Prije godinu dana, točnije 1. srpnja 2009, tadašnji premijer Ivo Sanader sazvao je konferenciju za novinare i, na iznenađenje svih, rekao: 'Donio sam odluku da se povučem iz aktivne politike.'

S obzirom na njegovu izrazitu ambicioznost i samouvjerenost koja je često prelazila u bahatost, ta je odluka bila i više nego čudna. Još je neobičnije bilo to što je za premijerku predložio tadašnju ministricu obitelji i branitelja, Jadranku Kosor, koju su mnogi smatrali Sanaderovom sjenom jer je na svim događajima bila uz njega i potvrdno klimala na sve što bi on govorio.

Danas još ne znamo stvarni razlog njegovog odlaska, a već smo se naviknuli ispred 'Jadranka Kosor' dodati apoziciju 'premijerka'. Nakon prva dva-tri mjeseca, mnogi su s optimizmom govorili o premijerki Kosor - nadajući se u bolje sutra - a danas sva ispitivanja javnog mnijenja pokazuju ubrzani pad njezine popularnosti bez obzira na to što je ukinula krizni porez ili harač, i to prezentirala kao odličnu vijest iako je harač sama donijela.

'NEMAMO SE ŠTO LJUTITI NITI ŠTO SLAVITI'

U razgovoru s političkim analitičarima, promjene koje su se dogodile u posljednjih godinu dana nitko ne pripisuje odlasku Sanadera.

Politolog Višeslav Raos rekao je da se godinu dana poslije nemamo što ljutiti niti zbog čega slaviti Sanaderov odlazak, pa čak da to ne bi trebali ni spominjati kao nekakav relevantan događaj: 'Teško je reći što je bolje ili gore. Njegov odlazak je potaknuo otvaranje i rješavanje afera, a njegov je odlazak vjerojatno povezan kao bijeg od tih problema. Sada se vidi i veličina i ozbiljnost ekonomske krize, što pokazuje da se on nije mogao nositi s time.'

Što se tiče napretka u pregovorima s Europskom unijom i rješavanju nekih problema sa Slovenijom, Raos kaže da to nema veze s odlaskom Sanadera ili s dolaskom Kosor, nego s odnosima unutar EU-a i pritiskom SAD-a da Hrvatska što prije završi pregovore.

'Dalekosežne posljedice odlaska Sanadera mogli bismo vidjeti tek na proljeće sljedeće godine, kada će se znati kada će biti novi parlamentarni izbori, tko će se kako grupirati, kakve će biti predizborne koalicije i vodstvo najvećih stranaka u Zagrebu... Tek onda ćemo vidjeti je li njegov odlazak promijenio neke odnose i je li hrvatska politika postala transparentnija', rekao je Raos.

'REFERENDUM JE DOKAZ AKUMULIRANOG NEZADOVOLJSTVA'

Voditelj Centra za politološka istraživanja Anđelko Milardovićne vidi nikakvu razliku godinu dana kasnije te kaže da je i danas ogorčen cjelokupnom situacijom i državnim vodstvom - premijerkom Kosor, ministrima, ali i predsjednikom Ivom Josipovićem. Kaže da svi oni žive u svojoj 'virtualnoj stvarnosti' u kojoj ignoriraju građane koji su ih izabrali i kojima bi trebali služiti, a podilaze pet posto ratnih profitera i tranzicijskih profitera te MMF-u i EU-u.

'U posljednjih godinu dana pokrenuti su neki reformistički i antikorupcijski procesi. Stvoreno je neko novo ozračje, ali se ipak stoji u mjestu. Dokaz su posljednji događaji oko referenduma', rekao je Milardović i objasnio da potpisivanje peticije za referendum nije bilo motivirano samo kolektivnim ugovorima iz Zakona o radu, nego je akumulirana ogromna količina nezadovoljstva.

'To nezadovoljstvo se vuče posljednjih 20-ak godina. Naime, da se ti problemi u društvu mogu riješiti - takvog nezadovoljstva ne bi bilo. Nema velikih pomaka nakon Sanadera. Možda se tako čini jer smo se približili EU-u, ali građani se pitaju zašto idemo u EU jer je 90 posto građana u gubitničkoj poziciji u startu', rekao je Milardović.

'VLADA PODILAZI PET POSTO RATNIH PROFITERA, MMF-u i EU-u'

Milardović smatra da je vlasti očito važnije što će misliti MMF i EU: 'Oni ne misle da se građanima više remen ne može stezati, a ne žele stegnuti remen vlasnicima krupnog kapitala kojih ima pet posto u zemlji. Neće vlada dirati banke i krupne korporacije koje bi mogle snositi dio tereta, a ispada da 95 posto tereta snosi cijelo društvo. Očito je 95 posto društva u funkciji ovih pet posto – tranzicijskih i ratnih profitera!'

'Vlada bi trebala više slušati građane, a ne međunarodne institucije poput MMF-a koji je tapša da radi dobar posao', kaže Milardović i situaciju u Hrvatskoj objašnjava vrlo slikovito:

Zamislite ključ i vijak. Možete ključem zdesna nalijevo dugo stezati, a dođete do trenutka kada je potreban samo jedan pokret do pucanja vijka ili ključa. Pitanje je koliko možemo izdržati. Je li ova vlada međunarodnog kapitala i pet posto ratnih i tranzicijskih profitera ili je ovo vlada svih građana?' pita se Milardović i dotiče novog predsjednika Ivu Josipovića i njegov predizborni program 'Nova pravednost' od kojeg, kaže, ne vidi apsolutno ništa.

JOSIPOVIĆEVOJ PRAVEDNOSTI - NEDOVOLJAN (1)

'Što možemo misliti o predsjedniku koji ništa ne čini, a situacija je u društvu katastrofalna? To je sve samo državna administracija - oni žive u virtualnom svijetu, a kada ih nazovete, mole Boga da vas ne vide i ne čuju. Jad i bijeda', rekao je Milardović koji je u jednom trenutku istaknuo da su ovo njegovi stavovi kao razočaranog građanina.

'Prije i poslije Sanadera je vrlo slična priča – dogodile su se neke kozmetičke promjene i odvio se samo igrokaz za javnost', kaže Milardović i podjeća na uhićenja u afeama HAC, HEP i Podravka:

'Remetinečka ekipa izlazi, ništa se zapravo ne događa, a mi napredujemo prema EU-u i prema MMF-u. Da vam kažem – kuda je MMF prošao, tu trava više nije rasla!'

KOME ZAPRAVO VLADA SLUŽI?

'Je li ona dio svjetske financijske oligarhije ili je ona tijelo koje će braniti interese društva? To su normalna i logična pitanja – čija je to vlada, koga ona vodi, zašto živi u virtualnoj stvarnosti, zašto ne sluša mišljenje građana i zašto ne može shvatiti da je ona servis građana? Oni žive u čistoj virtualnoj stvarnosti', tvrdi Milardović i upozorava novinare i građane da ne štede nikoga iz vlade ni predsjednika Josipovića kojemu postavlja pitanje po čemu se on razlikuje od ostalih predsjednika?

'Josipović se uhvatio prošlosti i to odlično čini, ali je za program Nove pravednosti dobio ocjenu ne-do-vo-ljan! Okružio se igračima krupnog kapitala', ljutit je bio Milardović zbog nepravde koju građani očito sami ne mogu prepoznati.

'Ne može 95 posto stanovnika sanirati probleme i podupirati ovih pet posto ratnih i tranzicijskih profitera! Vlada mora bar napraviti psihološki potez i na njih prebaciti teret jer je egoizam neodrživ. Doći će do situacije da ni tih pet posto vampira i komaraca neće imati što više sisati!', kaže Milardović koji tvrdi da se time ubija srednji sloj društva i poručuje Vladi da, kad se to dogodi, 'pleše kolo s oligarhijom'!

'Ova država i politika nije demokratska jer se kosi sa osnovnim izbornim načelom, ovo je oligarhija! Neka me netko uvjeri da nije – nakon što užicaju glasove od nas, mi im dođemo kao teret i kažu - pustite nas u našoj virtualnoj stvarnosti. Sitaucija je dovedena do apsurda. Još jedan potez ključem i sve će puknuti', zaključio je Milardović.