IMA IH – NEMA IH K'O RUSA

Gubi li Rusija Sibir zbog izumiranja?

16.11.2010 u 15:23

Bionic
Reading

Poredba 'ima vas k'o Rusa' brzinski se pretvara u gorku ironiju za Rusiju našeg doba. Ispada da bi se sila koja je kroz mukotrpnu povijest svalila tatarski jaram i zaposjela više od devetine zemaljskog kopna, na kojoj su očnjake lomili Napoleon i Hitler, koja je preživjela staljinističke čistke, masovne gladomore i sovjetski rasap 90-ih, u 21. stoljeću mogla urušiti unutarnjim procesom izumiranja

Očekivana životna dob za muške građane Rusije na razini je nekih afričkih država - ispod 60 godina. Vladimir Putin nazivao je to sramotom za svoju zemlju, ali i svojim osobnim neuspjehom u dosadašnjem radu. Alkoholizam, praćen socijalnom tragedijom pretvorbe u 90-ima, uzdrmao je obitelj kao temeljnu društvenu zajednicu. Niža i relativno nepostojeća srednja klasa na jedvite jade dolazi do stanova i teško se odlučuje na prokreaciju, a statistike pobačaja su zastrašujuće. Prema nekim podacima, svaka druga trudnoća prekida se abortusom. Etnički gledano, iščezavanje najmnogoljudnijeg slavenskog naroda prati masovan odljev stanovništva, koji je pogotovo uzeo maha u 90-ima.

Drugi red problema proizlazi iz oksimoronske centraliziranosti uvjerljivo najveće zemlje svijeta, u kojoj se praktički sve regije, izuzev Moskve, Skt. Peterburga i eventualno još pokojeg većeg grada, nazivaju provincijom. Metropola s okolicom tako postaje demografska crna rupa jer usisava stanovništvo iz ostalih dijelova Ruske Federacije.

Rusi u Rusiji – manjinski narod?

Iako se percipira kao hladna nedođija, Sibir je plodna zemlja.

Posebno je pogođena 'uspavana zemlja', Sibir. U zapadnom svijetu percipiran kao hladna nedođija gulaga i zahrđale utopijske industrije, Sibir je zapravo plodna (mada klimatski surova), prilično mirna zemlja, i uz to rudni eldorado. No izuzev gradova koji su procvali na industriji energenata, poput Tjumenja, besperspektivnost zaboravljenih, izoliranih naselja tjera ljude da sreću potraže s europske strane Urala.

Prosječna gustoća naseljenosti u Sibiru je s osam pala na šest stanovnika po četvornom kilometru. Istovremeno, na njegovim južnim granicama buja najmnogoljudnija država svijeta, Kina. Njena gospodarska renesansa iziskuje sve više i više energenata.

Za Rusiju će s ovakvim demografskim tendencijama postati neizvedivo kontrolirati vlastite granice. Dok se ilegalni imigranti iz Kine već prebacuju preko Amura i čine važan sivocrni dio ekonomije na ruskom Dalekom Istoku (o doseljenicima iz postsovjetskih zemalja srednje Azije da se i ne govori), tzv. titularna nacija osipa se u tolikoj mjeri da bi već unuci današnjih Rusa mogli postati manjina u Ruskoj Federaciji – upozorava Olga Lebed s moskovskog MGU-a.

Četvrta najmnogoljudnija zemlja svijeta na početku 20. stoljeća i šesta na pragu 21, Rusija je danas tek deveta. Suprotno od demografskog buma azijskih divova, ona godišnje opusti za 750-800 tisuća stanovnika. Dramatične prognoze upozoravaju da će takvom dinamikom do 2050. godine s današnjih 142 spasti na svega 80-ak milijuna!

Demograf Vladimir Arhangelskij pritom računa da bi u takvoj budućnosti samo 47,7 posto stanovništva bilo radno sposobno: djeca bi činila svega 9,4 posto, dok bi čak 42,9 posto društva bili umirovljenici.

Ruske misterije: zemlju nema tko naseliti, a košta kao u Europi

Olga Lebed navodi i druge posljedice takvog trenda: zaustavljanje ekonomskog rasta, kraćenje socijalnih usluga, gubitak nacionalnih tradicija u multietničkoj državi sa 150-ak autohtonih naroda (spominju se primjeri vojnog konflikta na Kosovu, terorizam, djelovanje velikoruskih skinheada i ostalih neonacista itd.) te još čitav niz mogućih scenarija.

Jedan od njih čak upozorava da bi u očajničkoj potrazi za očuvanjem populacije sustav kroz koje desetljeće mogao pribjeći umjetnom, iz današnje perspektive SF rješenju – kloniranju i kiborgizaciji

No prije nego što se odluče zemlju napučiti Terminatorima, ruske vlasti ipak će pokušati s čovječnijim metodama: demografski oporavak i natalitetna politika posljednjih su godina ustanovljeni kao jedan od temeljnih nacionalnih ciljeva, a za Sibir i Daleki Istok konačno se čuju prijedlozi o besplatnoj podjeli zemlje.

Prvi čovjek Dume Boris Grizlovpredlaže da država građanima prepusti parcele od 0,12 hektara, pa zatim prepiše tu zemlju onima koji dokažu da su na njoj boravili deset godina. Možda je to jedan od načina da se riješi paradoks po kojem je u Sibiru zbog raznih birokratsko-kvazitržišnih faktora možda i teže kupiti zemlju te sagraditi dom negoli u, recimo, neusporedivo naseljenijoj i građevinskim investitorima atraktivnijoj Hrvatskoj.

Pred Rusijom je golemi izazov izmjene vlastitog političko-ekonomskog sustava, jer demografija grubo dokazuje da je, unatoč svim paranojama koje režim povremeno širi o 'vanjskim neprijateljima', upravo unutrašnji sistem vlasti i klasnih odnosa u ovom trenutku postao najveći neprijatelj opstanku Rusije.