Nakon dugih godina čekanja u statusu dopisnog člana, akademik je konačno postao germanist svjetskog glasa Viktor Žmegač, dok su vrata HAZU-a ostala čvrsto zatvorena za povjesničara i mogućeg hrvatskog veleposlanika u Parizu Ivu Goldsteina.
Goldstein mlađi, poznat po brojnim knjigama o Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, osvojio je najmanje glasova od svih kandidiranih. Za njega su glasala samo 34 akademika, a trebao je dobiti minimalno 62 glasa od 105 prisutnih.
Goldstein je izazvao i neuobičajeno oštru polemiku. Akademik Josip Pečarić, inače matematičar, optužio ga je da se u svojim radovima koristi poluistinama, a citirao je i brojne autore koji o Goldsteinovim knjigama imaju porazno mišljenje i tvrde da su falsifikati. Osobito je teško zazvučala objeda da je Goldstein u inozemstvu optuživao Hrvate za genocidnost. Na Pečarićev govor je u ime razreda za društvene djelatnosti reagirao Tomislav Raukar što je izazvalo nove polemike među akademicima jer je Raukar pročitao Pečarićevo pismo od 24. i Goldsteinovo pismo od 25. travnja.
'Presedan je da se kandidat za akademika putem pisma obraća akademicima na izbornoj skupštini', rekao je Andrija Kaštelan.
Mnogi su se i zapitali kojim je to putevima Goldstein u samo 24 sata saznao za Pečarićevo protestno pismo u kojem je Goldstein nazvan najboljim hrvatskim povjesničarem jer je 'dokazao genocidnost hrvatskog naroda'. No, povjesničar Petar Strčić izjavio je da Goldstein ima sve zakonske uvjete za akademski status.
Puno uzbuđenja izazvao je i potpredsjednik HAZU Jakša Barbić spominjući anonimna pisma koja su akademici dobili zbog dva kandidata sa Pravnog fakulteta i to Davora Krapca i Mihajla Dike. I dok je ustavni sudac Krapac dobio potreban broj glasova, Diku je zatekla Goldsteinova sudbina.
