Europska unija je još 2009. počela s izbacivanjem klasičnih žarulja te ubacivanjem kompaktnih fluorescentnih - CFL žarulja, poznatih i kao štedne žarulje. Kod klasičnih žarulja tek pet do deset posto energije odlazi u svjetlo, a ostatak u toplinu. Štedne žarulje troše do 80 posto manje energije. Usto, traju pet do osam puta dulje od običnih. Prema procjenama institucija EU-a, prosječno kućanstvo može uštedjeti bar 50 eura na računima za struju godišnje. Sukladno tome, 11 milijuna kućanstava dobilo bi više struje na toj uštedi, a emisije ugljikovog dioksida bi se do 2020. godišnje smanjivale za 15 milijuna tona.

Novi Zeland je jedina zemlja na svijetu koja je ukinula zakon o štednim žaruljama, najvećim dijelom zbog štetnih aspekata tijekom proizvodnje i uporabe istih. Naime, u Kini gdje se te žarulje proizvode radnici pate od teških trovanja živom, a mi toga nismo ni svjesni. Ako takva žarulja pukne na nezgodnom mjestu, primjerice u dječjoj sobi ili tamo gdje dugo boravite i jedete, po pravilu bi se svi mekani i upijajući materijali – tepih, odjeća, posteljina, mekane igračke, prekrivači kauča, jastuci – trebali baciti u specijalna odlagališta.

Ukoliko želite ili već koristite štedne žarulje, za početak ih se ipak nemojte bojati. Bitno je da ih pravilno koristite. Dok se na sve strane viče o živi, odnosno živinoj pari kojom su ispunjene, prosječna štednja žarulja sadrži do pet miligrama žive; živin toplomjer ili kućni termostat sadrže i do tri grama tog metala. Tek u slučaju puknuća stakla žarulje može doći do problema - tada morate što prije moguće zaštititi dišne putove maskom, dobro provjetriti prostoriju na bar petnaest minuta i sve dijelove žarulje ukloniti zaštićenim, nipošto golim rukama (!); bez upotrebe usisavača dobro obrisati glatka područja s komadićima žarulje koristeći vlažne i suhe papirnate ubruse koje ćete u dobro zatvorenoj plastičnoj vrećici ili u staklenoj posudi odnijeti na odlagalište opasnog otpada ili u reciklažni centar. Ako su komadi pali na tepih, koristite isključivo ljepljive trake i tek tada kada je sve vidljivo uklonjeno, možete usisati to mjesto i zatim vrećicu usisavača baciti s ostalim dijelovima žarulje. Koristite rukavice za jednokratnu uporabu tijekom cijele dekontaminacije. Da, ove žarulje mogu biti toliko opasne.

Manje žive, više rasvjete! 

S godinama se razina žive u njima smanjuje, što diktira jačinu i kvalitetu svjetla koje emitiraju. Potrošene štedne žarulje također se bacaju u specijalni reciklažni otpad.

U zadnje vrijeme pojedini proizvođači uvode na tržište štedne žarulje s nižim postotkom žive ili s dodatnim zaštitnim slojem koji u slučaju puknuća drži sadržaj žarulje na mjestu. Birajte takve varijante, no očekujte nešto višu cijenu. Pri kupovini također birajte žarulje poznatih i provjerenih proizvođača jer će njihove štedne žarulje trajati duže i svijetliti bolje zbog kvalitetnijih materijala u izradi. Kvalitetu bi trebala garantirati energetska zvjezdica, dvogodišnje jamstvo uz životni vijek od minimalno šest tisuća sati i bez ikakvih šumova koji se mogu javljati kod lošijih žarulja. Kvalitetne štedne žarulje pale se u manje od jedne sekunde i postižu 80 posto jačine svjetla unutar tri minute.

Štedne žarulje su poput zlatokose koja ne voli vruću, a ni hladnu kašu – jaka toplina kao i hladnoća im skraćuju vijek trajanja; isto vrijedi za vlagu (nisu za osvjetljenje hladnjaka) ili mjesta koja se tresu, poput stropnih ventilatora, kamp kućica ili brodova. Ne vole ni prekidače za regulaciju jačine svjetla i vizualno neće biti odlična zamjena drugim žaruljama. Nemojte ih stavljati u prostorije u kojima često palite/gasite svjetlo jer im time skraćujete vijek za čak 85 posto – neka gore upaljene bar petnaestak minuta.

Po mom mišljenju, najsigurnije je koristiti halogene, LED ili žarulje najnovije generacije nazvane ESL – Electron Stimulated Luminescence. ESL žarulje ne sadrže živu, a smišljene su na principu katodnih cijevi i zraka. Sve tri vrste žarulja, pa tako i LED nove generacije, pružaju znatno ljepše, tj. toplije svjetlo i nisu opasne poput štednih. LED i ESL su dugoročno najisplativije od svih.

Kod odabira božićne rasvjete u ponudi možete naći isključivo dvije vrste - obične i LED lampice. Razlika leži u cijeni, ali i u potrošnji struje. Paket od sto komada klasičnih lampica košta pedesetak kuna; za LED lampice iste količine biste mogli ostati lakši za sto, pa i više kuna. S druge strane, LED lampice troše nevjerojatnih 90 posto manje struje, griju se vrlo malo, čime je rizik od požara daleko manji, i traju trideset puta dulje od običnih. Nikada ne koristite unutarnje lampice za vanjsko ukrašavanje, čak ni ako će biti dobro zaštićene od direktne kiše ili snijega, već i malo vlage ih može oštetiti i uzrokovati strujni udar.

Na kraju zaključujem da CFL žarulje predstavljaju vrlo upitan ekološki i ekonomski boljitak - svjetla budućnost leži u LED i ESL rasvjeti.

Koje god žarulje koristili u životu, ne zaboravite ih ugasiti prije odlaska na spavanje ili izlaska iz kuće. Inače, neka bude svjetlost! ;)