Među dvanaestero optuženih su Sami Bajrami, Nafia Fetai, Halim Halili, Siniša Dodoji, Burimi Redžepi, Svetlana Šantek i Tadžedin Redžepi, koji su uglavnom bili u pritvoru, ali su pušteni nakon što je istekao maksimalni zakonski rok za zadržavanje, a pravomoćna presuda im nije izrečena.

Drogu je, prema optužnici koju je USKOK podignuo još 2006. godine, u Makedoniji pribavljao Tadžedin Redžepi te je skrivao u vozilu koje bi Bajrami dovozio na varaždinsko ili zagrebačko područje, ovisno o Redžepijevim uputama. Izuzev u dva navrata, ključeve vozila bi u Hrvatskoj predavao drugim osobama koje bi heroin zatim prebacivale u Italiju. Tako je droga prevezena najmanje 20 puta, i to u količinama od šest do osam kilograma. Za prijevoz droge iz Makedonije u Hrvatsku Bajrami bi dobivao po 500 eura po kilogramu

Na varaždinskom su području, prema optužnici, drogu od jeseni 2003. do srpnja 2004. preuzimali trećeokrivljeni Halili i šestookrivljena Šantek, koja je pronalazila vozače koji su je za novac prevozili u Italiju. U nekoliko navrata i Šantek je sudjelovala u prijevozu droge u Italiju, dok je Halili u dogovoru s Redžepijem telefonski provjeravao gdje se vozači nalaze i davao upute kuda da voze i kome trebaju predati heroin skriven u automobilu. Uglavnom je bilo riječ o osobama albanske nacionalnosti koje su vadile drogu iz automobila koji se ispražnjen vraćao vozaču.

Za prijevoz su uglavnom koristili Bajramijev Mercedes Genscher krapinskih oznaka. Iako je početkom 2004. vozač nepoznatog identiteta zalutao u Milanu, gdje ga je zatekla policija i uhitila, a drogu oduzela, lanac za prebacivanje heroina u Italiju prekinut je tek u srpnju, kada je talijanska policija zaustavila novog vozača sa 18 kilograma droge koju mu je oduzela, kao i Bajramijev Mercedes.

Tijekom istrage Bajrami je opisao okolnosti koje su prethodile njegovom uključivanju u krijumčarenje droge. Iz Gostivara se 1982. godine doselio u Bistricu gdje je otvorio slastičarnicu. Kada je 1997. zapao u novčane probleme i dugove, stanoviti Dino i Tadžedin Redžepi iz njegovog rodnog mjesta predložili su mu krijumčarenje droge za zapadnu Europu.

Budući da u Makedoniji ima petero djece i nezaposlenu suprugu, prihvatio je ponudu te je prevozio heroin pet-šest puta godišnje, i to sedam-osam godina. Svoje vozilo predavao bi u Makedoniji Dini koji bi se za tri do četiri sata vraćao s drogom koju bi zatim prebacio u Hrvatsku, uglavnom u Zagreb, ali i Varaždin. Po njegovoj procjeni, Dino mu je ostao dužan između 50 i 60 tisuća eura

Svetlana Šantek, koja je u krijumčarenje ušla također zbog financijskih problema, rekla je da je tražila vozače za krijumčarenje iz Hrvatske u Italiju na poticaj Halilija kod kojeg je radila. Svi su, po njoj, znali što prevoze, a droga je uglavnom isporučivana u Milano. Međutim, neki vozači su to porekli.