Nekada davno je u Europi postojala konfederacija. Protezala se od Alpa do Jadrana i zahvaćala liniju koja je razdvajala zapadni kršćanski svijet i Bizantsko Carstvo, napisao je Washington Post povlačeći paralelu između Europske unije i Jugoslavije, dok je tekst priredio SEEbiz
Konfederacija je obećala da će zauvijek zaustaviti ratove koji su kroz povijest dijelili njene narode. Gradilo se jedinstvo i međuovisnost kroz zajedničku valutu i slobodno kretanje rada i kapitala.
Zalažući se za mir, jednakost i ljudska prava, konfederacija je ponudila 'treće rješenje' koje se nalazi negdje između okorjelog američkog kapitalizma i neučinkovitosti centralnog planiranja.
Također je ponudila alternativni centar moći zemljama koje nisu bile zadovoljne time da biraju svoje saveznike između Sjedinjenih Država, Kine i Rusije.
Ali Jugoslavija je propala 1991. godine nakon desetljeća eskalirajućih sukoba. Njen pad je bio popraćen obnovom etničkih sukoba krvavijih od borbi u Drugom svjetskom ratu, koje je poslijeratna konfederacija nastojala zaustaviti.
'Neću pretjerivati u analogiji između Jugoslavije i današnje problematične Europske unije. Jugoslavenski 'tržišni socijalizam' je bio više autoritaran nego europska socijaldemokracija. Nije priča o 'bratstvu i jedinstvu' kod kuće i 'nesvrstanosti' u inozemstvu održala Jugoslaviju, već čelična ruka njenog vođe Josipa Broza Tita kojeg su, nakon smrti 1980. godine, naslijedili neuspješni i neizabrani birokrati', piše novinar Washington Posta, a prenosi SEEbiz.eu
Kraj rivalstva SSSR-a i SAD-a je oslobodio napetost između istoka i zapada koji je izvana pomogao osnaživanju zajedništva jugoslavenskih naroda.
'Međutim, ne želim ni podcijeniti tu analogiju. Kao i Europska unija, i Jugoslavija je konstantno pokušavala ispraviti duboko ukorijenjena rivalstva birokratskim putem, kako između Albanaca i Srba, tako i između Srba i Hrvata. Promjene vodstva, dupliranje institucija i izmjene ustava nikad nisu uspjele zaustaviti spomenuta rivalstva, iako su skoro svi narodi Jugoslavije govorili istim jezikom', piše novinar Washington Posta, a prenosi SEEbiz.eu.
Tito je koristio ekonomski rast izazvan zaduživanjem da bi kupio mir, ali kada su računi došli na naplatu, fiskalne mjere štednje su bile dodatni iritirajući faktor.
Dakle, kriza s kojom se danas suočava Europa nije u potpunosti bez presedana. Nije riječ samo o ekonomskoj i financijskoj krizi. Važnije pitanje je kako, i može li uopće, ijedna multinacionalna konfederacija preživjeti na kopnenoj masi između Urala i Atlantika? Kako Europska unija može izbjeći sudbinu svakog dosadašnjeg carstva ili konfederacije u europskoj povijesti
Ukoliko stvari promatramo na taj način, budućnost Europe ne izgleda sjajno.
