Još 2006. godine tržišni analitičari tada moćne investicijske banke JP Morgan izračunali su kako prehrambena industrija može mnogo više zaraditi prodajom proizvoda punih šećera i masti, umjesto da se bavi svježim voćem i povrćem. Inzistiranjem na nezdravoj hrani može se zaraditi minimalno 15 posto više novca, zaključio je tada JP Morgan u studiji koja se bavila odnosom debljine i profita prehrambene industrije.

Da su ti zaključci uzeti vrlo ozbiljno, pokazuju marketinški iznosi. U Njemačkoj je tako 2011. na reklamiranje voća i povrća potrošeno 7,3 milijuna eura, dok je za prehrambene proizvode pune šećera i masti izdvojeno sto puta više: 780 milijuna, od čega je 700 milijuna potrošeno isključivo na reklamiranje slatkiša i čokolade!

I tako se već može iščitati odgovor na pitanje zašto su danas djeca sve više pretila, koji je ovih dana potvrdila studija Foodwatcha, čiji su rezultati duboko zabrinjavajući. Naime, Foodwatch je zanimalo koliko šećera i masti ima u prehrambenim proizvodima koje predstavljaju kao dobre za djecu, te su testirali 1500 različitih artikala, od pudinga preko sokova do pahuljica za doručak. Na kraju se pokazalo da tri četvrtine testiranih proizvoda spada u tzv. crvenu kategoriju, dakle da su puni šećera i ne bi se smjeli često konzumirati. Većina proizvoda, pa i oni koji se reklamiraju kao zdravi i nose oznaku 'bio', u sebi sadrži više od 25 posto šećera!

Foodwatch je od travnja 2011. do veljače 2012. obilazio berlinske supermarkete, sakupljajući prvenstveno prehrambene proizvode namijenjene djeci, a kao kriterij ocjenjivanja uzeli su od njemačke vlade promoviranu piramidu zdrave prehrane. Zaključak Foodwatcha jest da 'prehrambena industrija uništava zdravu prehranu naše djece', jer je cilj prehrambenih kompanija 'rano naviknuti djecu na proizvode koji debljaju'. 'Ne mogu djeca toliko vježbati i dnevno se kretati, koliko je masti i šećera u proizvodima prehrambene industrije', rekao je Martin Ruecker iz Foodwatcha.

Upozorava se da je veliki problem i perfidnost marketinga kakvim se prehrambena industrija služi, koji naročito targetira najmlađe. Primjerice, voćni jogurti koje opisuju kao zdrave, bombe vitamina ili bio-proizvodi zapravo su iznimno nezdravi i spadaju u crvenu kategoriju piramide zdrave prehrane. Mnogi od tih proizvoda čak i nose naziv u kojem se spominju riječi poput 'kid' ili 'baby', a istraživanja Instituta za prehranu iz Dortmunda (FKE) pokazuju da se od 1985. do danas više od 12 tisuća prehrambenih proizvoda nudi djeci za prehranu. Tako pahuljice poput Fruit Loopsa, smatra Foodwatch, uopće nisu 'zdrava hrana' kakvom se reklamiraju, nego najobičniji slatkiši.

Posebice se po cinizmu ističe piće Capri-Sonne, koje proizvodi firma Sisi-Werke iz Heidelberga, kažu u Foodwatchu. Riječ je o napitku koji se doslovce sastoji od vode, šećera i umjetnih aroma, te nema ama baš nikakve veze s voćem, no predstavlja se kao sok. Nadalje, u reklamama za Capri-Sonne forsiraju se aktivnosti koje su naročito privlačne mladima, poput skejtanja. I povrh svega toga, Capri po školama dijeli brošure pofesorima i učenicima o zdravim Capri-kampovima za mlade!

Zato Foodwatch ističe da problem nisu samo proizvodi te dodatno netočan marketing, nego i utjecaj koji prehrambena industrija ima na vlasti i javno mnijenje kada je riječ o prehrani najmlađih. Problem dječje pretilosti proteklih godina postao je jedna od važnijih tema u društvu, a kao glavni odgovor na taj problem uvijek se spominje da se djeca danas ne kreću dovoljno. Naravno, fizička je aktivnost itekako potrebna, no sa 'zdravom hranom' kakvu nudi prehrambena industrija ni svakodnevno trčanje maratona ne bi dijete spasilo od debljanja.

Nadalje, i prehrambena industrija i vlada svu odgovornost za prehranu djece pripisuje roditeljima, no u Foodwatchu ističu da 'to ne bi trebalo značiti da proizvođači nemaju nikakvu odgovornost'. Ipak, lobisti prehrambene industrije zasad i u propisima opsjednutoj Njemačkoj uspijevaju postići da se njihovo tržište minimalno regulira.