Presedan u povijesti Pete Republike – Nicolas Sarkozy pismeno se obratio članovima senata i parlamenta tražeći potporu za svoje fiskalne reforme. Od njegova dolaska na vlast deficit je udvostručen, a javni je dug porastao za 33 posto. 'To je kao da osoba bez vozačke dozvole sada dijeli lekcije iz vožnje', kaže socijalistica Segolene Royal. Poanta je druga, Sarkozy želi zaraditi argument da je opozicija neodgovorna i da gleda uske stranačke interese
Prognoza za sljedeće dvije godine glasi da se Francuskoj loše piše. Deficit je na 7,1 posto bruto domaćeg proizvoda, u sljedećoj godini Elizejska palača želi ga smanjiti na 5,6, a u 2013. na 3,8. Javni dug se napuhao za 33 posto i sada iznosi 88 posto BDP-a. Druga najjača europska ekonomija vrlo je daleko od briselskih kriterija za proračunski manjak koji ne smije premašivati tri posto. Što je dakle činiti Sarkozyju? Jednostavno, na nizbrdici dobiti političku brzinu.
Predsjednik je tako uputio članovima parlamenta i senata pismo u kojima ih poziva na odgovornost i nadilaženje uskopolitičkih interesa. Traži od njih da ga podrže u fiskalnoj reformi temeljenoj na tzv. zlatnom pravilu, što znači da država posuđuje isključivo u investicijske svrhe, nipošto da bi financirala tekuću potrošnju. No i prije nego je stavio pero na papir ne bi li se obratio političkom kolegiju, Sarkozy je vrlo dobro znao da nema većinu za konstitucionalnu reformu takvih razmjera. Izbori su blizu, nikome iz socijalističke opozicije ne pada na pamet obvezati se na njegovu viziju izlaska iz krize, jer će istu ponuditi sami u slučaju da osvoje predsjedničke izbore.
Le Monde ironično primjećuje – 2007. se predstavio kao predsjednik kupovne moći, 2008. kao predsjednik Europske unije i veliki diplomat, 2009. kao reformator kapitalizma, 2010. kao pobornik sigurnosti, početkom 2011. kao gospodar rata. Sada želi biti veliki ekonomski reformator, no recentna politička biografija nekako mu ne ide u korist. Upravo je za njegovog mandata državni deficit povećan za dvije trećine
Ukratko, Sarkozy se političkim kolegama obratio riječima da u nadolazećim mjesecima moraju postati jedinstveni u reformskim temama, nadilazeći stranačke interese. 'Mi, kao predstavnici nacije, zajednički smo odgovorni pred poviješću', stoji u pismu koje predstavlja presedan u komunikaciji predsjednika i ključnih političkih tijela – senata i parlamenta. K tome, Le Monde navodi da je takav oblik priopćavanja neustavan.
Sarkozy je dobro znao da mu nedostaje između 30 i 40 zastupnika za izglasavanje mjera štednje. Usprotivili su mu se redom socijalisti, radikali, zeleni i komunisti. Martine Aubry, potencijalna predsjednička kandidatkinja Socijalističke partije, uzvratila je da bi se umjesto zlatnim pravilima Sarkozy trebao baviti pravilnim fiskalnim ponašanjem, ponajprije uklanjanjem nepravednih i nefikasnih rupa u poreznom zakonu.
Ipak, koliko god francuski predsjednik odlučio nahraniti državnu kasu, jednu stvar se zavjetovao da neće promijeniti – povećanje poreza na dodanu vrijednost za kafiće i restorane, koje je 2009. spustio sa 19,6 na 5,5 posto. Na kraju, primjećuje Le Monde, bit će to prvi poklon naciji otkada je zasjeo u Elizejsku palaču.
