Costa Concordia, ogromni, luksuzni putnički brod za krstarenje, nasukao se na talijanskom otoku Giglio pa se prevrnuo u ledenoj vodi, što je uzrokovalo 32 ljudske žrtve.

Na čamcu za spašavanje na kojem su bili supruga Umberta Trottija, Fjorda, i njihovo dvoje male djece, nije bilo mjesta za Trottija, no čuvši njihovu paniku dok se plovilo spuštalo u vodu, skočio je kako bi im se pridružio.

„Bio je to instinkt, moja me obitelj trebala. Skočio sam, tri ili četiri metra. Pao sam na jednog Nijemca, jadan čovjek”, rekao je Trotti.

Obitelj nije bila sigurna treba li se vratiti na Giglio radi svečanosti u četvrtak i procesije sa svijećama, kojima se obilježava 10. godišnjica katastrofe.

Brodske sirene će se upaliti u 21,45 sati a crkvena će zvona zazvoniti kako bi označili trenutak kada je kruzer u vlasništvu tvrtke Costa Crociere, podružnici britansko-američkog giganta Carnival, udario u greben nakon što je kapetan Francesco Schettino naredio približavanje obali.

Trotti (44) i Fjorda (33) bili su na medenom mjesecu.

„Trebalo je to biti najbolje iskustvo naših života”, rekao je Trotti.

„Oni koji nisu bili na brodu neće nikada razumjeti. Bio sam u takvom šoku da sam hodao kao zombi”, dodao je.

Kruzer je prevozio 4.229 putnika iz 70 zemalja, a nasukao se u vrijeme kad su mnogi od njih večerali.

Kapetan Schettino, kasnije osuđen na 16 godina zatvora, oklijevao je s dizanjem uzbune.

Evakuacija je započela više od sat vremena nakon udara u otok, kada je većina čamaca za spašavanje s jedne strane broda već bila neiskoristiva.

„Spasio nas je kuhar”, rekao je Trotti.

On i njegova obitelj nalazili su se u restoranu „Milano” kada je brod udario u kopno.

Paolo Maspero, još uvijek noseći svoj kuharski šešir, „uzeo je mog sina od šest mjeseci u svoje ruke. Voda je ulazila. Da nije došao po nas, bili bismo mrtvi”, kazao je Trotti koji ne zna plivati.

Fotografije koje je naknadno snimila obalna straža pokazuju ronioce u potonulom restoranu kako se probijaju u potrazi za žrtvama.

Ljudi u baru „Vienna” su slušali pijanista Antima Magnotta (51) koji je pao sa stolca kad se brod zatresao.

Našao se okružen prestravljenim putnicima koji su tražili odgovore.

„Žena je došla do mene noseći dvoje jako male djece. Bila je poput tigrice, lavice, zamalo me napala. Rekla je 'moraš mi reći što da činim da spasim svoju djecu'”, rekao je Magnotta.

Magnotta, koji je kasnije napisao knjigu naslova „Pijanist Coste Concordie”, rekao je da je postupao onako kako je bio obučen i da je uvjerio putnike da će im se kapetan obratiti.

„Obećao sam im, no Schettino nije ništa rekao. Bila je to ogromna izdaja”, rekao je.

Nestalo je električne energije i dok je postajalo sve teže kretati se na prevrćućem brodu, započeo je i niz „paklenih” zamračenja.

„Ljudi su nestajali u mraku pa se ponovno pojavljivali. Vikali su 'majko, gdje si?'. Do dana današnjeg se sjećam imena koja su ljudi izvikivali, tražeći jedni druge”, rekao je Magnotta.

S vremenom se uspio spustiti s jedne strane broda. Dvoje njegovih prijatelja te je noći umrlo.

Pateći od posttraumatskog stresnog poremećaja, glazbenik se preselio u London i zaposlio kao konobar u lokalu „Victoria and Albert Museum”, koji je srećom imao glasovir.

Deset godina kasnije, želi se vratiti na Giglio kako bi svirao za mještane.

Schettinu ne može oprostiti „što se nikada nije ispričao”.

Bivši kapetan proglašen je 2015. krivim po višestrukim točkama optužnice za ubojstvo iz nehaja, za izazivanje pomorske nesreće i napuštanje broda prije no što su svi putnici i posada evakuirani.

Schettino, u medijima nazvan i „Kapetan kukavica”, žalio se Europskom sudu za ljudska prava.

Njegovi će odvjetnici ove godine vjerojatno zatražiti da ostatak svoje zatvorske kazne odsluži kod kuće zbog dobrog ponašanja.

Mlađi brat Kevina Rebelloa (47), Russel (32), radio je na brodu kao konobar i umro je te noći.

Russelovo tijelo nađeno je tri godine nakon katastrofe kada je zahrđala olupina rastavljena.

Kobne noći bio je bolestan. „Bio je u svojoj kabini kada ju je poplavila voda. Bosih nogu i u kratkim hlačama izjurio je i sreo prijatelja koji mu je posudio odjeću. Pomagao je ljudima da uđu u čamce. Još uvijek im je pomagao kada se brod oštro nagnuo, a ljudi su pali u vodu. Nitko ga nakon toga nije vidio”, rekao je Rebello.

Prisjećati se katastrofa je „nevjerojatno teško”, no Rebello se vraća na Giglio radi godišnjice.

„To je poput drugog doma za mene. Osjećam se blizu mome bratu kada sam tamo”, rekao je.