Naime, na kvarnerskim otocima Cresu, Lošinju i Krku, čini se, glavnu riječ vode divlje svinje i jeleni lopatari. Ove na otoke 'uvezene' životinje toliko su se posljednjih godina namnožile da im se teško može stati na kraj, napadaju tamošnju stoku i narušavaju cijeli ekosustav, a u potrazi za rješenjem svađaju se političari, ovčari i lovci. Nadležne institucije igraju 'ping-pong' prebacujući odgovornost s lokalne na regionalnu i državnu vlast dok se problem alohtone divljači potpuno oteo kontroli.

'Gdje je bio dosad? On vam je hadezeovac, iz vodeće stranke, mogao je dosad već nešto poduzeti, ali nije', reagirala je predsjednica Udruge ovčara iz Krka Zora Kosić na Cappellijev plan. Kaže da su ovčari godinama vodili evidenciju o tisućama poklanih ovaca i janjaca, no prestali su prije dvije godine jer im lovačka društva ne isplaćuju odštetu za ogromnu štetu te to onda nema ni smisla. Mnogi su se prestali baviti ovčarstvom, a potražnja za otočnom janjetinom, naglašava, sve je veća.

A cijela je priča počela zbog lovnog turizma prije 24 godine. Kako bi se lovcima obogatila ponuda pokretnih meta, iz Karađorđeva je doneseno 30 divljih svinja, a s Brijuna 30 jelena lopatara. Ta alohtona divljač bila je tada ograđena, no vrlo brzo počeli su problemi.

Jake životinje, bez prirodnog neprijatelja, srušile su sve ograde i počele 'krasti' travu i vodu otočnim ovcama koje su tamo stoljećima slobodno pasle. Potpuno su se udomaćile na terenu i razmnožavale, a jedna krmača, primjerice, dva puta godišnje na svijet donese od pet do osam mladih.

Divlje svinje hrane se ovcama, žabama, zmijama, kornjačama, ruše gromače i drvena vrata za stoku, iskopavaju endemske pašnjake i uništavaju maslinike, dok jelen lopatar jede koru stabala nakon čega propadaju, kao i mladice stabala, voćki, maslina, hrastova i njihove plodove te poljoprivredne usjeve.

Iako ovčari i ekolozi već godinama dižu svoj glas, a nadležne institucije, kako bi rekla premijerka, rade svoj posao, opasnih divljih svinja i jelena lopatara na otocima ima toliko da im se ne zna broj, a lovci ih ne mogu sami 'potamaniti'. Svjesni su toga i oni, ali govore nam mnogi da im to nije ni cilj jer ovako imaju beskonačan izvor zarade.

Naime, organizirano love turistički, vikendom, a za radnih dana vrlo rijetko. Za svaku ubijenu životinju dobiju 200 kuna od Županije, a lovci s Lošinja još 300 kuna iz proračuna njihovog grada. Na Krku su prve tri divlje svinje ustrijelili 20. srpnja 2001. godine, pohvalio nam se jedan od njih. Samo u 2009. ubijeno je 1.200 divljih svinja i jelena lopatara na Cresu i Krku, a u međuvremenu još na tisuće grla. Svaka životinja teži oko 100 kg, a meso podijele ili prodaju za 60 kuna po kilogramu.

Doduše, ima i onih čije se mišljenje potpuno razlikuje. Primorsko-goranska županija, naime, daje lovišta u koncesiju, a lovozakupnik, osim što ima dužnost izloviti divljač, mora platiti Županiji zakup lovišta i još podmirivati štete ovčarima. Prije korištenja mesa svaka jedinka mora proći test kod veterinara, a i to košta. Upravo zato su koncesionari lovišta Batajna-Hrasta u središnjem dijelu Cresa odustali od zakupa.

Ogorčeni mještani, da bi gospodarili svojom zemljom, odnosno zaštitili svoje ovce, osnovali su prije 15-ak dana ovčarsko-lovačku udrugu te će se sami okušati u lovu. Prijavilo ih se čak 64. Papirologija je u tijeku, a zatim će se prijaviti na natječaj u Županiju.

Kritično je i na Velom Lošinju. Tamošnje lovište donedavno nitko nije godinama imao u zakupu pa je divljač slobodno krenula na sjever, prema Malom Lošinju.

Alohtona divljač velike probleme radi i na Cresu. Kristijan Jurjako, gradonačelnik Cresa, govori nam da je stanje na otoku katastrofalno. 'Neki će ovčar, koji na svom pašnjaku izbroji deset janjaca, a imao ih je 30 i još 40 ovaca, dobiti infarkt ili će poludjeti', upozorava Jurjako.

Pročelnik Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i poljoprivredu u Primorsko-goranskoj županiji Berislav Tulić kaže da je Županija učinila sve što je u njezinim zakonskim mogućnostima i da trenutno nema informacija o većim štetama. 'Budući da su lovačke udruge s područja lokalnih samouprava, očekujem njihov veći angažman u subvenciji odstrela divljači i suradnju otočnih ovčara i lovaca da bi se problem riješio', kaže Tulić te dodaje da lovci Lovačkog saveza PGŽ svakog vikenda organizirano odlaze u izlov, a svakoga dana ih je po 50 na svakom otoku.

'Ovaj problem riješit će se onda kada političari to budu htjeli. Sve što kažu da su napravili je zavaravanje javnosti', mišljenja je ornitolog i voditelj Ekocentra u Belome Goran Sušić koji godinama živi na Cresu. Predlaže da se angažiraju stručnjaci koji će detaljno razraditi metode i koji iz iskustva znaju kako ukloniti divljač s otoka, jer dosadašnje metode izlova nisu urodile plodom. Sušić se pita i zašto županijski SDP-ovci, ukoliko žele riješiti problem, ne šalju, poput Obersnela, razglednice s divljom svinjom ministru Pankretiću u Zagreb. 'Kada ne bude ovaca, neće više biti bjeloglavih supova, neće biti gromača, pašnjaka s ljekovitim biljem niti raznolikosti koje otok sada ima, nego će sve zarasti u makiju jer je to prirodni proces', zaključuje.

A turističke zajednice redovito mame ljubitelje prirode na pješačke maratone da bi doživjeli posebnosti kvarnerskih otoka i pripremaju im brojna ugodna iznenađenja poput zanimljivih povijesnih priča te kušanja miomirisnih slastica kojih, srećom, još ima, no govora o svežderima koji istim tim stazama haraju - nema.