Nakon višegodišnje vladavine HDZ-a u Vukovaru, prvo je SDP-ov kandidat Željko Sabo pobijedio na izravnim izborima za gradonačelnika, a potom je i njegova stranka osvojila većinu mandata u vukovarskom Gradskom vijeću. O Vukovaru 20 godina poslije tragedije cijelog jednog grada i svih patnji njegovih žitelja za tportal govori čelni čovjek grada-heroja
Na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine ulicama grada-heroja ponovno će proći Kolona sjećanja koju će predvoditi vukovarski branitelji. Upravo će se 20. obljetnica sloma obrane održati uz slogan ‘Hrabri ljudi’. Tko su ti hrabri ljudi?
Jednom prilikom prošle godine slušao sam pjesmu Gabi Novak koja se zove ‘Hrabri ljudi’, a kako se bližio 18. studenog, razmišljao sam - to je moto za obilježavanje Dana sjećanja. Kako su te riječi tako snažne, a pjesma tako lijepa, odlučili smo je ostaviti za 20. obljetnicu, bez obzira što je nama ista i 18, 19 ili 21. obljetnica.
Hrabri ljudi su ne samo oni koji su branili Vukovar, oni koji su u toj borbi poginuli, nego i svi oni civili, zarobljeni, oni koji su bili prognani i koji su se vratili u Vukovar, pa nakon povratka u teškim uvjetima izgrađivali odnose i podizali grad. To su i oni ljudi koji su danas u Vukovaru, koji će ostati u Vukovaru i biti dio njega. Za sve što se događalo u ova dva desetljeća, Vukovarcima je trebalo daleko više hrabrosti nego drugima
Je li Vukovar danas onaj Vukovar koji je u jesen 1991. bio u Vašim, ali i mislima svakog drugog branitelja koji se za njega borio?
Vukovar je slobodan i hrvatski, no nismo se 1991. borili za nešto materijalno. Nijedan čovjek ne može biti zadovoljan u potpunosti i uvijek misli da je mogao bolje. Sigurno je da smo od povratka 1998. i idućih 11 godina tapkali gotovo u mjestu što se tiče lokalne razine, čekali skrštenih ruku i očekivali od hrvatske države da pomogne - šutjeli i očekivali da se nešto dogodi. Kao da nismo znali što bismo, no sad je sve brže i kvalitetnije, a to i građani vide. Ne čeka se pomoć hrvatske države, nego se i iz gradskog proračuna mnogo toga ulaže.
Je li Vukovar postao grad poželjnog življenja?
Vukovar pruža mogućnosti onim ljudima koji su deficitarni kadar. Liječnik, pedagog, defektolog ili osoba s nekim drugim deficitarnim zanimanjem, kad bi došla s obitelji u Vukovar, ne samo da bi dobila posao, nego i stan. Ljudima za osnovnu egzistenciju trebaju dom i posao, pa se onda dalje živi kako tko zna. No, s nedostatkom kvalitetnih radnih mjesta problem imaju svi u Hrvatskoj, pa tako i u Vukovaru. To ćemo popraviti. Ipak, Vukovar jest grad poželjnog života i sa sadržajima koje već sad ima.
Visoka nezaposlenost veliki je problem Hrvatske, ali i Vukovara. Kako riješiti taj problem?
Sigurno je to veliki problem svugdje, pa tako i u Vukovaru. Imamo 28.016 stanovnika i 2.290 nezaposlenih. Negdje je to u Hrvatskoj i više, no upravo u Vukovaru uspjeli smo sačuvati neka radna mjesta i otvoriti nova. Ipak, Vukovar je zaslužio oporavak gospodarstva, što nije doživio nakon rata. Obnavljali smo kuće i stanove, brojne zgrade i taj proces još nije završen, no nismo obnavljali i gospodarstvo. Tvornicama koje su u ratu stradale, poput Borova koje je imalo 23.000 zaposlenih, a danas zapošljava 1.200-1.300 ljudi, od čega u proizvodnji tek polovicu, direktori nisu uspjeli aktivirali imovinu u smislu otvaranja radnih mjesta. Jedina svijetla točka u procesu privatizacije je Agrokor koji je kupio VUPIK, pa su odmah krenuli s ulaganjima i to nas hrabri. Kroz ulaganja i nova radna mjesta, perspektiva Vukovara je znatno izglednija.
Promatrajući sa strane, ipak se čini da vukovarski Hrvati i Srbi dva odvojena života.
Ne slažem se s tim. U svakom susretu s veleposlanicima tvrdim da se kroz proces mirne reintegracije dogodilo čudo. Nitko nije vjerovao u uspješnost tog procesa. Ni oni koji su ga provodili nisu vjerovali da će mir koji su potpisali i provodili tako lako proći u Vukovaru. Za 13 godina nijedan međunacionalni incident odmazde nije se dogodio u Vukovaru
Sad smo u procesu smo vraćanja međusobnog povjerenja ljudi. Teške su se i grozne stvari događale i svi koji gledaju sa strane, koji vide kako živimo i što se događa, ne mogu vjerovati da je bilo moguće proći kroz sve mirno. Još trebamo nadograditi odnose i procese življenja u Vukovaru, promijeniti određene stvari i napraviti novu kvalitetu života. Prijelazni period je dugo trajao i sad treba raditi na drugačijem odgoju djece i približavanju jednih drugima kako kroz vrtiće, tako osnovne i srednje škole.
No, podijeljenost grada ipak postoji, posebice u vrtićima i školama. Kakva je situacija u gradskim poduzećima?
Ljudi u javnim i gradskim poduzećima, gradskim i državnim institucijama rade jedni uz druge. Nema podjele na Hrvate i Srbe. Rade zajedno i bez problema. Kad je odgoj djece u pitanju, činjenica je da imamo dvije ustanove - vrtić koji pohađaju djeca po redovitom programu i onaj drugi prilagođen djeci srpske nacionalne manjine. No sve više je Srba koji su upisali svoju djecu u tzv. hrvatski vrtić. Tako je i u osnovnim školama. Mnogi bi se iznenadili kad bi čuli da je sve veći broj djece naših sugrađana Srba u redovitom programu.
Vukovar dijeli još jedan problem koji muči Hrvatsku - ima više birača nego stanovnika.
Prije 10 godina Vukovar je imao 31.670 stanovnika, a po posljednjem popisu 28.016. No, postoji taj nesrazmjer u broju stanovnika i broju birača jer imamo više od 33.000 ljudi u biračkim popisima. Na to smo cijelo vrijeme upozoravali, ali institucije države to ne rješavaju i ne vidim razloga zašto se ništa ne događa.
Nitko nema što i Vukovar
Koje su to prednosti Vukovara u odnosu na druge hrvatske gradove?
Vukovar je najzanimljiviji u kontinentalnom dijelu Hrvatske jer nijedan grad nema to što ima Vukovar - Dunav i Vuku, luku, prometnu infrastrukturu, plodne oranice, mogućnosti za proizvodnju i prerađivačku industriju, kvalitetne uvjete u Gospodarskoj zoni, pa i devastirane pogone koji se mogu obnoviti i u koje mogu doći gospodarstvenici. Konačno mogu najaviti da će nam nakon izbora doći dva investitora s više od osam milijardi kuna ulaganja. Jednostavno čekaju novu vladu jer u ovom trenutku nisu naišli na razumijevanje aktualne vlasti u Zagrebu.
Sigurno bi to bili termoelektrana na plin, odnosno investicija od 530 milijuna eura koje je spreman uložiti jedan gospodarstvenik, te tvornica etanola kroz investiciju 300 milijuna dolara. Radna mjesta donose boljitak, ali i sigurnost ljudi te zadržavaju mlade
Svi moramo brzo djelovati, a država mijenjati zakone jer su zakoni ti koji sprečavaju investitore da ulažu u Hrvatsku. Najmanje četiri, pet godina čekaju dozvole da mogu krenuti graditi. Uz to se veže i drugi veliki problem - mladi kad završe školu ili fakultet nemaju posao i ne mogu stvarati dodatnu vrijednost
Činimo puno za mlade jer imamo najjeftinije vrtiće u Hrvatskoj, besplatan prijevoz za učenike i studente u Vukovaru, ali i do Osijeka i Vinkovaca. Svaki student koji je podnio zahtjev dobio je stipendiju. Dajemo maksimum za obrazovanje, no bitno je i da nas država u tome podrži.
