'To nije bilo vrijeme kad se moglo prosvjedovati protiv političkog sustava, ali se je u Sloveniji nakon černobilske nesreće pojavio jak ekološki pokret. Više nismo mogli dobiti dozvolu za gradnju odlagališta nuklearnog otpada iz Krškoga, a 1990. donesen je savezni zakon o moratoriju na gradnju nuklearki', kazao je Gregorič

'Iako su trenja između Slovenije i Hrvatske oko gradnje druge nuklearke u Prevlaci počele još ranije, černobilska je katastrofa i definitivno srušila mogućnost gradnje druge slovensko-hrvatske nuklearke', kazao je Gregorič.

U to vrijeme Gregorič je bio stručnjak za nuklearnu energiju na ljubljanskom institutu Jožef Stefan koji je na jugoslavenskom nuklearnom programu radio sa srodnim znanstvenim institutima u Zagrebu i Beogradu. Nakon toga niz godina vodio je slovensku upravu za nuklearnu sigurnost, a od 1989. do 1990. vodio je Međunarodnu agenciju za nuklearnu energiju (IAEA) u Beču.

Na krilima protunuklearnog raspoloženja koje se pojavilo nakon Černobila, slovenska stranka Zelenih dobila je na prvim demokratskim izborima u travnju 1990. 8,8 posto glasova jer se zalagala za zatvaranje Krškog, ali je njen prijedlog da se o zatvaranju održi referendum 1995. odbijen.

Prema sadašnjim planovima, životni vijek nuklearne Krško produljen je do 2023. godine s mogućnošću da se još produlji, a nije isključena ni mogućnost gradnje drugog bloka nuklearke jer ta opcija još postoji u dugoročnom nacionalnom planu energetskog razvoja.

Nuklearna katastrofa u Černobilu, koja se dogodila prije 30 godina, najveća je nuklearna nesreća u povijesti čovječanstva do sada, s brojem žrtava koji je i dalje nepoznat, a posljedice još uvijek prijete zdravlju okolnog stanovništva.

Eksplozija černobilskog reaktora upozorila je Europu i svijet o rizicima korištenja nuklearne energije u energetici i usporila do tada vrlo jak tempo gradnje novih nuklearki.