A populizam daje jednostavne odgovore na složena pitanja i takvi vođe su predstavnici 'potlačenih' masa u borbi protiv elite, iako sami dolaze iz dobro potkoženih elita.
Zahvaljujući suvremenoj konzumaciji informacija putem novih medija, populisti mogu više no dosad komunicirati s masama. Ako mislite da se Donald Trump od svih čelnika najviše obraća masama putem Twittera, varate se. U tome je puno ažurniji indijski premijer Narendra Modi. Usto, sve postaje još jednostavnije uz malu pomoć fake newsa, što su sve dobri uvjeti za populističkog poglavicu da usmjeri bijes naroda kamo želi.
Ipak, mada svjestan činjenice da je sposobnost međunarodne zajednice za usklađeno djelovanje na prilično kratkom štapu, osnivač Svjetskog ekonomskog foruma Klaus Schwab rezultate ovog najnovijeg istraživanja o prijemčivosti populizma u svijetu doživljava kao mali znak optimizma, ali ne može reći ništa konkretnije osim onog općenitog: 'Nadam se da će lideri poštivati osjećaje, mišljenja i želje svjetske javnosti u pronalaženju novog načina zajedničkog rada.'
