Prošlog mjeseca veliki požari poharali su najsjevernije dijelove Rusije i Grenlanda. Na Aljasci je ove godine izgorjelo 2,4 milijuna hektara šume. A dok je požar gutao lučicu na tamošnjem, idilično zvanom Labuđem jezeru, termometar je pokazivao najvišu temperaturu zabilježenu na Aljasci: 32 Celzijeva stupnja.

Požar se mogao vidjeti iz svemira: 24. srpnja kolosalni stupovi dima istovremeno su se uzdizali iznad Rusije, Aljaske i Grenlanda. Dijelovi Britanske Kolumbije, Kanade i Aljaske još uvijek gore, a trenutno je opožareno više od 13,5 milijuna hektara Sibira, piše Business Insider.

Srpanj je, kažu, bio najtopliji mjesec ikad zabilježen. Prije toga preživjeli smo najtopliji lipanj u povijesti. Dva toplinska vala pogodila su Europu, ubivši pritom desetke ljudi. Sve u svemu, ova je godina zasad treća najtoplija, izračunao je Climate Central. A prošla je bila četvrta najtoplija u povijesti i najtoplija ikad za svjetske oceane. Što se događa, vidi se i na grafičkom prikazu koji je izradila NASA:

Vrući i suhi uvjeti u sjevernoj hemisferi posljedica su ovog neviđenog zatopljenja. Zagrijavanje ranije otapa zimski snježni pokrivač, a topliji zrak usisava vlagu s drveća i tla, zbog čega se zemlja suši. Manje je i oborina, što stvara idealne uvjete za nastanak požara. Čak i na Arktiku.

Europska služba za nadzor atmosfere Copernicus zabilježila je od početka lipnja više od stotinu snažnih i dugotrajnih požara u arktičkom pojasu.

'Klimatske promjene, s porastom temperature i promjenama obrasca oborina, povećavaju rizik od požara i produžuju njihovu sezonu', izvijestila je Svjetska meteorološka organizacija.

Požara je sve više i sve su veći. Na zapadu SAD-a prosječna sezona požara sada je 78 dana duža nego prije pola stoljeća. U Kaliforniji požari progutaju pet puta više šuma nego 1972. godine. Dvanaest od 15 najvećih požara u povijesti države dogodilo se nakon 2000. godine.

Arktički požari unište manje infrastrukture nego oni kalifornijski, ali zato ispuštaju zastrašujuće količine ugljičnog dioksida u atmosferu.

Podaci koje je prikupio Copernicus pokazuju da je u lipanjskim požarima na Arktiku u atmosferu ispušteno više ugljičnog dioksida no što ga cijela Švedska ispusti u godini dana. Taj dotok ugljičnog dioksida u atmosferu dovodi do još većeg zagrijavanja planeta, čime raste vjerojatnost od novih požara u polarnom krugu.

I sve se ubrzano pretvara u beskonačnu petlju iz koje je nemoguće pronaći izlaz.

'Neki kažu da se ne trebamo brinuti jer tamo ne živi puno ljudi', zapisala je u svom izvješću NASA-i znanstvenica Liz Hoy. 'Ali ono što se događa na Arktiku ne ostaje na Arktiku. Postoje globalne veze s promjenama koje se događaju i tiču se svih nas.'