Danas je iz Hrvatske udruge poslodavaca Dalmacije upućen apel Vladi RH za hitnu prenamjenu ratne luke Lora u civilne svrhe. Uz to je zatraženo da se cijeli kompleks da na upravljanje Gradu Splitu. Navedena inicijativa se može gledati i u svjetlu nedavne izjave predsjedničkog kandidata Nadana Vidoševića kojom je potvrdio da nema namjeru demilitarizirati ratnu luku i grad Split
HUP Dalmacije argumentira svoju inicijativu činjenicom da je nedopustivo da u vrijeme krize i borbe za svako radno mjesto takav resurs stoji potpuno neiskorišten i naočigled propada. Treba naglasiti da je prostor na kojem se nalazi ratna luka Lora na sjevernoj strani poluotoka i premda je prometno izoliran, kompleks je zapravo u centru grada, udaljen dvadeset minuta hoda od Rive.
Komercijalna vrijednost tog prostora je nemjerljiva, pa demilitarizacija i prenamjena može inicirati razvojni impuls za grad Split. HUP Dalmacije na tom prostoru planira nautički centar s marinom za megajahte, ali i sportsko-rekreacijski te sveučilišni i pomorski centar. Na poluotoku unutar kompleksa Lore je smješten atletski i nogometni stadion.
Rezultat te inicijative bi bio velik dobitak za Split, otvaranje velikog broja radnih mjesta i unapređenje urbanih sadržaja grada.
Split kao Monte Carlo
U izjavi za tportal čelnik HUP-a Dalmacije Hrvoje Marušić je naglasio: 'Želim otkloniti odmah svaku sumnju u naše namjere, koje nisu usmjerene protiv HV-a ili NATO-a čiji je Hrvatska punopravni član. Lora se neće privatizirati i njome treba upravljati Grad, a kao dio dogovora treba biti uvrštena klauzula da se taj kompleks neće nikome prodavati. Ako Split planira turistički razvoj i vrhunski destinacijski turizam kao u Cannesu ili Monte Carlu, vojsci nema mjesta na takvoj lokaciji.'
Kompleks ratne luke Lora je osnovan 1954. kao najvažniji strateški objekt nove socijalističke države na Jadranu. Prije Drugog svjetskog rata u uvali Lora se nalazilo manje privatno brodogradilište. Tokom socijalističke povijesti Splita i Dalmacije taj prostor je bio zabranjeni grad i simbol militarističkog karaktera JNA, odnosno Jugoslavenske ratne mornarice. Lora je bila simbol potpunog i neupitnog suvereniteta SFRJ nad Jadranskim morem, na koji se rado i često danas pozivaju naši politički vođe. Raspadom Jugoslavije 1990. dio JRM je ostao zabarikadiran u Lori, sve do političkog dogovora u siječnju 1992. o odlasku JNA iz Hrvatske.
Ratnu luku i vojni kompleks preuzima HV i HRM i tada Lora bilježi još jednu, najmračniju epizodu u svojoj povijesti, logor za nepoćudne građane Splita i ratne zarobljenike iz susjedne Bosne i Hercegovine. I danas se vode sudski procesi akterima tog mučilišta i stratišta u centru grada, samo pet stotina metara od stadiona u Poljudu. Prije tri godine zbog nove dvorane za Svjetsko prvenstvo u rukometu dio prostora Lore je MORH ustupio za izgradnju, i to baš blizu baraka koje su bile u funkciji spomenutog logora.
Danas su u ratnoj luci uglavnom usidreni dotrajali brodovi koji, neadekvatno opremljeni, zapravo i nisu u mogućnosti izvršavati zadatke potpune zaštite hrvatskog suvereniteta nad Jadranskim morem. Dio flote izgrađen u hrvatskim brodogradilištima je na kakvoj-takvoj razini, ali posljednja nabavka polovnih brodova iz Finske je čisti promašaj i može se usporediti s nabavkom famoznih kamiona. Stoga ustrajavanje MORH-a na taj resurs nema utemeljenja.
Posljednjih godinu dana u ratnu luku povremeno uplove brodovi NATO-a, primjerice američke ili turske flote ovog ljeta. Inzistiranje na strateškoj važnosti lokacije Lore nije ekonomski opravdano, a posebno je bizarna simulacija tajnovitosti luke zabranom izgradnje nebodera u blizini, i sve to usprkos tehnološkim dometima pomoću kojih i srednjoškolac s lakoćom može obavještajno obraditi čitav prostor iz svoje sobe.
'Lora treba biti kampus, a ne poduzetnička zona'
Naravno, ako inicijativa HUP-a Dalmacije prođe, treba oprezno pristupiti prenamjeni tog prostora. Sociologinja Inga Tomić-Koludrović upozorava na izazove i moguće pogreške u realizaciji i kaže: 'Mislim da Loru svakako treba demilitarizirati, ali svi primjeri prenamjena napuštenih vojnih objekata tijekom tranzicije, pogotovo oni koji su te prostore tretirali isključivo kao nekretnine namijenjene jednodimenzionalnom profitu na tržištu kapitala, u pravilu su se pokazali kao neuspješni. Bilo bi pogrešno taj prostor namijeniti za tehnološki park ili neku poduzetničku zonu. Lora je relativno uređen prostor i treba ga vratiti građanima za javnu namjenu. Svojevremeno se predlagalo da na taj prostor bude smješten sveučilišni kampus i šteta je što se to nije ostvarilo. Prostor sadašnjeg kampusa na Splitu III je premalen i definitivno će biti bez dovoljno javnih površina, klaustrofobičan i preizgrađen. Lora bi se trebala planirati kao javni prostor, prostor kupališta, rekreacijska zona ili nešto slično', zaključila je Inga Tomić-Koludrović.
Osim prenamjene, kada je u pitanju Lora, kontroverzno je i bremenito nasljeđe u kolektivnoj memoriji, bilo da je riječ o periodu kada su JNA i JRM koristile taj prostor, bilo o fazi kada je u ratnoj luci bio nesretni logor.
Na kraju se postavlja pitanje realnosti inicijative HUP-a u sadašnjem političkom trenutku u Hrvatskoj. Kao i za sve druge suštinske promjene u zemlji, nužan je sasvim drugačiji politički i ekonomski okvir, unutar kojeg bi se onda mogla ostvariti inicijativa oko Lore. Tek tada će se moći povesti javna rasprava o prenamjeni, što sa sadašnjim gradonačelnikom i njegovom rodijačkom upravom neće biti lako.
