Naime, USKOK je podigao novu optužnicu protiv bivšeg HDZ-ova ministra prometa zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti vezano uz produkciju filma 'Prometna renesansa Hrvatske', koju je Kalmeta naručio znajući da za to nema stvarne potrebe, a platila država.

U političku arenu Božidar Kalmeta je ušao kao 35-godišnjak. Do tad je taj zadarski Arbanas gradio karijeru kao agronom u Maraski. Diplomirao je 1982. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a već iduće godine počeo je raditi kao tehnolog. Bio je i šef proizvodnje, a Marasku je napustio 1992. godine.

U HDZ se učlanio 1989. godine. Bio je dragovoljac Domovinskog rata te ima čin poručnika.

Kalmeta se znao dodvoriti moćnicima

U proljeće 1993. godine HDZ je na lokalnim izborima premoćno osvojio većinu u Zadru. Za gradonačelnika je postavljen pravnik Duško Kučina, a za njegovog zamjenika tada malo poznati Kalmeta. Nakon sukoba unutar stranke Kučina podnosi ostavku te u njegovu fotelju 1994. godine sjeda Kalmeta.

Ono što ga je zadržalo na toj poziciji narednih deset godina i pretvorilo u politički najmoćnijeg čovjeka u Zadru sve do danas je 'umijeće balansiranja' između različitih gradskih interesnih grupacija.

'Podmirujući dio apetita svake od njih, sklapao je privremene ili trajne paktove, radio je s Hypo bankom i Tankerskom plovidbom, znao je kako umiriti Zdenka Zrilića (najbogatiji zadarski poduzetnik), Božu Jusupa (najvećeg dioničara Tankerkomerca) i Renu Sinovčića, Crkvu i opoziciju; koristio je i bivše komuniste i zapjenjene nacionaliste', napisao je svojedobno o Kalmeti Predrag Opačić, dugogodišnji novinar Slobodne Dalmacije i odličan poznavatelj zadarskih prilika.

Istovremeno, dok je išao niz dlaku moćnicima, Kalmeta je na čelna mjesta u gradu postavljao svoje ljude. U HDZ-u mu je rastao ugled nakon svakih izbora jer je stranci donosio pregršt saborskih mandata. Sve to usprkos čestim medijskim natpisima, istina nikad sudski dokazanim, o korupciji i namještanju višemilijunskih poslova u Zadru.

Kalmeta je čak bio ozbiljan kandidat za glavnog tajnika stranke. Gurao ga je tada moćni Ivić Pašalić kao mladog i perspektivnog političara, ali Franjo Tuđman ga nije prihvatio.

Njegovi kolege HDZ-ovci opisuju ga kao pragmatičnog i operativnog čovjeka kojeg ideologija nije nikad zanimala.

'Sjećam se kako mu je teško palo to što se mora preseliti u Zagreb kad je imenovan ministrom. Svako malo je bježao na jug', ispričao nam je bivši HDZ-ovac koji je zamolio za anonimnost.

Kalmetu je u metropolu povukao Ivo Sanader 2003. godine te mu je u ruke dao tadašnje veliko Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka. Sve do famoznih stranačkih izbora 2002. godine Kalmeta se vodio kao Pašalićev čovjek, ali nakon njegovog pada priklonio se Sanaderovoj ekipi.

S Kalmetom je u Zagreb stigao i Zdravko Livaković, njegova desna ruka, koji je kao nestranački čovjek deset godina u gradskoj upravi nadzirao graditeljski sektor. U Ministarstvu je Livaković bio zadužen za HAC odnosno za izgradnju autoceste Zagreb – Split. Pokazat će se to pogubnim za Kalmetu jer će upravo Livakovića USKOK osumnjičiti kao glavnog u slučaju izvlačenja milijunskih iznosa iz HAC-a.

Je li došlo vrijeme da Kalmeta konačno nešto zna?

Kad je 2009. godine pukla prva afera u HAC-u – skupocjeno bojanje tunela Mala kapela i Sveti Rok - nakon koje su slijedile mnoge druge, Kalmetina obrana bila je uvijek ista. On o tome nikad ništa nije znao.

Alanfordovska je bila njegova izjava nakon uhićenja direktora HAC-a krajem 2009. godine.

'Nikad nisam rekao da nema kriminala u HAC-u, ali ni da ga ima. Da sam to znao, istog bih časa to prijavio nadležnim institucijama', mrtav hladan je rekao Kalmeta novinarima.

Ništa nije znao ni 2007. godine, kada se otkrilo da mu dugogodišnji vozač i neslužbeni osobni tajnik Danijel Miočić reketari po Zadru, za što je pravomoćno osuđen. A još je manje znao o majci svih afera, Fimi mediji, iako su mnogi svjedoci upravo njega imenovali kao jednog od glavnih likova u čitavoj priči.

Čini se kako je došlo vrijeme da Kalmeta konačno nešto zna.