PISMO ZNANSTVENIKA

'Delikt mišljenja'

Bionic
Reading

Gledajući nemile scene s konferencije za tisak na Institutu Ruđer Bošković, koje su prikazane 14. veljače. 2011. na glavnom Dnevniku HTV-a, bio sam zgrožen načinom komuniciranja ravnateljice Instituta Ruđer Bošković s medijima, a pogotovo sa zaposlenikom Instituta dr. sc. Sašom Blagusom, zbog iznošenja njegovih osobnih stavova. I druge televizijske kuće i elektronski mediji izvijestili su o ovom neprimjerenom javnom napadu ravnateljice na novinare i dr. S. Blagusa, započinje svoje pismo dr. sc. Dražen Vikić-Topić uputio tportalu i kojeg objavljujemo u cijelosti

Kao građanin RH, znanstvenik i bivši državni tajnik za znanost, zapanjen sam načinom na koji se obuzdava sloboda mišljenja i slobodno iznošenje osobnih stavova na Institutu Ruđer Bošković, čemu je dijelom svjedočilo i naše građanstvo.

Na Ruđeru smo oduvijek njegovali kritičnu i slobodnu razmjenu mišljenja

Biografija D. Vikića Topića

Dr. sc. Dražen Vikić Topić rođen je 4. svibnja 1954. u Zagrebu. Diplomirao je kemiju, 1978. na PMF-u u Zagrebu, a od 2. siječnja 1979. radi na Institutu Ruđer Bošković. Doktorirao je kemiju 1988. na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1989. do 1994. boravio je na usavršavanjima u Sloveniji, Indiji i SAD. Godine 2008. izabran je u trajno zvanje znanstvenog savjetnika na Institutu Ruđer Bošković i naslovnog redovitog profesora na Sveučilištu u Rijeci. Autor je i koautor preko sto znanstvenih radova iz područja nuklearne magnetske rezonancije (NMR), te više desetaka stručnih, znanstveno-popularnih radova i članaka. Od 2002. do 2005. bio je savjetnik dvaju ravnatelja te predsjednik Znanstvenog vijeća Instituta Ruđer Bošković. Od 2005. do 2010. je državni tajnik za znanost u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa (za vrijeme ministra D. Primorca i ministra R. Fuchsa). Vodio je povjerenstvo koje je napravilo prvu 'Znanstvenu i tehnologijsku politiku Republike Hrvatske 2006. - 2010.'

Obraćam Vam se stoga u svoje osobno ime, dajući podršku dr.sc. Saši Blagusu, vjerujući da smo još uvijek slobodna i demokratska zemlja u kojoj ne postoji delikt mišljenja koji je nestao s prošlim sustavom. Kolegu Blagusa poznajem već trideset godina i uvijek je principijelno i jasno iznosio svoje stavove i svoja viđenja različitih situacija na Ruđeru i u društvu. Često se s njegovim mišljenjem nisam slagao, ali sam ih uvažavao, budući da smo na Ruđeru oduvijek njegovali intelektualnu klimu, kritičnu i slobodnu razmjenu mišljenja i ideja i civilizirano komuniciranje. Ako smo svoja mišljenja i stavove mogli iznositi u vrijeme bivše Jugoslavije ne vidim razloga zašto to ne bismo mogli i danas u svojoj slobodnoj RH!

Ustavom RH zagarantirana je sloboda govora i sloboda iznošenja mišljenja i stavova svim građanima RH, tako dugo dok oni pristojno komuniciraju i svojim govorom ne vrijeđaju druge po nacionalnoj, vjerskoj, spolnoj i nekoj drugoj osnovi. Kolega Blagus svojim javnim istupima to sigurno nije učinio, već je samo iznio svoje mišljenje, svoj stav, na što ima puno pravo i na čemu mu čestitam, budući da je danas sve manji broj ljudi, pogotovo intelektualaca koji to rade. Pitam se zašto?

Blagus nije otkrio nikakvu poslovnu tajnu Ruđera

Dr. sc. Blagus svojim istupima nije odao nikakvu poslovnu tajnu IRB-a, osim što je spomenuo da mu je ravnateljica prijetila otkazom, a to sigurno nije poslovna tajna. Također, nije istupao u ime Instituta već u svoje osobno ime, sa svojim osobnim stavom i mišljenjem, a novinari su dodatno napisali da on radi na Ruđeru – pa nisu mogli reći da radi u Gradskoj plinari.

Zaposlenici javnih instituta, ne samo znanstvenici, moraju iznositi svoja mišljenja i stavove u cilju poboljšanja stanja na institutima, ali i zbog boljitka cijelog sustava znanosti i visokog školstva u RH, boljeg i vidljivijeg rada na javnim znanstvenim institutima, fakultetima i sveučilištima, kao i zbog poboljšanja stanja u cijelom društvu. Nisu javni instituti privatne tvrtke i korporacije o kojima zaposlenici ne smiju pričati, niti smo mi nedemokratsko društvo u kojem građani ne smiju javno iznositi svoje stavove.

Znanstvenici imaju posebnu odgovornost za razvoj cijelog društva te moraju slobodno izražavati svoja mišljenja i artikulirati svoje stavove o bilo kojem problemu društva pa tako i o svrsishodnosti donošenja zakona. Pogotovo su dužni iznijeti svoj stav o zakonima koji se bave znanošću, visokim obrazovanjem i sveučilištem jer to su za budućnost najosjetljiviji i vrlo važni segmenti društva. Ako su znanstvenici ujedno i zaposlenici Instituta Ruđer Bošković, moraju misliti i govoriti o situaciji, međuljudskim odnosima i problemima na tom Institutu, na kojem provode dane, a često i noći radeći, pa im nije svejedno kako se Institut vodi i razvija i što se na Institutu zbiva.

Potrebna nam je temeljna ljudska pristojnost

Svjedoci smo, da se često kod nas, zbog nesposobnosti u komunikaciji, prijepori i polemike rješavaju s pozicije sile i pozivanjem na formalno-pravne argumente koje su ili nejasno ili nedovoljno definirani ili čak nisu zapisani. U anglosaksonskim zemljama, čelnici i zaposlenici u javnim ustanovama posebno njeguju odnose temeljene na 'human decency' (temeljna ljudska pristojnost), pa bi se i mi morali više orijentirati u tom smjeru.

Institut Ruđer Bošković je javni znanstveni institut koji već 60 godina njeguje kritično mišljenje i slobodno i javno iznošenje stavova, otvorene i javne polemike svojih zaposlenika i znanstvenika, ne samo o znanosti i obrazovanju već i o svim aspektima društva. Stoga su Ruđerovci posebno osjetljivi na slobodu govora i izražavanja mišljenja i to im nitko ne smije i ne može oduzeti, niti po nekakvom Kodeksu, niti po Statutu, niti po Zakonu jer im to garantira Ustav RH.

Stoga u potpunosti, kao znanstvenik i građanin RH, podržavam slobodno izražavanje mišljenja i stavova, pa tako i onih koje je artikulirao kolega dr. sc. Saša Blagus, jer je to bit demokracije, a tko ne može uvažavati i razmatrati mišljenja drugih ne treba niti komunicirati s javnošću i obnašati javne funkcije.