tvrda granica

Brexit bez dogovora ugrožava mir u Sjevernoj Irskoj

13.03.2019 u 16:56

Bionic
Reading

Sinn Fein, stranka koja je predstavljala političko krilo IRA-e, upozorila je odmah nakon što je u britanskom parlamentu odbijen sporazum premijerke Therese May o izlasku iz Europske unije da takva odluka predstavlja potpunu ignoranciju Iraca, njihovih pravila, gospodarstva i Sporazuma na Veliki petak. Mirovni proces u Sjevernoj Irskoj je i dalje krhak, a mogućnost da se uvede granica između zajednica na irskom otoku mogla bi ga potkopati, strahuju mnogi

Granica između Irske i Sjeverne Irske nakon Brexita glavni je kamen spoticanja u britanskim pregovorima o izlasku iz Europske unije, a irski premijer Leo Varadkar nedavno je izjavio da sve što razdvaja zajednice u Sjevernoj Irskoj potkopava Sporazum na Veliki petak te sve što razdvaja Britaniju i Irsku potkopava taj odnos. 'Brexit je potkopao Sporazum na Veliki petak, kojim je okončano tridesetogodišnje nasilje u Sjevernoj Irskoj', otvoreno je kazao u studenome prošle godine irski premijer.

Prije nego što je postala uglavnom nevidljiva zahvaljujući mirovnom sporazumu postignutom na Veliki petak 1998. godine i zajedničkom članstvu u Europskoj uniji Irske i Ujedinjenog Kraljevstva, granica na irskom otoku duga 500 kilometara bila je povod za nasilje tijekom tri desetljeća sjevernoirskih nemira.

Sporazumom na Veliki petak 10. travnja 1998. godine zaustavljeno je više od 30 godina (1969.-2002.) nasilja u Sjevernoj Irskoj, s oko 3500 poginulih ljudi.

Velika Britanija je vladala Irskom stotinama godina, a nakon što je dvadesetih godina prošlog stoljeća proglašena irska država sjever je ostao dijelom Britanije.

Kada se to dogodilo, stanovništvo Sjeverne Irske podijelilo se na dva tabora: unioniste, koji su bili sretni što ostaju dijelom Velike Britanije - neki od njih su se zvali i lojalisti (jer su bili odani, lojalni, britanskoj kruni) - i republikance, koji su htjeli da Sjeverna Irska bude neovisna od Velike Britanije te da se pridruži Republici Irskoj. Republikance se nazivalo i nacionalistima. Unionisti su uglavnom bili protestanti, a republikanci su uglavnom bili katolici.

Katolika je bilo manje nego protestanta u Sjevernoj Irskoj i živjeli su u teškim uvjetima jer su se protestanti nametnuli kao vladajući sloj pa se ubrzo pojavio revolt te su počeli prosvjedovati. Unionistička zajednica reagirala je vlastitim prosvjedima.

Tijekom šezdesetih napetost između dvije strane pretvorila se u nasilje, što je rezultiralo razdobljem poznatim kao Troubles (Nevolje).

>>> Brexit u slijepoj ulici, slijedi li najcrnji scenarij?

Od sedamdesetih do devedesetih godina prošlog stoljeća bilo je mnogo borbi između oružanih skupina s obje strane i mnogi su ljudi poginuli. Kako bi se riješio sukob, iz Londona su poslane britanske trupe, ali njihov dolazak samo je pogoršao situaciju te su odmah došli u sukob s republikanskim oružanim skupinama, od kojih je najveća bila Irska republikanska vojska (IRA).

IRA je tijekom tih godina izvršila niz smrtonosnih bombaških napada u Britaniji i Sjevernoj Irskoj, a posebna meta bili su im britanski vojnici. Za mnogo ubojstava odgovorne su bile i unionističke paravojne skupine, među kojima su vodeće bile Ulsterske dobrovoljačke snage te Ulsterski obrambeni savez.

Situacija se znatno pogoršala nakon što su 1972. godine britanski vojnici ubili 14 ljudi tijekom mirnog marša za građanska prava katolika i republikanaca u Londonderryju. Dan je postao poznat kao Krvava nedjelja.

Mnogi su sumnjali da je uopće moguće postići mir u Sjevernoj Irskoj.

  • +11
Murali posvećeni paravojnim oružanim skupinama u Sjevernoj Irskoj i dalje su na ulicama Izvor: Profimedia / Autor: Profimedia

No nakon godina borbe došlo je do promjene početkom devedesetih, kada je IRA objavila da će prestati s oružanom borbom otvorivši prostor da se postigne mirovni sporazum. Mirovni proces u Sjevernoj Irskoj započeo je nakon sporazuma Velike Britanije i Irske iz 1995. U srpnju 1997. IRA je objavila prekid vatre, a nakon gotovo dvije godine razgovora i 30 godina sukoba 1998. godine na Veliki petak potpisan je sporazum, kasnije potvrđen na referendumu.

Od toga dana iščeznuli su sukobi između IRA-e i unionističkih paravojnih skupina, ali dvije strane i dalje su podijeljene, a političke tenzije još prisutne, što je posebno vidljivo kada je u pitanju sjevernoirska samouprava. Političari John Hume i David Trimble, koji su sklopili sporazum, dobili su tim povodom Nobelovu nagradu za mir.

To je otvorilo put formiranju vlade koja je funkcionirala po principu podjele moći između unionista i republikanaca. Dio ovlasti prenesen je s Londona na lokalnu skupštinu u Sjevernoj Irskoj. U okviru mirovnog procesa u Sjevernoj Irskoj postignut je sporazum o ukidanju fizičke granice između Irske i Sjeverne Irske, a omogućio je slobodan protok ljudi, roba i usluga te doveo do visokog stupnja integriranosti dvaju gospodarstava. To bi bilo dovedeno u pitanje kada bi se ponovno uspostavile granične i carinske kontrole.

Sporazum nije odmah u potpunosti zaustavio nasilje jer su neki nastavili s njime, a bilo je i mnogo međusobnog optuživanja i podmetanja među lokalnim strankama. Sjevernoirska samouprava uvedena je u lipnju 1998., a suspendirana je već u prvoj polovici 2000. te ponovno od listopada 2002. (zbog neuspjela razoružanja paravojnih skupina, suprotstavljenih stajališta unionističkih i republikanskih stranaka i dr.). Tek 2007. godine vraćene su ovlasti lokalnoj skupštini te je britanska vojska završila operaciju u Sjevernoj Irskoj.

Iako se političari i dalje ne slažu, veliki uspjeh sporazuma je to što je nasilje zaustavljeno.