Slučaj nas vraća na žestoku borbu koju su ovi političari vodili 2007. i 2008. za nominaciju unutar Demokratske stranke, ali i na teško podneseni poraz gospođe Clinton koja nije digla ruke od projekta da postane prva žena na čelu SAD-a.

Njen govor, izgovoren pred Vijećem za međunarodne odnose (važan američki think-tank), predstavlja izvanrednu refleksiju o trenutku koji proživljava svijet i o ulozi SAD-a. Clinton se dodirnula svega vrućeg: Irana, Bliskog i Srednjeg istoka, sve do Meksika i Kolumbije, izazvavši hitru reakciju američkog predsjednika koji je demantirao svoju državnu tajnicu (nakon protesta meksičkog predsjednika) u njenoj ocjeni da Meksiko nalikuje Kolumbiji iz osamdesetih godina (zbog nasilja).

Tu se, naime, dobro vidjelo da pukotina između Baracka Obame i Hillary Clinton postoji i da se vodi tiho nadmetanje. Utjecaj govora gospođe Clinton nije toliko u onome što se reklo, nego kako se reklo, jer je Hillary pokazala izvanredno umijeće govora te kredibilnost koja sve više manjka američkom predsjedniku.

I Obama je u mnogo navrata govorio o potrebi obnove američkog vodstva u svijetu, ali je naglašavao viziju svijeta (bliža ovome novinaru nego ona koju ima Clintonova) u kojoj se prihvaćaju i drugi centri moći, a ne ističe samo američki.

'Ovo više nije svijet u kojem Staljin, Churchill i Roosevelt odlučuju o svemu', rekao je 2009. u Londonu tijekom prvoga putovanja u inozemstvo, a nakon dobivanja Nobelove nagrade za mir je naglasio da SAD zagovara takvu međunarodnu politiku u kojoj sve zemlje preuzimaju svoj dio odgovornosti.

Ali, da pojasnimo, ni jedna ni druga vizija ne moraju biti baš u proturječju. Clinton je, ustvari, citirala Obamu u srijedu, ali je ipak pokazala ratobornost i specifičnost kad je navela i Deana Achesona, državnog tajnika Harryja Trumana (predsjednik koji je bacio atomske bombe na Japan), glasovitog po tomu što je nagovorio Trumana da pošalje trupe u Koreju. 'Sposobnost dobivanja podrške drugih je toliko važna kao što je sposobnost dobivanja podrške putem sile', rekla je Clinton riječima Achesona.

Državna tajnica je sugerirala aktualnost stare diplomacije, ali je podsjetila da SAD ima sredstava i odlučnost da mobilizira kolektivne napore koji su potrebni za rješenje svjetskih problema, najprije u obrani američkih interesa, a onda i kao sila koja donosi progres za svjetsku zajednicu.

Čak i konzervativni analitičari hvale govor Hillary Clinton. Njen rad se ističe kao primjeren u ocjeni svih vrsta komentatora i ovoga je trenutka puno uspješniji nego Obamin. Njegova je ekonomska ekipa u strmoglavom padu popularnosti, Robert Gates, šef Pentagona, je i dalje onaj sivi službenik kakav je oduvijek bio. Samo se glava Hillary Clinton penje iznad ostalih.

Pitanje je je li njena glava i iznad Obamine i hoće li, ako se tako nastavi, to značiti da će se Hillary Clinton kandidirati 2012. ili 2016. Oprezna i pametna, Clinton nije nikada propustila priliku da se pokaže jakom i pobjedničkom, čak i kada je gubila. Idući tjedan se vraća na Bliski istok da dade novi doprinos pregovorima o miru. Dotle Obama ostaje doma u prljavoj svađi s još prljavijim radikalnim desničarima iz Tea Partyja. U želji da ostane principijelan, Obama kao da ne shvaća da se pojavio prije vremena, da ga nacija ne prati, da ima sudbinu starozavjetnih proroka te da ga to košta i više nego što je mislio.