Aktualni predsjednik, centrist Emmanuel Macron traži drugi mandat nakon turbulentnih pet godina u Elizejskoj palači obilježenih pandemijom koronavirusa i nezadovoljstvom zbog rasta troškova života. Francuzi odlučuju o tome hoće li na čelu zemlje ostati Macron ili će ga zamijeniti nekim radikalnijim političarem. Tri glavna izazivača spadaju u takav spektar, a izvjesno je da će konačna odluka pasti tek 24. travnja, u drugom krugu izbora.

Prema anketama, glavna protivnica i 'vječna izazivačica', a ovo joj je treći pokušaj, desničarka je Marine Le Pen. Slijede također krajnje desni politički komentator i pisac Eric Zemmour - koji u svojoj biografiji ima i presudu za raspirivanje rasne mržnje, a u utrku je ušao kao 'tvrđa' verzija Le Pen - i krajnje lijevi Jean-Luc Melenchon, žestok kritičar aktualnog predsjednika i velik pobornik pokreta 'žutih prsluka', nastalog na prosvjedima protiv rasta cijena benzina krajem 2018., da bi potom prerastao u širi otpor protiv rasta životnih troškova i za izravniju demokraciju. Ostali kandidati imaju manje od 10 posto podrške, među kojima su i kandidati nekadašnjih glavnih francuskih stranaka, republikanaca, posljednje inkarnacije središnje stranke desnog centra, i socijalista.

Macronovi izazivači su snažni kritičari Europske unije i NATO-a. Ipak, u posljednje vrijeme udari na EU su oslabjeli u toj mjeri da više ne zazivaju frexit. Le Pen vidi Europsku uniju kao savez nezavisnih nacija, dijeleći sličnu viziju s političarima poput mađarskog premijera Viktora Orbana, s kojim je u dobrim odnosima, a od mađarske banke MKB dobila je i kredit za financiranje predsjedničke kampanje. Melenchon želi razvrgnuti europske sporazume koji koče francuski razvoj, a Zemmour bi ponovno pregovarao o Schengenskom sporazumu i, ako bude potrebno, povukao se iz Europske konvencije o ljudskim pravima.

Europa je bila velik dio Macronove agende tijekom njegova mandata, a kako je uglavnom odradio dobar posao na tom polju, osobito u zajedničkom europskom odgovoru na pandemiju osiguravajući cijepljenje, potom i poticaje za pomoć gospodarstvu, udari zdesna na francusko članstvo u Europskoj uniji su ublaženi. Međutim izbor bilo koga iz trolista glavnih izazivača definitivno bi oslabio poziciju Francuske u Bruxellesu.

Premda je još uvijek favorit za osvajanje drugog mandata, Macron je počeo gubiti potporu, što neki pripisuju njegovu programu koji uključuje konzervativne mjere poput podizanja dobi za odlazak u mirovinu na 65 godina. U završnim nastupima obrušio se na protukandidate, Le Pen i Melenchona, koji su obećali smanjiti dob umirovljenja na 60 godina govoreći da će sve biti u redu. Macron tvrdi da varaju građane i da je takvo obećanje neodrživo. Aktualni predsjednik čvrsto je ostao pri svojem reformističkom programu rekavši da će Francuzi morati raditi dulje.

Nakon što su prošle nedjelje u Srbiji i Mađarskoj pobijedile opcije bliske Rusiji i Vladimiru Putinu, Europa sa zebnjom prati izbore u Francuskoj. Odlazak Macrona s vlasti mogao bi izazvati i tektonske poremećaje u ujedinjenoj europskoj fronti prema Putinu, čemu se u Kremlju svesrdno i nadaju. Ruska invazija na Ukrajinu zbog toga malo-pomalo zauzima centralnu poziciju u francuskoj predsjedničkoj kampanji. Svi troje glavnih izazivača izraziti su protivnici francuskog članstva u NATO-u. Iako je svojedobno govorio da je NATO klinički mrtav, Macron sada tvrdi da je taj vojni savez oživjela ruska invazija na Ukrajinu. Predbacuje mu se popustljivost i pregovaranje s Putinom dok se ruše ukrajinski gradovi, a on odgovara da bi se kritike zbog povezanosti s Kremljom trebale slati na drugu adresu.

Desničarka Marine Le Pen godinama održava bliske veze s Moskvom, a stranka koju vodi još uvijek vraća ruskim bankama devet milijuna eura težak kredit kojim je financirala prošlu predsjedničku kampanju. Ako se Le Pen suoči s Macronom u drugom krugu francuskih izbora, a sve su šanse da će biti tako, imat ćemo reprizu obračuna prije pet godina. Tada je u jeku predizborne kampanje Le Pen otišla u Moskvu i sastala se s Putinom založivši se za ukidanje ekonomskih sankcija koje je Europska unija uvela Kremlju zbog aneksije Krima i uloge u raspirivanju oružane pobune u Donecku i Luhansku na istoku Ukrajine 2014. godine. Danas, pet godina od prošlih izbora i mjesec dana nakon ruske invazije na Ukrajinu, Le Pen se pokušava distancirati od Putina nakon što su u javnost počele izlaziti snimke masakra koje je počinila ruska vojska u Ukrajini, ali mnogi smatraju da te izjave dolaze s figom u džepu. Le Pen kaže da Putin više 'nije ista osoba' koju je upoznala 2017. i otvoreno govori o 'ratnim zločinima' koje je počinila ruska vojska.

Macron je nastavio dijalog s Putinom čak i nakon pokretanja ruske invazije 24. veljače. Francuski predsjednik ističe da pregovara s Putinom na zahtjev ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Zbog razgovora s Putinom našao se na meti žestokih kritika Mateusza Morawieckog, poljskog premijera koji ga je upozorio da se ne pregovara s kriminalcima.

'Nitko nije pregovarao s Hitlerom. Biste li pregovarali s Hitlerom, sa Staljinom, s Pol Potom?' prozvao ga je poljski premijer.

Prema istraživanjima, francuske birače, njih čak 58 posto, brine pad kupovne moći i smatraju da je to najvažnija tema kojom bi se francuski predsjednik trebao baviti. Slijede zdravstvo i okoliš. Padom kupovne moći najviše su pogođena kućanstva s nižim primanjima te teško spajaju kraj s krajem. Ljudima koji žive u predgrađima i koriste automobil za putovanje na posao također je teško zbog rasta cijena energije – što je pogoršao rat u Ukrajini. Upravo to je bio jedan od glavnih motiva za dugotrajne prosvjede 'žutih prsluka'. Kako osnažiti kupovnu moć, pitanje je na koje će kandidat koji postane predsjednik morati dati konkretan odgovor ili će mu se ulicama nastaviti valjati kolone nezadovoljnih građana.

Pitanje imigracije desetljećima je dominiralo kao glavna tema francuskih predsjedničkih izbora, osobito usponom krajnje desne stranke Nacionalna fronta 1980-ih godina, koju je Le Pen rebrendirala u Nacionalno okupljanje, kako se danas zove. Strah od imigracije izravno je povezan s 'ekonomskim i kulturnim brigama' multikulturalnog društva, što se uglavnom odnosi na način na koji se muslimani uklapaju u europska društva. Krajnje desne stranke posljednjih godina postale su dijelom europskog mainstreama. Uostalom, Zemmour se prometnuo u kandidata na valu mišljenja da je Le Pen postala previše meka. Nakon toga je zaoštrila retoriku i bacila izazivača zdesna u drugi plan.

Le Pen se zalaže za to da samo francuski državljani imaju pristup socijalnim programima. Zaustavila bi spajanje obitelji, deportirala migrante bez dokumenata i strance osuđene za zločine. Povukla bi boravak za migrante koji su bez posla duže od godinu dana, a ne bi davala ni francusko državljanstvo po rođenju. Također se zalaže za to da se zahtjevi za azil obrađuju izvan Francuske. Oduzimala bi francusko državljanstvo osobama s ekstremnim islamskim stavovima, zatvarala džamije i islamska udruženja koja su u suprotnosti s francuskim ustavnim vrijednostima te zabranila hidžab i vjerske simbole na svim javnim mjestima, kao i roditeljima na školskim izletima.

Studije pokazuju da građani misle da u Francuskoj ima previše imigranata, a velik dio njih želi ograničiti broj njihova ulaska u zemlju. Macron je očvrsnuo svoju imigracijsku politiku zbog pritiska javnosti i uspona krajnje desnice. Zapadni političari traže ravnotežu između ovog trenda i nužnosti useljavanja kako bi se došlo do nove radne snage, što je važno u zemljama sa sve starijim stanovništvom kako bi se održala razina gospodarskog rasta. Međutim mnoge poruke koje šalju krajnje desne opcije dubinski su zabrinjavajuće.

Budućeg francuskog predsjednika, ili predsjednicu, čeka težak posao.