'Ne znam sve detalje o glasovanju, ali sam bez puno objašnjavanja prihvatio odluku Razreda. Nemam potrebe biti razočaran, jer se nisam nametao da postanem dopisni član HAZU-a, nego su me neki akademici nominirali. Ako u HAZU misle da ne zaslužujem biti dopisni član, i to nakon što su me sami pozvali, ja to prihvaćam. Zapravo, osjećam izvjesno olakšanje', komentirao je u razgovoru za Jutarnji list Ivan Đikić odluku Razreda za medicinske znanosti da ne podrži njegovu nominaciju za dopisnog člana HAZU-a
Đikić objašnjava da ga je nekoliko akademika predložilo za dopisnog člana zbog znanstvenih uspjeha u svijetu, nadajući se da će svojim radom i znanjem pomoći i HAZU u promociji znanosti i pokretanju edukacijskih projekata u RH.
'Dvanaest članova HAZU-a me predložilo kao kandidata Razreda medicinskih znanosti, no kada su me trebali potvrditi za konačni izbor, odjednom su neki članovi promijenili mišljenje i glasovali protiv svojih prijašnjih stavova', rekao je Đikić.
Uspoređujući HAZU sa sličnim svjetskim institucijama, Đikić smatra da je HAZU pritajena i neaktivna akademija bez javno prezentiranih kvalitetnih programa i prepoznatih rezultata. Većina članova HAZU-a ne pokazuju odlike izvrsnosti, intelektualnog liderstva te građanske odgovornosti koja se od njih očekuje.
'Izgleda da se prihvaćaju samo poslušni i povezani s moćnim lobijima, dok se kvaliteta i međunarodna prepoznatljivost stručnjaka jednostavno ignorira. To je svakako deprimirajuće za mlade znanstvenike koji planiraju mogući povratak u Hrvatsku', zaključio je Đikić.
