Nije sasvim jasno je li se njegov najozbiljniji protukandidat Ivan Turudić doista samoinicijativno povukao iz utrke 'nakon orkestriranih napada u medijima zbog dvadesetogodišnjeg poznanstva sa Zdravkom Mamićem', kako je objasnio, ili je možda s visokog mjesta dobio signal da nije prihvatljiv i da mu je pametnije pokušati izbjeći poraz.

Kako bilo, nakon ere Branka Hrvatina - koji je najvišom sudskom instancom u državi šefovao punih dvanaest godina - slijedi nam doba Đure Sesse. S obzirom na ustaljenu praksu, teško je očekivati da će trajati tek jedan mandat.

Sessa (60) je rođen u Rijeci, no ranu mladost proveo je u Dubrovniku, u kojem ta obitelj vuče duboke korijene. Ondje je završio osnovnu i srednju školu, dok pravo završava 1980. godine u Zagrebu. Slijedi pravocrtan uspon u pravosudnoj hijerarhiji: od sudačkog vježbenika u Sisku preko Petrinje potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća dokopava se Općinskog suda u Zagrebu. Početkom devedesetih postaje predsjednikom njegova parničnog odjela, a potom 1993. godine neuobičajeno prekida karijeru i na četiri godine postaje konzul-savjetnik u hrvatskom konzulatu u Perthu u Australiji. Poslije povratka u domovinu ekspresno postaje predsjednikom Općinskog suda u Zagrebu, a godinu dana kasnije dobiva priznanje Red hrvatskog pletera.

Pravocrtno do DSV-a 

Potom se prebacuje na Županijski sud, a i ondje u roku od dvije godine postaje predsjednikom njegova građanskog odjela. Paralelno preuzima Udrugu hrvatskih sudaca te ulazi i u Državno sudbeno vijeće (DSV), tijelo koje osigurava neovisnost sudačke profesije - ali se kroz sustav imenovanja brine i za to da se u taj zatvoreni krug nitko ne može upetljati. Drugim riječima, Sessa je već godinama bitan kotačić u stvaranju svojevrsnog kastinskog sistema u kojemu prečesto napreduju i prosperiraju isključivo bračni drugovi, djeca, partneri i prijatelji osoba na ključnim pozicijama.

Na koncu, i on sam napredovao je kad je postao članom i potpredsjednikom DSV-a, odakle su ga kolege lansirali na Vrhovni sud. I nije jedini, dapače: puno je lakše i jednostavnije nabrojati članove kojima se na ovaj ili onaj način nije dogodila neka vrsta cehovsko-političke solidarnosti. Malo je međutim sugovornika koji su to spremni otvoreno komentirati.

'Zašto bih bio dežurna budala i zašto bih radio u korist svoje štete?', pita se nekadašnji predsjednik Vrhovnog suda, današnji odvjetnik Krunislav Olujić, najprije tvrdeći da ga Đuro Sessa kao takav 'uopće ne zanima' i da je logično da od te teme svi bježe. Uspjeli smo ga nekako smekšati.

'Pokušaj spašavanja vojnikinje Grabar Kitarović'

'Predsjednica je pripremala većinu za imenovanje Ivana Turudića i time zakucavanje zadnjeg čavla u lijes hrvatskog pravosuđa, no svi su bili svjesni da bi u javnoj raspravi svašta izašlo i da bi bilo velikih otpora. Stoga je povukla ručnu kočnicu i umjesto njega predložila Sessu, kao light verziju Ivana Turudića. On je prepoznat kao HDZ-ov kadar i dio njihove sive kadrovske politike u pravosuđu. Krenulo je još sredinom devedesetih, kada se umjesto hrvatskog formiralo stranačko pravosuđe - a ovo je kraj tog projekta', oštar je Olujić.

Turudićevo pismo kojim je odustao od kandidature za predsjednika Vrhovnog suda on tumači kao 'pokušaj spašavanja vojnikinje Grabar Kitarović'; pružena joj je, kaže, šansa za odstup, a dakako da prste u svemu ima Vladimir Šeks, 'dugogodišnji neformalni ministar pravosuđa'.

Poskliznuo se na imovini 

Kao predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, Đuro Sessa žestoko se protivio javnoj objavi imovinskih kartica sudaca, tvrdeći da bi time bila ugrožena njihova neovisnost i sigurnost, no i sam je imao određenih poteškoća oko toga: zabilježeno je da je Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa odbacilo prijavu koja je bila podignuta jer je navodno zatajio kupnju stana u Ulici Ljudevita Posavskoj u Zagrebu - no prije svega zato što kao predsjednik Udruge hrvatskih sudaca 'nije dužnosnik'. Prigovaralo mu se i zato što svojedobno nije prijavio da je njemu i njegovoj obitelji Agrokor isplatio dva milijuna kuna za zemlju u dubrovačkom Gružu, koju je jugoslavenska vlast oduzela djedu i imenjaku Đuri Sessi. Sam Đuro mlađi uprihodio je pola milijuna kuna.

Radi se o četrdesetak tisuća kvadrata koji su još 2000. godine procijenjeni na samo 11,5 tisuća kuna, no u međuvremenu ulaze u građevinsku zonu i plomba obitelji Sessa nad ovim zemljištem sve više smeta potencijalnim investitorima. Na koncu tvrtka Ivice Todorića isplaćuje spomenuti iznos Sessama i potom cijeli projekt prodaje tada moćnom IGH-u.

Da je za predsjednika Vrhovnog suda predložen pravi čovjek, smatra zagrebački odvjetnik Veljko Miljević. Objašnjava da je Sessa prikupio iskustvo na sve tri razine sudovanja - od općinskog preko županijskog do vrhovnog - te da je 'za razliku od nekih drugih' svaki put napredovao po logičnom i ustaljenom ritmu, ne preskačući stepenice.

'Iz svih dostupnih podataka vidljivo je da je obavljao posao stručno i profesionalno korektno, a uvjerio sam se u to i kada smo deset godina ispitivali na pravosudnim ispitima - ja na kaznenom, a on na građanskom pravu. Koliko znam, zasluženo je postao sudac na svakom stupnju, svugdje ima pristojne godine iskustva, a nedavno je izabran i u vodstvo dviju stručnih organizacija na europskoj razini. Pored toga, u svakom javnom nastupu bio je uravnotežen i objektivan, dosta realan', govori Miljević za tportal.

On smatra i da bi postupak izbora predsjednika Vrhovnog suda trebalo izmijeniti na način da prijedlozi dolaze sa samog suda, a ne od predsjednice, jer zbog dosadašnjeg načina kandidiranja ipak postoji stanovita neravnoteža.

Jurica: 'Profinjen je i izbrušen'

Sessa je svojedobno imao žestok javni okršaj s tadašnjim saborskim zastupnikom Stipom Petrinom, koji i danas stoji pri stavu da je kompletno pravosuđe rak-rana i najkorumpiraniji dio hrvatskog društva. Sessino imenovanje nije ga iznenadilo jer, kaže, 'dovoljno je kazati da se njegov potpis nalazi na privatizaciji Zagrebačke banke'.

Potpuno suprotan stav ima bivši HDZ-ov diplomat Neven Jurica, koji budućeg predsjednika Vrhovnog suda poznaje doslovno cijeli život: kuće u Dubrovniku udaljene su im doslovno stotinu metara, pa su se kao djeca igrali, a u mladosti družili.

Zanimljivo, profesionalni putovi ukrstili su im se u prvoj polovici devedesetih: Jurica je bio veleposlanik u Canberri, Sessa konzul u Perthu.

'Bio je izrazito odgovoran i profesionalan, pokazao je da ima duboko i temeljito znanje. O njemu ću reći sve najbolje ne samo kao o prijatelju, nego i kao javnoj osobi', kaže Jurica za tportal.

'Pitate me zašto se odlučio prekinuti sudačku karijeru i okušati u diplomaciji? Možda će zvučati kao anegdota, ali kao potomak stare dubrovačke obitelji on ima smisla za diplomaciju, za svojevrstan izvoz socijalne inteligencije. Profinjen je i izbrušen', hvali Neven Jurica našeg glavnog junaka.

Treba spomenuti da je zbog malverzacija oko troškova reprezentacije za vrijeme veleposlaničkog boravka u SAD-u on svojedobno osuđen upravo na Županijskom sudu u Zagrebu. Presudu mu je, ironično, izrekao Ivan Turudić.