ODGAĐANJE NEODGODIVOG

Grčka u sendviču između Njemačke i Europske banke

02.06.2011 u 14:45

Bionic
Reading

Premda je i europskim vladama i čelnicima Europske središnje banke očito da je Grčka na putu dugogodišnjeg vegetiranja na aparatima dugova, mjera štednje, nesolventnosti i nekonkurentnosti, svejedno se vode žestoke bitke oko toga na koji način pacijenta držati u komi. Angela Merkel bi htjela vidjeti veći angažman privatnih investitora i odgodu vraćanja dugova. U Središnjoj banci ta ideja zvuči poput psovke

Radna skupina EU-a sastala se jučer u Beču ne bi li pripremila dokument o restrukturiranju grčkog duga o kojem će raspravljati europski ministri financija krajem ovog mjeseca. Sada je sasvim izvjesno – Grčka će dobiti novu porciju kredita: 30 milijardi eura u 2012. i opet u 2013. godini. To samo još je uvijek daleko od dovoljnog. Prijedlog Njemačke, čiji će porezni obveznici snositi najveći teret novog kreditiranja, i posljednji ustupak koji je Angela Merkel spremna sada učiniti, jest da privatni investitori podijele financijski teret te da se naplata grčkih državnih obveznica odgodi na neko vrijeme.

Europskoj središnjoj banci takva je solucija neprihvatljiva i Berlin će vjerojatno morati popustiti uzde oko zahtjeva za odgodom plaćanja. Kako god bilo, i jednoj i drugoj strani evidentne su dvije beznadne činjenice. Prvo – za Grčku nema drugog izlaza osim novog zaduživanja. Drugo – zemlja najvjerojatnije nikada neće biti u stanju vratiti dugove.

'Reprofiliranje duga nije dovoljno. To je bila opcija u 2009. ili rano u 2010, no ne i danas', smatra Rodrigo Olivares-Caminallondonski profesor financijskog prava. Njegov prijedlog je pomalo bajkovit, ali je zapravo jedini istinski put za izdizanje iz spirale recesije i dugovanja kroz niz godina što dolaze, a to je da se investitorima objasni da dio ulaganja nikada neće dobiti nazad. Drugim riječima, da se Grčkoj izbriše pozamašni komad duga. To još kako-tako drži vodu kada bi grčke obveznice bile u vlasništvu isključivo Unijinih financijskih institucija, no privatne ulagače ne zanima hoće li zemlja bankrotirati na putu da vrati dugove, opstati u Europskoj uniji ili će ju potresti masovni socijalni nemiri.

U opticaju je još i ideja o džentlmenskom sporazumu, poput onog napravljenog 2009. za države istočne Europe, poznatijeg kao Bečka inicijativa, koji je značio da se banke dobrovoljno obvezuju kupovati nove obveznice problematičnih država jednom kada se prethodne naplate. Istu je inicijativu podržao i Olli Rehn u svom jučerašnjem govoru u New Yorku, no stigle su dvije ekspresne replike. Prvo, Grčka nije istočna Europa koja je bila neusporedivo solventnija. Drugo, nešto tipa Bečke inicijative već je napravljeno kada je Njemačka u svibnju prošle godine osigurala pristanak banaka da nastave kreditirati grčku ekonomiju, no sve se pokazalo neučinkovito za dubinu problema s kojima se zemlja suočava.

Koliko će privatnih investitora ulagati u situaciji kada je Moody srozao grčke obveznice u još nižu kategoriju 'smeća', Caa1, i s perspektivnom daljnjeg pada? Caa1 znači 50-postotnu šansu za državni stečaj u sljedećih pet godina. Nadalje, u Središnjoj banci objašnjavaju da bi odgoda naplate investitorima mogla posvađati ostale zadužene članice EU-a.

Grčka se nada namaknuti 50 milijardi eura prodajom državne imovine, a između 2012. i 2015. planiraju smanjiti državni deficit (koji je trenutačno na rekordnih 10,5 posto BDP-a) za 22 milijarde. Država je stegnula kaiš do kostiju, EU želi još jednu rupicu dalje, plus veće porezne namete – sve to još uvijek nije bilo dovoljno za postizanje zacrtanih ciljeva (u državnu se blagajnu 2010. slilo 51,1 umjesto planiranih 55,1 milijardu eura). Kada svemu tome pribrojimo ogroman dug i naplatu dugoročnih državnih obveznica koji će u 2014. iznositi 25, a u 2015. 17 milijardi eura, za Grke se stvarno ne vidi svjetlo na kraju tunela. Dužničko ropstvo u začaranom krugu štednje koja proizvodi sve veće dugove jer se nema novca za poslovne inicijative niti se nema čime potaknuti potrošnja moglo bi držati Grčku u stanju vegetacije na financijskim aparatima nepredvidivi niz godina, a ako se zemlja jednog jutra i probudi iz tog ružnog recesijskog sna, ostat će joj jedino da shvati kako je rasprodana do zadnje sendvičare.