REGISTROM NA RODIJAKE

Hoće li Bandićev popis doživjeti sudbinu registara branitelja i poreznih dužnika?

18.01.2017 u 18:00

Bionic
Reading

Registar zaposlenih u gradskoj upravi objavio je Grad Zagreb po nalogu gradonačelnika Milana Bandića u jeku medijske ofenzive o brojnim rodbinskim vezama zaposlenika. Hoće li i on doživjeti sudbinu registara branitelja i dužnika i brzo pasti u zaborav te kako gledaju na Bandićev potez, pitali smo PR stručnjake, nevladine udruge i članove Udruge gradova

Suočen s brojnim medijskim napisima o nepotizmu u gradskoj Upravi, Bandić je odlučio objaviti registar zaposlenih u njoj. Tako je javnost dobila uvid u nešto što bi po logici stvari trebalo biti na stranicama Grada iako zakonska obveza za to ne postoji. Ali kako logika i dobra praksa često ne ide pod ruku s lokalnom samoupravom, toga nije bilo. Preciznije, dosad se moglo naći tko je gradonačelnik, zamjenici, pročelnici pojedinih ureda i njihovi zamjenici.

I onda je Bandić odlučio objaviti imena i prezimena svih 2.643 zaposlenika. Međutim, način na koji je to napravljeno upućuje na to da je učinjeno da se odglumi transparentnost. Jer podaci su objavljeni u formatu .doc koji je teško pretraživ.

'Da bi objava detaljnih podataka o radu zagrebačke Gradske uprave bila više od običnog PR poteza, potrebno je objaviti ne samo imena i prezimena zaposlenika, nego i radna mjesta te stupanj obrazovanja i plaće. Pritom, naravno, treba štititi privatne podatke zaposlenika u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka, tako da se, primjerice, ne objavljuje neto nego bruto iznos plaće. K tome, nije dovoljno samo objaviti koristan sadržaj nego ga i prilagoditi formatu tako da je lako pretraživ i strojno čitljiv', smatra Jelena Berković iz GONG-a.

U lipnju 2015. Hrvatska je Zakon o pravu na pristup informacija uskladila s EU zakonodavstvom i u njega implementirala EU direktivu koja kaže da tijelo javne vlasti skupove podataka treba objaviti u strojno čitljivom obliku datoteke strukturirane tako da ga programska aplikacija može lako identificirati, prepoznati i iz njega izdvojiti pojedinačne podatke i njihovu unutarnju strukturu. Premda zakon ne definira koji su formati preporučljivi, na stranicama Udruge gradova, čiji je i Zagreb član, mogu se naći upute Ministarstva uprave što je poželjno, a što ne. Među nepoželjnim formatima nalazi se upravo onaj koji je korišten na stranicama Grada Zagreba, ali i .pdf, .xls.

Mario Aunedi Medek, PR stručnjak iz Media Vala i jedan od autora portala gradonačelnik.hr, smatra da je bolje objaviti ikad nego nikad. 'S obzirom na to da nije imao obvezu objaviti podatke, mislim da nije morao voditi računa o formatu u kojem će ga objaviti. Radi se o dobrom tempiranom trenutku u kojem je to napravljeno jer su novinari počeli kopati po tome tko je s kim povezan. Je li na ovaj način spriječio daljnje kopanje po rodbinskim i inim vezama u gradskoj upravi, teško je reći jer je objavom dao mogućnost da se to nastavi, ali da je poslao jaku poruku koja kaže – ja ništa ne skrivam – to je neupitno. S druge strane, može se dogoditi da registar doživi sudbinu registra branitelja i poreznih dužnika', kazao je za tportal Aunedi Medek.

Slična je razmišljanja i Krešimir Macan iz agencije Manjgura. 'Objavom registra zaposlenika Bandić je odgovorio na prozivanje za nepotizam, ali ujedno poručio da on ništa ne skriva. Na taj način nastoji zatvoriti temu koja mu je očito bilo neugodna', naveo je Macan.

Željko Turk (HDZ), predsjednik Udruge gradova i gradonačelnik Zaprešića, smatra da bi bilo poželjno da svi gradovi imaju objavljena imena svojih zaposlenika i da se na stranicama vidi tko što radi.

'Zagreb je velik i veliki je to broj zaposlenika. Međutim, objava na stranicama grada ne košta ništa. Tu nema troška, a dobije se na transparentnosti. O tome zašto je to u Zagrebu učinjeno sada i na koji je to urađeno, ne bih spekulirao', zaključio je Turk.