Saborsko povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa utvrdilo je prije četiri godine da je Čačić bio u sukobu interesa jer je za njegova mandata ministarstvo sklopilo 12 ugovora vrijednih 132 milijuna kuna s tvrtkama koje su s njim interesno povezane.

Čačić je, naime, na povjerenika prenio upravljačka prava nad tvrtkama iz grupacije Coninga, kojima je suvlasnik, no taj povjerenik nije obavijestio natječajno povjerenstvo ni Povjerenstvo za sprječavanje interesa o činjenici da je ministar interesno povezan s tim tvrtkama. Time je prekršen Zakon o sprječavanju sukoba interesa, što je 2007. potvrdio i Upravni sud od kojega je Čačić zatražio zaštitu Ustavom zajamčenih prava.

Pošto je taj sud zaključio kako je Čačić "svojim djelovanjem stvorio situaciju sukoba interesa koja je njemu kao dužnosniku omogućila ostvarivanje privatnog interesa protivno javnom interesu", predsjednik HNS-a podnio je ustavnu tužbu jer smatra da je u njegovu slučaju prekršena odredba o jednakosti svih pred zakonom i pravo na pravedno suđenje.

No, Ustavni sud ustvrdio je da Čačiću nisu povrijeđena ustavna prava, pri čemu je odbio njegove tvrdnje da je "samo obavljao dužnosti na koje je bio imenovan" i da nije predočen nijedan dokaz da je obavljajući dužnost ostvario osobni probitak.

Ustavni sud jednoglasno je odbacio Čačićevu tužbu na sjednici održanoj 14. rujna, a odluku je objavio na internetskim stranicama.

Čačić je bio ministar javnih radova, obnove i graditeljstva od siječnja 2000. do prosinca 2003. godine.