Glasnogovornik Ministarstva obrane Goran Grošinić, upitan da potvrdi ili demantira spekulacije o nestanku snimke iz helikoptera koji je prevozio nastradale vatrogasce na Kornat lani 30. kolovoza, u telefonskom razgovoru za Novi tjednik najprije nije želio odgovoriti na postavljeno pitanje, da bi se na koncu oglasio nebuloznim i neodređenim priopćenjem, koje jedino sugerira da MORH ne želi otkriti sve činjenice u ovom slučaju.

'Ministarstvo obrane RH je tijekom istrage sve informacije, koje su od MORH-a bile tražene, ustupilo istražnim tijelima. Što se tiče informacija o parametrima leta helikoptera, odnosno elementima leta, isti su poznati i o navedenome postoje izvješća nadležnih tijela', stoji u nedorečenom priopćenju MORH-a, koje nikako ne otkriva postoji li sporna snimka ili ne.

Zbog svega ovoga odvjetnik obitelji vatrogasaca podigao je dvije kaznene prijave pred ODO-om, zbog ometanja istrage i uništenja dokaza, ciljajući na postupke MORH-a neposredno nakon tragedije.

Istražni sudac u postupku Branko Ivić za medije je kazao da sve ovo nije ni važno jer ne postoje dokazi koji bi helikopter povezali sa stradavanjem vatrogasaca. Međutim, valja priznati da je scenarij koji uzroke stradavanja traži u curenju ulja iz hidraulike helikoptera ipak jedini koji makar uvjetno daje odgovor na većinu još uvijek neodgovorenih pitanja.

Eventualna krivnja MORH-ova helikoptera u kornatskoj tragediji pojašnjava zašto je akcija spašavanja trajala četiri sata previše, jasan je i hitan sastanak premijera Sanadera s relevantnim pojedincima iz sustava vatrogastva te činjenica da su specijalne jedinice MORH-a izvršile opsadu Kornata. Njihov zadatak u slučaju ovakvog scenarija ne treba posebno pojašnjavati. U svjetlu ovih spekulacija logično je čak i odugovlačenje MORH-a s izručenjem helikoptera, koji je prevozio unesrećene vatrogasce, istražiteljima radi vještačenja. Poznato je naime, da je helikopter sljedećeg dana, 31. kolovoza prošle godine poslan na 'servis u Zagreb' radi puknute lijeve gume, zbog čega istražitelji nisu odmah uspjeli obaviti pregled letjelice.

Džip je vještačen tek 29. listopada 2007. godine, odnosno puna dva mjeseca nakon tragedije. Nakon pogibije vatrogasaca nije bio zaštićen kao dokaz, već su se na njemu obavljali popravci i servisi.

'Očevid – pregled helikoptera obavljen je u granicama vidljivosti nakon dva mjeseca od nesretnog događaja na Kornatima i bez korištenja pomoćnog vanjskog izvora napajanja električnom strujom ili električne mreže helikoptera. S obzirom da se helikopter nalazio na redovnom 300-satnom povremenom pregledu i 100-satnom povremenom pregledu motora radi prelaska na zimsku eksploataciju helikoptera, on je pronađen podignut na helikopterskim dizalicama, s otvorenim rasklapajućim poklopcima motora i poklopcima mehanizma glavnog rotora i reduktora, poklopcima repnog rotora i reduktora, skinutim stropnim poklopcima, otvorenim poklopcima grijača kabine na desnom vanjskom podvjesnom spremniku goriva i skinutim lijevim kotačem glavne noge s osovine kotača radi vještačenja oštećenja felge kotača', stoji na samom početku nalaza po pregledu helikoptera koji je objavio Novi list. Sudski vještak naveo je i da 29. listopada, kada je započeo pregled, ostala relevantna dokumentacija za cjelovito vještačenje helikoptera nije bila na tom mjestu dostupna te je dan poslije dobiven i uvid u tehničko-tehnološku dokumentaciju održavanja helikoptera, pregleda i radova te popravaka i zamjena komponenata helikoptera u razdoblju od godinu dana, odnosno od srpnja 2006. do kraja listopada 2007. godine. Važno je pritom istaknuti da su radovi na redovnom pregledu helikoptera radi prijelaza na zimsku eksploataciju letjelice započeli 11 dana prije negoli je Čop počeo vještačenje.

Helikopter je, dakle, mogao biti popravljen do posljednjeg detalja, a da to nitko od istražitelja ne bi ni primijetio. Konačno, krunski dokaz u postupku na koji su računali mnogi, ponajviše obitelji poginulih vatrogasaca, a koji je trebao rasvijetliti misterij stradavanja vatrogasaca, ili makar donijeti snimku svih razgovora prije iskrcaja, izbrisan je navodno već prvoga dana nakon tragedije, ili je skriven kako ne bi prokazao MORH-ove greške.
Multidisciplinarno vještačenje pak, koje je utvrdilo da je uzrok pogibije vatrogasaca prirodna pojava, odnosno zapaljenje plinova nastalih od izgaranja trave koji su se nakupljali u klancu između uvale Šipnata i vrha brda Veli vrh, otkriva cijeli niz nedorečenosti te krivih ili potrebnih a nepostojećih podataka, zbog kojih ni konačni sud ne može biti prihvaćen kao krajnja i jedina istina. Čak se navodi da rezultati provedenih simulacija požara ne mogu biti osnova za donošenje relevantnih zaključaka o karakteru i dinamici širenja požara.

Osim toga, mjesto događaja gdje su stradali vatrogasci izmijenjeno je tako što je tijekom akcije spašavanja, kao i svih ostalih nanadnih aktivnosti vezanih za akciju spašavanja, pregleda i osiguranja terena, mjestom događaja prošlo mnogo ljudi. Uže područje stradanja vatrogasaca stoga je kontaminirano. Otkriveno je da su djelatnici MUP-a utvrđivali pozicije metarskom trakom što je za posljedicu imalo odstupanja, te je pogreška u mjerenju na primjerice 20 metara iznosila jedan metar. No, još gore, utvrđeno je da je prilikom očevida 31. kolovoza obavljeno mjerenje svih poziva s GPS uređajem marke 'Garmin', koji nije dovoljno precizan za forenzičku primjenu jer ima znatna odstupanja u preciznom određivanju položaja.

Navedena nepreciznost posebno dolazi do izražaja prilikom utvrđivanja položaja transportne posude, tzv. kruške. U Zapisniku o očevidu o nadopuni očevida navedeno je da je 'kruška' nađena na visini od 212 metara s južne strane brda. Već je površnom usporedbom navedene nadmorske visine 'kruške' s podacima iz karata utvrđeno da se radi o krivom podatku. Nadmorska visina 'kruške' nije ranije navedenih 212 metara, već je utvrđeno da je njezina stvarna nadmorska visina 147,6 metara. Odstupanje prvotnih mjerenja iznosi 43 posto – pokazalo se puna tri mjeseca nakon tragedije, zbog čega su vještaci sve ponovo pomno proučili, usporedili s raspoloživim fotografijama te ponovo izračunali mjesta i udaljenosti.

Također, nije utvrđeno ni točno vrijeme pogibije vatrogasaca, a sudski vještaci su naveli dva moguća scenarija, odnosno ovisno prati li se kretanje grupe s Ivicom Crvelinom ili kretanje Gabrijela Skočića čije je tijelo pronađeno najdalje u smjeru sjevera pa je, prema njihovim izračunima prosječne brzine hoda vatrogasaca, izračunato da su, prema grupi Ivice Crvelina koji je sve fotografirao svojim fotoaparatom te se gledalo koliko im otprilike vremena treba od mjesta za posljednje fotografije slikane u 14.55 sati do mjesta stradanja, vatrogasci najranije poginuli u 14.57 sati, a prema položaju Gabrijela Skočića čije je tijelo bilo najudaljenije od ostalih gasitelja, poginuli su najranije u 15.08 sati. Ispitane su i karakteristike vegetacije na otoku te se pokazalo da se nalaz vještaka ne podudara sa strukturom vegetacije koju je prikazala interdisciplinarna skupina koju je imenovao MUP, koja je u svom nalazu navela bilje kojega uopće nema, a također nije točan ni podatak da 35-45 posto kornatske vegetacije čini drveće, a te bitne razlike, navode vještaci, mogu imati utjecaja na procjenu dinamike širenja požara.
Navedeno je i da kod gorenja trave ne nastaju temperature plamena veće od 550 stupnjeva Celzijevih, a na mjestu stradanja vatrogasaca temperature su bile i veće od 660 stupnjeva, koje su izazvale taljenje aluminijskih dijelova opreme – leđnih nosača i spojnica.

Kemijskom analizom tragova izuzetih s mjesta stradavanja vatrogasaca utvrđeno je da, osim tragova naftnih derivata (benzina), nema drugih tvari koje bi gorenjem stvarale ovako visoke temperature. To ukazuje na to da je na mjestu stradanja vatrogasaca došlo do izgaranja tvari koje daju daleko veće temperature plamena nego što nastaju kod gorenja trave. Tako visoke temperature mogle su se razviti zapaljenjem nesagorjelih plinova nastalih gorenjem i pirolizom travnjačke vegetacije te isparavanjem eteričnih ulja iz aromatskog bilja – navedeno je u multidisciplinarnom vještačenju.