POZITIVNE PRIČE

Ekozanimljivosti po kojima ćemo pamtiti 2011.

15.01.2012 u 08:00

Bionic
Reading

Dok nas uzrujavaju suludi zakoni poput onoga o golfu, rasipanje energije i kaskanje za modernim razvojem obnovljivih izvora energije, razbacivanje otpada na zastarjela odlagališta, izvoz sirovina poput drveta umjesto njegovo iskorištavanje i divlja gradnja, javnost rijetko nailazi na pozitivne ekopriče

Da je naša priroda mora i kontinenta, sela i gradova još uvijek neizmjerno lijepa, povremeno nas podsjete oduševljeni strani novinari poput Britanca iz Daily Maila, koji je Plitvička jezera lani u rujnu proglasio ‘nestvarnim rajskim otokom’, nakon što je u tom stilu pisao i LA Times, pa Guardian o ‘prekrasnom Velebitu’, što je bilo poslije pohvale turističkoj ponudi Visa za solo bjegunce.

U zaštiti prirode turizam slovi kao jedno od sredstava podizanja svijesti lokalnog stanovništva o ekološkim vrijednostima nekog prostora. Zato su nam važne te reportaže putujućih novinara da nas podsjete na to da u Hrvatskoj imamo 439 zaštićenih područja, među kojima su najbitniji osam nacionalnih parkova i 11 parkova prirode.

Biološka raznolikost iznimno je velika jer je zabilježeno više od 38 tisuća svojti od kojih je na crvenom popisu ugroženih njih 2456. Još je cijeli niz takvih podataka kojima moramo ovladati kao osnovnim gradivom, a uz to istraživati što pojedinci konkretno rade da bi popravili stanje okoliša. Neki od njih za tportal odabrali su najdraže lanjske događaje.

Uspostavljanje Prekograničnog rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav događaj godine je za Petru Boić-Petrač iz hrvatskog ureda Svjetskog fonda za prirodu (WWF). Novi rezervat naziva ‘europskom Amazonom’ jer se proteže vrlo velikim prostorom bez obzira na granice.

‘Ministri Austrije, Hrvatske, Mađarske, Srbije i Slovenije krajem ožujka u Mađarskoj su potpisali deklaraciju kojom se uspostavio ovaj veliki rezervat, u što je WWF uložio goleme napore da u svih pet zemalja ukaže na važnost deklaracije kojom će se očuvati priroda te biljni i životinjski svijet uz rijeke Muru, Dravu i Dunav, odnosno ‘europsku Amazonu’. Tako je zaštićen prvi rezervat u svijetu koji se proteže u čak pet zemalja, površine 800 tisuća hektara, najveće europsko riječno zaštićeno područje’, kaže Boić-Petrač.

Ta inicijativa vodi prema zaštiti UNESCO-a, jer je Mađarska svoj dio rezervata već predložila toj UN-ovoj organizaciji još 2010. godine, u rujnu je to napravila Hrvatska, a lani u listopadu Slovenija i Srbija također su to najavile. Prijedlog UNESCO-u još treba poslati Austrija, pa u WWF-u očekuju da rezervat Mura-Drava-Dunav već 2013. godine bude pod zaštitom UN-ove agencije.

Misli globalno, djeluj lokalno - Marina Kelava, novinarka online magazina H-alter, taj moto provlači kroz sve svoje tekstove. Tako nam ističe porast broja biciklista i staza u gradovima i raspravu o klimatskim promjenama kao ravnopravne lanjske događaje. ‘Broj 'zvjerki' na dva kotača na ulicama hrvatskih gradova definitivno je prešao brojčanu granicu nakon koje im više ne prijeti istrebljenje, iako policija jest pokušavala. Ove godine pokrenuli su masovne akcije kažnjavanja biciklista u više gradova, ali biciklisti su uzvratili’, ocijenila je Kelava.

Kao biciklistica, Kelava svjedoči porastu biciklista svugdje. U Zagrebu i Osijeku održane su masovne prosvjedne biciklističke vožnje, Biciklopopravljaona sjajno radi u Zagrebu, a pokrenuta je i zadarska Pedaloonica i osnovan Sindikat biciklista.

‘Predstojeća godina prijeti još većim povećanjem nezaposlenih, rastom cijena goriva i javnog prijevoza, pa predviđam nastavak rasta broja dvokotača na ulicama te da i policija i lokalne vlasti shvate da su bicikli dio rješenja i velikih globalnih problema.’ U prilog Kelavinoj tvrdnji ide i studija Europske biciklističke federacije koja je pokazala da, ako bi svi Europljani koristili bicikle kao Danci, EU bi mogao ispuniti više od četvrtine cilja od 60 posto smanjenja emisije ugljičnog dioksida u prometnom sektoru do 2050. godine.

S ulice u Sabor, gdje se lani konačno nešto pametno čulo. ‘Ne doduše od onih koje plaćamo, već od Rajendre Pachaurija, predsjednika Međuvladinog panela za klimatske promjene, koji se u travnju obratio našim saborskim zastupnicima. Ono što bi iz njegova govora vrijedilo ponoviti i ovoj novoj saborskoj garnituri prije nego što podlegne utjecajima nekih od novih ministara je sljedeće: ‘Ne možemo ostvarivati privatnu korist na račun društva. Potrebno je štititi i jamčiti interese društva, spriječiti kršenje interesa društva.

Znam da u nekim zemljama postoji inicijativa prema privatizaciji zato što se smatra da bi upravljanje bilo učinkovitije. Međutim, bilo bi pogrešno smatrati da se to može učiniti bez adekvatnih regulatornih mehanizama i institucija. Bilo kakva privatizacija mora ići ruku pod ruku sa snažnim regulatornim institucijama i zakonodavnom praksom da bi u konačnici šume, jezera, vodene površine zapravo bile imovina društva kao cjeline.'

Odakle u Zagrebu prijete gomile opasnih kemikalija? Benedikt XVI morao je početkom lipnja doći u naš glavni grad da bismo dobili odgovor na to pitanje. Prije toga, od prosinca 2010. do ljeta 2011. godine, 17 mladih stručnjaka završilo je nedavno pokrenut specijalistički poslijediplomski studij iz analitičke toksikologije na zagrebačkom Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Osposobljeni su za sigurno gospodarenje kemikalijama i zaštitu zdravlja ljudi i okoliša. Jedan od njihovih zadataka bio je procjena rizika od objekata s opasnim plinovitim kemikalijama u Gradu Zagrebu, a cilj je bio zaštititi gosta Papu za vrijeme boravka u Hrvatskoj.

‘Procjene rizika studenti su morali završiti do svibnja 2011, kada su svi dokumenti predani Kriznom stožeru Ministarstva zdravstva i Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje, koji su svojim autoritetom osigurali sve potrebne uvjete na rizičnim objektima. Uglavnom su to objekti s klorom i amonijakom. Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping (HZTA) odredio je sedmero svojih stručnjaka kao kontrolore. U akciju se uključio MORH slanjem na dogovoren položaj specijalne postrojbe za radiokemijsku zaštitu koja su bila u stalnoj vezi s HZTA-om’, objašnjava tijek akcije Franjo Plavšić, ravnatelj HZTA-e.

Nije se dogodio nikakav, ni najmanji incident za Papina posjeta, a Zagreb je dobio na poklon barem za dio grada dobre procjene rizika uz jasne pisane postupke za slučaj nesreće s opasnim plinovitim kemikalijama.

‘Najveća korist je svakako to što će nakon što završi studij lijepa skupina mladih i pametnih ljudi biti na raspolaganju državi za vrlo stručnu brigu o zaštiti zdravlja ljudi i okoliša od opasnih kemikalija. Kao voditelj tog studija ponosim se svojim učenicima i njihovim radovima’, kazao nam je Plavšić.

Znanstveni napredak događa se i u šumarstvu. Chalara fraxinea, opaka bolest jasena, poharala je šume jasena u pola Europe, sada prijeti i našima, ali šumarski stručnjaci već su krenuli u njezino suzbijanje.

‘Smatramo je invazivnom, jer se najvjerojatnije širila od Poljske pa preko Češke, Austrije, Slovenije i Mađarske u Hrvatsku. Zašto se pojavila, nitko zasad ne zna. Istraživanja su u tijeku. Prijetnja za jasenove šume u Hrvatskoj je prilično velika, a jasen uz ekonomsku ima iznimno veliku ekološku funkciju u našim najvrednijim poplavnim šumama. Stoga sušenje jasena predstavlja pravi problem prema kojem šumari moraju zauzeti mnogo konkretnije stavove’, upozorava Milan Pernek, znanstvenik Hrvatskog šumarskog instituta.

Protekle godine pokrenut je poseban nadzor invazivne Chalara fraxinea, a projekt je financiralo Ministarstvo poljoprivrede. 'To znači da se izašlo na teren i pregledavalo po simptomima, a kasnije, temeljem uzoraka, i laboratorijski. U tome su sudjelovali Hrvatski šumarski institut i Šumarska inspekcija. Rezultat je, nažalost, porazan, jer smo je našli posvuda uz granice s Mađarskom i Slovenijom. S rezultatima su upoznata ministarstva, a u pripremi je publikacija i veliki skup u veljači ili ožujku. Dobro je da se informacija širi i ovim putem', kaže Pernek.

Izgleda da podizanje ekoloških standarda sve jače utječe i na privredu. Posljednjih šest godina Agencija za zaštitu okoliša zabilježila je porast ostvarenih investicija u zaštiti okoliša na razini ulaganja u infrastrukturu, i to u iznosu od 12,8 milijardi kuna. Trećina tog iznosa odnosi se na gospodarenja otpadnim vodama.

Agencija za zaštitu okoliša je naša središnja institucija za prikupljanje i obradu podataka i uspostavu informacijskog sustava zaštite okoliša. Dobro je to što preko AZO-a Hrvatska sudjeluje u radu Europske agencije za zaštitu okoliša iako još nije članica EU-a.

Podaci AZO-a zato su dostupni svima u EU, kao i europski hrvatskim građanima, stručnjacima i administraciji. Europska agencija za okoliš sada zna da u Hrvatskoj imamo tri stotine službenih odlagališta komunalnog otpada. Do kraja 2011. godine sanirana su 102 službena odlagališta i 750 divljih. Većina postojećih službenih odlagališta bit će sanirana i zatvorena, a dio njih pretvoren u transferne stanice iz kojih će otpad biti transportiran u regionalne i županijske centre za gospodarenje otpadom. Gradnja regionalnih centara potrebna nam je što prije jer godišnje proizvodimo 367 kilograma otpada po stanovniku.

Dobro je to što ne odlažemo sve na jednu hrpu jer je određeno šest posebnih kategorija otpada - otpadna ulja, baterije, gume, vozila, elektronički i ambalažni otpad. Zahvaljujući tome godišnje odvojimo i recikliramo oko 264 tisuće tona tog otpada. Obrada i recikliranje električnog i elektroničkog otpada dosta je komplicirana, ali ipak godišnje se prikupi četiri kilograma po stanovniku, što je i bio jedan od ciljeva Strategije gospodarenja otpadom.