Osim s recesijom i krizom koje potresaju i Belgiju, Elio Di Rupo morat će se boriti i s problemom Flamanaca koji traže neovisnost. Ti su problemi možda nešto što bi novog belgijskog premijera moglo pokolebati u tvrdnji da je njegov život poput bajke, a možda i ne bi, jer taj je sin talijanskih imigranata doživio ostvarenje sna – od siromašnog dječaka odrastao je u čovjeka koji može biti to što jest i igrati jednu od glavnih uloga u političkoj budućnosti svoje zemlje, piše Crol.hr

'Moj je život poput bajke', kazao je Di Rupo 2008. godine u jednom intervjuu, 'ne biste ga mogli izmisliti'. Rođen je 18. srpnja 1951. u malenom belgijskome gradu Morlanwelzu, kamo su njegovi roditelji doselili iz talijanskoga sela Abruzza u potrazi za poslom. U dobi od godinu dana ostao je bez oca, a majka je ostala sama sa sedmero djece, od kojih je neke bila prisiljena dati u sirotište.

U studentskim danima Di Rupo se pridružio Socijalističkoj stranci i politička ga je karijera odvela u grad, nakon čega je postao zastupnik u parlamentu i gradonačelnik. Godine 1996. njegov je privatni život dospio pod povećalo javnosti kad su ga lažno optužili za seks s maloljetnim dječacima. Kazao je da bi se ubio da se nije uspio obraniti.

Danas mu, međutim, kao jednu od najvećih mana zamjeraju loše znanje nizozemskoga jezika koji govori 60 posto Belgijanaca, čemu se narugao i flamanski separatist Bart De Wever koji ne priznaje Di Rupa kao legitimnog premijera, a koji je jednom prilikom kazao da 'njegova čistačica iz Nigerije nakon samo dvije godine boravka u Belgiji govori nizozemski bolje od njega'. Di Rupo je obećao da će savladati drugi jezik svoje zemlje te da će u parlamentu odgovarati 'na nizozemskome, s pogreškama'.