FORSIRANJE HE OMBLA

HEP-ov rat protiv struke i prirode

16.10.2011 u 09:00

Bionic
Reading

Iskustva predstavljanja projekta HE Omble, koje je ovih dana nametnula Europska banka za obnovu i razvoj, pokazala su da milijuni slupanih kuna nisu bili dovoljni za izradu studije utjecaja koju ne bi mogao srušiti prosječni brucoš ekologije, pa su naručiteljima i izrađivačima za obranu preostale samo manipulacije, blaćenja i oštre uvrede javnosti

Predstavljači su u Dubrovniku kazali da je projekt isplativ, siguran i potpuno prihvatljiv za okoliš, što je, ističu mediji njihove izjave, potvrdila i studija utjecaja na okoliš. Nijedna od ovih tvrdnji nije izvjesna, a neke su potpuno lažne i opasne. To su ekolozi nastojali pokazati na rečenim 'prezentacijama'.

U studiji, vidi se iz aviona, nedostaje nekoliko ključnih činjenica bez kojih bi i najkraća enciklopedijska natuknica bila neuravnotežena, a kamoli jedan takav rad. Primjerice, istraženo je svega tri kilometra kanala podzemnog sustava – i to samo fizički! – koji je nekada smatran najvećom podzemnom rijekom na svijetu. Ta teza nikada nije odbačena, dakle, radi se o desecima kilometara ukupne dužine kanala, pa je ovo jedan mali postotak.

HEP-ov birtijaški pristup u javnoj raspravi

Dalje, ovo je područje utvrđeno kao najbogatije u svijetu po podzemnom biodiverzitetu, a studija kaže da u Ombli nema endemičnih i rijetkih vrsta i da ništa neće biti ugroženo. To je nemoguće, a nedavna istraživanja potvrdila su indicije o izvanrednoj biološkoj raznolikosti. Zbog toga je Ombla proglašena prostorom buduće Nature 2000. Kad se zna da u kršu zbog nepredvidiva (anizotropnog) vodonosnika svaki kutak treba biti istražen da bi se odgovorno moglo prići njegovu upravljanju, jasno je da je studija, otvoreno govoreći, prava katastrofa. Ali nije jedina takva tog istog izrađivača.

Umjesto da odgovore nešto suvislo, predstavnici HEP-a i izvođača studije falsificirali su stanje, oduzimali riječ, vrijeđali sudionike rasprave i svodili je na birtijska nadmetanja, što je potpuno neprihvatljivo kad se na nju troše javna sredstva.

Rekli su da nepredviđenog okršavanja – širenja podzemnih šupljina – neće biti jer su prema izvoru nepropusni slojevi, međutim, na sve druge strane propusni su slojevi i njihovo probijanje će možda za nekoliko godina tražiti nove brane i nova ulaganja. Zatim, šef studije ZvonimirSever tražio je da građani ne upotrebljavaju izraz podzemna akumulacija, jer, kao, ona to nije, a u studiji se za nju na niz mjesta koristi upravo taj izraz. Dapače, u stručnoj literaturi navodi se da ona upravo svojim oblikom obrnute piramide podsjeća na površinsku akumulaciju.

Muljali su da ne znaju koliko će betona otići u podzemnu branu, koja čini tu akumulaciju, a iz studije se vidi da je to druga stavka po troškovima i da stoji - 122 milijuna kuna.

Za ekologiju su tvrdili da su financirali istraživanja i da ih se pritišće da kao investitor plaćaju što god tamo treba i ne treba, a zapravo nisu željeli uvrstiti ni poznata njemačka istraživanja koja su objavljena u hrvatskom znanstvenom časopisu. Pitali smo izrijekom koji je hrvatski biolog kazao da nema ugrožene podzemne faune, ali su to nervozno odbijali spominjući sva imena ljudi koji su sudjelovali u istraživanjima.

Nisu, kažu, znali da Goran Granić ne podržava HEP-ov projekt

Pitali smo, kad je tako loša studija, zašto su se odrekli usluga vrhunskih hrvatskih znanstvenika poput Ognjena Bonaccija, bivšeg šefa biroa IHP UNESCO, autora ključne monografije o hidrologiji krša u svijetu, suutemeljitelja krške ekohidrologije i jednog od najcitiranijih hrvatskih tehničkih znanstvenika, na što ih je pet graknulo sve to pobijajući i ponižavajući. Jedan je rekao da to što je Bonacci objavio ključnu knjigu kod jednog od najuglednijih svjetskih izdavača, Springera, nema nikakva značaja. Štoviše, ljudi iz Elektroprojekta insinuirali da su iza Bonaccija ostali repovi koji mu se služe na čast te da se žalio na dio studije za koji je bio zadužen. Pokazalo se da im je to omiljen pristup i prema drugima, na primjer speleologe su opanjkavali da su minirali prolaz u Vilinoj špilji i uznemiravali šišmiše.

Na pitanje zašto nisu koristili stručna mišljenja Instituta Hrvoje Požar, čiji je šef Goran Granić kazao da nije upućen u Omblu i da je to zadnji projekt koji bi radio u Hrvatskoj, odgovorili su da im je to prvo glas i da su mislili da je Granić s njima.

Teško je to i objasniti izvan teorijske postavke prema kojoj se politika upravljanja okolišem u tranziciji poslovično smatra prostorom korupcije. Cilj o HE Ombli unaprijed je postavljen, a sve ostalo podređeno formalnom ispunjenju. S jedne strane, kontrola prostora u svakoj je politici zadatak broj jedan, a s druge strane, kod nas nisu dovoljno stasali nositelji održiva razvoja, pa se utakmica odigrava uglavnom pro forme, u sjeni i uz kršenje bitnih načela. Tako se stručna valorizacija prostora, kao podloga za političko odlučivanje, odnosno izrada studije utjecaja, razvija u obično upravno nasilje.

Na raspravi s udrugama bilo je i trojanskih konja poput jednog hadezeovca s najniže razine – zainteresiranog za gradnju zbog vlastite koristi, jer ondje ima zemlju – koji je pitao gdje smo bili prije trideset godina, nego smo došli sada kad je sve urađeno. Koordinator inicijative Srđ  Đuro Capor odgovorio mu je da je tada imao tri (3) godine.

Na nedvosmislene komentare konzultanata EBDR-a da je projekt tehnički rizičan i financijski upitan, relativizirali su ga kazavši da je to polazna procjena koja je rezultat nedovoljnog poznavanja, što će se uskladiti međusobnim razgovorima. Ukratko, napravili su katastrofalnu studiju, za koju nisu željeli koristiti stručne resurse, prezreli mnoge vrlo važne činjenice, ostavili mnogo nepoznatih stvari i otvorenih prijetnji te, umjesto da prihvate argumente, ignoriraju, varaju, ponižavaju i vrijeđaju sudionike rasprave. Dakle, ako se ne osjećaju odgovornima raspravljati na stručnom horizontu, što je njihov oslonac?

Političko i upravno nasilje. Ideja za gradnju HE Omble prošla je cijeli postupak i dobila građevinsku dozvolu, a da nitko nije ima prilike postaviti pitanja koja ugledne članove vodstva HEP-a i izrađivače Elektroprojekta sada pretvaraju u ljude nedolična ponašanja. Samo za ilustraciju: potpisniku ovoga članka, koji ima doktorsku diplomu iz zemlje Europske unije za istraživanje i upravljanje kršem, kazali su da šuti jer je politolog.

Izjava na rubu pameti: 'Ako nećemo vjerovati HEP-u i našim institucijama, kome onda treba vjerovati?!'

Ni nadležna gradska i županijska potrčkala nisu uočila ništa sumnjivo, jer studija nije stvar struke nego zakulisnih dogovora, pa su lideri grada i županije afirmirali studiju i cijeli projekt kao općekorisnu stvar.

U vijesti koju nitko nije demantirao, zamjenica gradonačelnika Dubrovnika Tatjana Šimac Bonačić naglasila je kako u tom složenom projektu, osim studije za okoliš, treba voditi računa i o ekonomskoj isplativosti, a zamjenik župana Frano Skokandić kazao je 'kako u ovom slučaju, ako nećemo vjerovati HEP-u i našim institucijama, onda doista, ne zna kome treba vjerovati te kako u ovom projektu treba voditi računa o studiji utjecaja na okoliš'.

Ni gradska ni županijska vlast nisu pokazale da su ih imalo dotaknuli argumenti koje nisu mogle ne vidjeti je ih bila puna lokalna medijska javnost.

Teško je to i objasniti izvan teorijske postavke prema kojoj se politika upravljanja okolišem u tranziciji poslovično smatra prostorom korupcije. Cilj o HE Ombli unaprijed je postavljen, a sve ostalo podređeno formalnom ispunjenju. S jedne strane, kontrola prostora u svakoj je politici zadatak broj jedan, a s druge strane, kod nas nisu dovoljno stasali nositelji održiva razvoja, pa se utakmica odigrava uglavnom pro forme, u sjeni i uz kršenje bitnih načela. Tako se stručna valorizacija prostora, kao podloga za političko odlučivanje, odnosno izrada studije utjecaja, razvija u obično upravno nasilje.

Taj postupak obično zadržava status legalnog i društveno korisnog, ako se ne umiješaju snage odane, osim održivom upravljanju, još solidarnosti, socijalnoj pravdi i eventualno odgovornom poduzetništvu. To se dogodilo oko Omble, možda za HEP sasvim neočekivano. Možemo ih razumjeti, ali trebamo li državnim novcem plaćati ono što je protiv pozitivnih i moralnih zakona?