West Bromwich Albion protiv Aston Ville jedan je od najžešćih lokalnih derbija u Engleskoj. Kad su se dvije momčadi susrele u listopadu, jedan je Irac izvukao najdeblji kraj. Shane Long, pojačanje dovedeno u Albion za pet milijuna funti (klupski rekord), trčao je za loptom zajedno s Villinim Alanom Huttonom, koji ga je potom zdravoseljački pokosio. Poslije brutalnog prekršaja igračevo se tijelo preokrenulo u zraku prije nego što je pljusnulo na tlo.

Longova reakcija bila je zanimljiva. Bez ikakvog dramatiziranja ili izležavanja na travi odšepao je s terena, uputivši Huttonu tek jedan prijeteći pogled. Možda se takvom ponašanju naučio u svojoj prethodnoj karijeri, u jednom sasvim drugom i nama gotovo potpuno nepoznatom sportu.

Hurling je jedan od tradicionalnih keltskih (Gaelic) sportova koji još zovu i 'drevna igra', jer postoje dokazi da se igra najmanje tri tisuće godina. Često ga uspoređuju s hokejem na travi i lacrosseom, ali zapravo ne postoji ništa slično na svijetu: hurling je sedamdeset minuta bjesomučne jurnjave i čvrstine. Iako su igrači isključivo amateri, utakmice privlače i po 80.000 gledatelja, pa je životni san mnogih irskih dječaka zaigrati u tim spektaklima.

Ako vas put ikad ljeti nanese u gradić Thurles u središnjoj Irskoj, morate vidjeti kako to izgleda kad 50.000 ljudi nahrupi preko uskog kamenog mosta preko rijeke Suir, kojim se dolazi do stadiona Semple. Gradić ima svega osam tisuća stanovnika, a pubovi u njemu pretrpani su fotografija iz 125 godina povijesti ovog sporta - na njima su lokalni momci iz svih razdoblja koji su s ponosom i poštovanjem nosili dres grofovije Tipperary u hurlingu. Za one koji odrastaju u takvim mjestima, nema ničega romantičnijeg ni većeg.

'Hurling je u krvi svima u Tipperaryju', rekao je Long, koji je još prije osam godina nastupao za juniorsku momčad grofovije. Te 2004. drugi je put zaredom igrao u polufinalu irskog juniorskog prvenstva na Croke Parku u Dublinu - ogromnom zdanju za 82.000 ljudi, što ga čini četvrtim najvećim stadionom u Europi i najvećem koji se u pravilu ne koristi za nogomet.

Shane je, međutim, kasnije odlučio prihvatiti ponudu Cork Cityja i prebaciti se na nogomet. Ali ne onaj 'pravi' nogomet koji se u Irskoj podrazumijeva pod tim terminom - kad kažu 'football', Irci misle na Peil Ghaelach ili Gaelic football, igru sličnu ragbiju koja je u njihovoj zemlji još popularnija i gledanija i od hurlinga... Ne, Shane se odlučio za 'soccer', što je izazvalo burne reakcije u njegovom selu Gortnahoeu.

'Jedino me obitelj podržavala: svi ostali mislili su da sam poludio', prisjetio se Long u prošlogodišnjem intervjuu. 'Sve dotad, sanjao sam samo o nastupu za seniorsku momčad svoje grofovije i stigao sam na korak do ostvarenja tog sna. No istovremeno sam pasionirano pratio engleski Premiership i nogomet mi je također bio važan. Bila je to teška odluka, ali htio sam pokušati barem na godinu-dvije. Mislio sam, ako ne uspijem, uvijek se mogu vratiti hurlingu'.

No Long vjerojatno nikad ne bi privukao pozornost engleskih skauta da u ono vrijeme za Cork City nije igrao Kevin Doyle, tada 22-godišnji napadač kojeg su Englezi već dugo pratili. Kad je šef Readingove skautske službe došao pogledati Doylea, odlučio je potpisati ne samo njega, nego odmah i Longa, koji je dotad odigrao samo dvije utakmice za Cork. Dvojica Iraca činila su odličan tandem sve dok Doyle nije 2009. prešao u Wolvese, a Longa je prošlog ljeta u WBA doveo današnji engleski izbornik Roy Hodgson.

Danas su snovi o karijeri u hurlingu stvar prošlosti, ali Longu je nesumnjivo pomoglo iskustvo koje je stekao u tim godinama, igrajući važne, natjecateljske utakmice pred masama često i većima od onih koje pohode utakmice Premier lige. Kontrolirani temperament i vrhunska tjelesna sprema uvijek su bili ključni za njegovu igru, što je istaknuo i irski izbornik Giovanni Trapattoni kad je komentirao Longov transfer u WBA.

'Rekao sam mu da će moći više naučiti u igri protiv jačih suparnika. U Championshipu je uloga napadača puno drugačija - puno je čekanja da vam upute loptu, ali u Premier ligi imate više prilike igrati. Dokazao je svoje kvalitete, ali naravno da se može i poboljšati. Brz je, jako dobar u skoku i neustrašiv kad napada loptu. Ali još mora naučiti kad da uključi suigrače, a kad da ide sam'.

Kad je Shane Long u ožujku 2007. nastupio za Republiku Irsku protiv Slovačke, postao je prvi čovjek u povijesti koji je u dva različita sporta nastupio na Croke Parku. Naime, u to je vrijeme već srušen nacionalni nogometni i ragbi stadion Lansdowne Road (da bi na istom mjestu bio izgrađen supermoderni Aviva Stadium), pa je nogometna reprezentacija privremeno udomljena na tom ogromnom zdanju.

Longov put od darovitog hurlera iz Tipperaryja do nogometnog reprezentativca nekoć bi u njegovoj domovini bio smatran skandaloznim. Danas je izvor ponosa. Kad je Irska 1988. prvi put nastupala na Europskom prvenstvu, za nju su igrali mnogi nogometaši koji su pravo igranja stekli preko tzv. 'grandmother rule' - pravila koje je omogućavalo Britancima irskih korijena da budu pozvani u reprezentaciju. Danas Irci preferiraju domaće dečke, a Shane Long je upravo jedan od takvih.

Kad istrči na teren protiv Hrvatske na Euru u Poljskoj, mnogi će se hurleri sjetiti kako su nekoć s njime dijelili teren. 'A vidi ga sad', reći će.