Posredstvom interneta, online izlaganjem na tumblru i sličnim platformama, zatim kroz kolaboracijske projekte, predstavljanjem na malim i nezavisnim, ali utjecajnim blogovima i portalima te vlastitim angažmanom i bivanjem na 'pravom mjestu', danas je mladom umjetniku 'lakše uspjeti', promovirati se i nametnuti zainteresiranoj publici izvan granica domovine. Ovakvi i slični scenariji često rezultiraju time da u matičnoj zemlji za mladog autora mediji još nisu čuli dok isti polako, ali sigurno, gradi svoju uspješnu karijeru i izričaj.

Jelena Bando je mlada hrvatska umjetnica, točnije slikarica i ilustratorica iz Zagreba, koja trenutačno živi i djeluje u Parizu. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, diplomiravši prošle godine u klasi profesora Matka Vekića na Nastavničkom odsjeku na smjeru slikarstvo. Proteklih godinu dana, prije početka pariške priče, živjela je u Berlinu, gdje je radila kao asistentica našem poznatom slikaru Lovri Artukoviću.

Jelenin je umjetnički izričaj teško svrstati u jednu nišu, pa će vas na njezinom portfoliu radova usred neobičnih, apstraktnih i eklektičnih crteža koji dominiraju iznenaditi serija koloristički perfektno odrađenih ulja na platnu ili prikaza njezinih street art izleta.

Činjenice da uskoro izlaže na samostalnoj izložbi u Essenu u Njemačkoj, da radi na zanimljivom međunarodnom projektu u kojem sudjeluje još niz domaćih autora te da hrvatska javnost nije dovoljno upoznata s njezinim odličnim radovima, potaknule su nas da s Jelenom ukratko popričamo o njezinim projektima, karijeri i planovima.

Jedna od interesantnijih kolaboracija u koju je upletena je 36MOUNTAINS, projekt u trajanju na kojem Jelena radi s dizajnerom iz Francuske, Guilhemom Monceauxom te još dvadesetak internacionalnih autora. Riječ je o suradnji sa simpatičnim i sve popularnijim osječkim brandom Lega-lega, koji su osmislili blokić koji je potom dan odabranim umjetnicima da ga ispune kako oni žele.

Reci nam nešto više o projektu 36MOUNTAINS?

Projekt 36 MOUNTAINS na kojem sam radila s Guilhemom baziran je na međunarodnoj razini, jer smo htjeli ljudima prikazati više stilova i predstaviti internacionalne mlade umjetnike, za koje ni Hrvatska ni Francuska nisu čule. Svakome od izabranih umjetnika poslali smo jedan blokić, koji su Lega-lega posebno za nas napravili u japanskom dizajnu, da ga autori ispune onako kako oni žele. Potom su ispunjeni blokići vraćeni nama te smo sada u procesu izlaganja i predstavljanja projekta.

Gdje ćete ga izlagati i tko su autori koji su sudjelovali na njemu?

Krenuli smo s izlaganjem u galeriji Le Mat u Montpellieru, a sredinom sljedećeg mjeseca, točnije 18. veljače, ćemo izlagati u galeriji Greta u Zagrebu. Također se nadamo skorašnjim izložbama u Berlinu i Parizu, jer smo i tamo slali prijedloge. Cilj nam je objaviti i knjigu zajedničkih radova, a nakon toga ide drugi krug umjetnika koji će raditi blokiće. Više detalja o projektu možete pogledati na našoj Facebook stranici.

Autori koji su sudjelovali na ocrtavanju blokića su iz Hrvatske, Francuske, Srbije, Njemačke, Engleske i Bugarske. Selekciju smo radili Guilhem i ja, direktnim pozivima umjetnicima, odabirući ih po stilu i načinu rada. Od hrvatskih autora tu su Ena Jurov, Ivan Marković, Ivan Prerad, Miron Milić, Andrea Resner te Nindža Tiger i Pekmez Med (street art umjetnici).

I sama si sudjelovala u projektu odnosno iscrtavanju jednog blokića. Kakav je tvoj koncept, postoji li neka generalna priča koju si pokušala ispričati kroz (svoj) sketchbook?

Zadnjih godinu dana se dosta bavim ilustracijom, te sam većinu svojih crteža posvetila prirodi i životinjama koje su na jedan način mistificirane. 'Skrivam' im određene dijelove tijela, te promatrač mora bolje pogledati da bi znao o čemu se radi, jer na prvi pogled crtež izgleda dosta apstraktno. Takav je i sam blokić.

Uskoro izlažeš na samostalnoj izložbi Essenu? Kako je došlo do te suradnje?

Akademija likovnih umjetnosti me uputila na galeriju u Essenu koja je imala otvoreni poziv mladim umjetnicima voljnim za suradnju. Ja sam im se javila, njima su se svidjeli moji radovi i izložba je na vidiku, a dogodit će se nekad kroz ožujak ili travanj.

Tema radova koje ćeš tamo izlagati su žene koje su premlade za udaju. Reci nam nešto više o tom projektu?

Riječ je o uljima na platnu velikih formata, seriji nazvanoj Je Suis Perdu. Ukratko rečeno, radi se o tome da sam kroz svoje putovanje u Maroko otkrila jedan svijet koji me potaknuo na proučavanje kulture afričkih zemalja. Likovi koje prikazujem na svojim slikama su žene, mlade djevojke, koje su prisiljene na brak s nepoznatim, starijim muškarcima; što je česta pojava u Maroku, Etiopiji, no isto tako i u Indiji. Likovi su kadrirani, jer ne prikazujem identitet žena, kako se to i u zbilji radi, jer su sve uglavnom maloljetne. Prisilan brak, otmica, kršenje zakona... teme su koje na slikama prikazujem skrivajući identitete žena koje kroz to prolaze.

Trenutačno živiš i djeluješ u Parizu. Što radiš, kakv su ti planovi i kakav je Pariz kao «baza» za život i rad mladih autora? Može li se tamo živjeti od (prodaje) svoje umjetnosti?

Pariz je nešto novo za mene. Baš kad sam se navikla na Berlin odlučila sam otići. Atelje još nemam, jer sam se za sada bavila uglavom s 36 MOUNTAINS, pa je moj Pariz počeo u Montpellieru. Plan mi je naučiti francuski :) te i dalje raditi ono što najviše volim te s vremenom tu početi od toga i živjeti, jer smatram da je to u Parizu puno lakše moguće. Pariz je i dalje grad umjetnosti, tu ljudi puno više kupuju umjetnost za razliku od Berlina te naravno Zagreba.

Kako gledaš na hrvatsku umjetničku scenu autora mlađe generacije, u okviru tvog i sličnog izričaja? Ima li dovoljno interesa za vaš rad, dovoljno galerija gdje možete izlagati i prilika za promociju i uspjeh?

Mislim da nema dovoljno ni promocije i mjesta za izlaganje. Sve se svelo na nekoliko natječaja godisnje, te se to samo vrti u krug. Mislim da je to šteta, jer ima jako kvalitetnih mladih umjetnika koji svoj rad rijetko mogu pokazati.

Koji su, po tvom sudu, evidentni problemi hrvatske umjetničke scene?

Za mene bi to bio manjak interesa za umjetnost. Osobito je teško vidjeti da naša generacija, koja se ne bavi umjetnošću kao takvom, nema nikakav interes spram tome, što je meni osobno malo zabrinjavajuće. Ljudi ne posjećuju dovoljno izložbe, ne ide se toliko na koncerte i u kazališta, pa samim time mladi izlagači i izvođači gube na publici svoje generacije.

Uskoro ćeš imati samostalnu izložbu i u Hrvatskoj, u maloj, nedavno otvorenoj Galeriji Inkubator u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu? Što ćeš tamo pokazati?

Moja izložba u galerija Inkubator će biti u veljači, a izlagati ću crteže iz serije Portreti - koji se nalaze na mojoj web stranici, no bit će i puno novih radova.

Koji su ti planovi za 2013. godinu koja je, ako je suditi po najavljenim izložbama u Essenu i Zagrebu, za tebe jako dobro počela?

Za sada je plan Pariz. Biti jedan period tu, stvoriti kontakte i uživati u sadašnjosti, a što će biti iduća postaja ne znam ni sama :)

Više o Jeleninim radovima pogledaje ovdje - http://cargocollective.com/jelenabando