AMNESTY O ŽRTVAMA HOMOFOBIJE

Dosta je smiješnih kazni za zločine iz mržnje!

06.06.2012 u 13:58

Bionic
Reading

Hrvatske vlasti moraju dosljedno rješavati homofobne i transfobne zločine iz mržnje te osigurati osobama u splitskoj Povorci ponosa adekvatnu zaštitu od nasilja iz mržnje, poručio je Amnesty International, čija će delegacija po prvi put ove godine nadzirati Split Pride, najavljeno je danas prilikom objavljivanja kratkog izvještaja 'Nezaštićeni: Homofobni i transfobni zločini iz mržnje u Hrvatskoj'

'Hrvatska policija i splitske gradske vlasti moraju osigurati da sudionici i sudionice mirnog prosvjeda u Splitu 9. lipnja mogu ostvariti svoje pravo na slobodu izražavanja i okupljanja bez straha od diskriminacije ili nasilja', poručio je istraživač Amnesty Internationala za pitanja diskriminacije u Europi Marco Perolini

Policija napreduje, iako ne dovoljno, u borbi protiv homofobije

Izvještaj AI-ja pokazuje da je rasprostranjenost homofobnih i transfobnih zločina iz mržnje najveća u kontekstu održavanja Povorki ponosa u Hrvatskoj. Godine 2011. prva Povorka ponosa u Splitu bila je ugrožena nasiljem kad je više od 3.500 protuprosvjednika bacalo kamenje, boce i druge predmete na sudionice i sudionike Povorke. Ozlijeđeno je osam osoba, a policija je zabilježila 44 slučaja zločina iz mržnje na temelju spolne orijentacije. No, iako je policija uspjela spriječiti izravan fizički sukob između nasilnih protuprosvjednika i sudionika i sudionica Povorke, nije uspjela poduzeti odgovarajuće mjere da bi osigurala događaj unatoč brojnim upozorenjima pred sam događaj, a važno je da policija prati stvari i nakon samog održavanja Pridea jer se često upravo nakon njega događaju napadi.

Upozorio je na to i Marko Jurčić iz Zagreb Pridea, ali i pohvalio policiju nakon treninga koje su na Policijskoj akademiji u Zagrebu te splitskim plavcima organizirali LGBT aktivisti, a tijekom kojih se pokazalo da su policajci zainteresirani i otvoreni za suzbijanje i rješavanje zločina iz mržnje. Pa iako je napredak vidljiv, još uvijek nije dovoljan, a Jurčić s velikim zanimanjem iščekuje kakav će rezultat održani treninzi dati u praksi.

Velika očekivanja od novog Kaznenog zakona

U međuvremenu, AI-jev izvještaj Nezaštićeni bilježi slučajeve u kojima navodni homofobni i transfobni motivi nisu na odgovarajući način uzeti u obzir u istrazi i procesuiranju fizičkog nasilja te slučajeve u kojima žrtve nisu propisno obavještavane o napretku u rješavanju njihovih slučajeva, a zabilježen je i diskriminatorni odnos od policije prema žrtvama zločina iz mržnje.

Ne čude stoga podaci riječke lezbijske udruge LORI, na koje je podsjetio Jurčić: 'Svaka druga LGBT osoba u Hrvatskoj pretrpjela je barem jednom u životuneki od oblika nasilja, ali samo šest posto njih se odlučujediskriminaciju prijaviti nadležnim tijelima.'

'Hrvatske vlasti moraju poduzeti mjere koje bi osigurale da homofobni i transfobni zločini iz mržnje budu sustavno i temeljito istraženi i procesuirani. Posebno treba mijenjati zakone koji reguliraju prekršaje kako bi njima bili obuhvaćeni i motivi mržnje, a nužno je i dosljedno primjenjivanje smjernica o tome kada fizičko nasilje koje rezultira tjelesnim ozljedama treba procesuirati kao prekršaj, a kada kao kazneno djelo', poručila je direktorica Amnesty Internationala Hrvatske Sanja Freiberger. Naime, Hrvatska bi trebala riješiti problem zločina iz mržnje ne samo osiguravajući da državna tijela poštuju pravo na slobodu od diskriminacije, nego i omogućavajući da žrtve zločina iz mržnje mogu učinkovito tražiti zadovoljštinu za zločine iz mržnje koje počine privatne osobe


Usprkos zakonskim poboljšanjima, uključujući novi Kazneni zakon koji će stupiti na snagu u siječnju 2013. godine, a koji izričito navodi da zločini iz mržnje mogu biti počinjeni i na temelju rodnog identiteta, propusti i dalje postoje jer jedno je legislativa na papiru, a drugo njezina implementacija u praksi, upozorila je Laura Carter iz Amnesty Internationala.

Napadnuti su sami krivi za napade?!

Ubuduće se stoga ne bi smio ponoviti slučaj da fizički napad na osobu zbog njezine spolne orijentacije bude klasificiran kao remećenje javnoga reda i mira, a to se dogodilo kada su prije dvije godine Pavlu napala šestorica muškaraca i iscipelarila je, a sve samo zato što je jedan od njih htio biti s njom, na što mu je ona kazala da je lezbijka. Napad je Pavla prijavila policiji, koja nije pokazala previše interesa, a naposljetku je napadač prekršajno kažnjen sa 300 kuna jer je napad počinio zbog pijanstva, ne uzimajući uopće u obzir počinjenje zločina iz mržnje.

S druge strane, policija nije službeno prijavila ni transfobni napad na Angel koji se dogodio 2007. kada su nju i njezina dva prijatelja napala dvojica muškaraca i razbila joj bocu o glavu. Napadači nikada nisu pronađeni, a prilikom prijave policajac je Angel rekao: 'Kad izađete van tako obučeni, mogu se dogoditi ovakve stvari.' Drugim riječima, sama si je kriva, a to instantno neodoljivo i nepodnošljivo podsjeća na onu da je i žena sama kriva za silovanje jer je, eto, izašla van u minici i tako izazvala silovatelja.