Vijeće za ratne zločine višeg suda u Beogradu u utorak je četvoricu bivših pripadnika srpskih paravojnih postrojba, optuženih za ratni zločin nad civilnim stanovništvom u Belom Manastiru u listopadu 1991., osudilo na zatvorske kazne u trajanju od 1,5 do 20 godina.
Prvooptuženi Zoran Vukšić osuđen je na maksimalnu kaznu od 20 godina zatvora, drugooptuženi Slobodan Strigić dobio je 10 godina, trećeoptuženi Branko Hrnjak osuđen je na pet godina, dok je četvrti optuženi Velimir Bertić dobio 1,5 godina zatvora. Oni su optuženi za ubojstvo najmanje šest civila nesrba, kao i za protuzakonita zatvaranja, povredu tjelesnog integriteta, zastrašivanje, teror, mučenja i neljudske postupke.
Po optužnici, ubijeni su Adam Barić, Vinko Čičak i njegovi sinovi Ivan, Ante i Mate i Ivo Malek. U obrazloženju presude sudskog vijeća navedeno je kako je utvrđeno da su optuženi krivi jer su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva, kršeći pravila međunarodnog prava i ženevske konvencije. Kako je objašnjeno, optuženi Bertić je, usprkos tome što je zakonom predviđena minimalna kazna za ratni zločin pet godina, dobio samo 1,5 godina zatvora jer je u trenutku zločina imao samo 22 godine, što mu je prihvaćeno kao olakotna okolnost.
Zamjenik srbijanskog državnog odvjetnika za ratne zločine i glanogovornik toga državnog odvjetništva Bruno Vekarić nakon izricanja presude najavio je žalbe na presude za Strigića, Hrnjaka i Bertića.
'Protiv smo toga da se ratni zločini tretiraju kao obična kaznena djela', rekao je Vekarić, dodavši kako je državno odvjetništvo zadovoljno kaznom od 20 godina zatvora za prvooptuženog Vukšića, te da će o sadržaju žalbi na presudu preostaloj trojici biti odlučeno pošto državno odvjetništvo dobije presudu u pisanom obliku.
Hrvatsko državno odvjetništvo 2008. ustupilo je srbijanskom državnom odvjetništvu za ratne zločine taj kazneni predmet županijskog suda u Osijeku, na temelju sporazuma o suradnji. Tijekom ovoga sudskog postupka, započetog 1. studenog 2010. godine, saslušano je 67 svjedoka.
