Problem zbrinjavanja bivših čelnika i visokih časnika obavještajnih službi nakon njihove smjene ili umirovljenja u Hrvatskoj uopće nije riješena. Potencijalna je to opasnost po nacionalnu sigurnost jer su ljudi iz te zajednice na meti drugih tajnih službi i država koje bi od informacija kojima raspolažu mogle imati znatne koristi. Nepostojanje kvalitetnog sustava zbrinjavanja ljudi ih obavještajne zajednice, slažu se političari svih političkih opcija s kojima smo razgovarali, velik je problem, a slično misle i sigurnosni stručnjaci
Dok je bivši šef SOA-e Dragan Lozančić jučer imenovan čelnikom Državne uprave za zaštitu i spašavanje, pitanje je što će biti s Josipom Buljevićem i Tomislavom Karamarkom koji su također bili na čelu te tajne službe. Obojica su bili članovi Oreškovićeve vlade, no dok Karamarko koristi naknadu '6 + 6' (šest mjeseci puna plaća, šest mjeseci pola plaće), Josip Buljević od kraja je prošle godine u mirovini. Kako je nakon odlaska s dužnosti šefa SOA-e, a prije imenovanja u Vladu jedno vrijeme bio u diplomaciji, i sada su se pojavile spekulacije da bi se opet mogao aktivirati u diplomaciji. Razgovora je, doznajemo, bilo, no ništa još nije realizirano.
Ako se pita aktualnu politiku, većina misli da bi se država trebala pobrinuti za bivše čelnike nakon što odu iz službe.
'Kad uđu u politiku, druga priča'
'Država bi trebala voditi brigu o svim ljudima koji su na određenim pozicijama čija su znanja i iskustva rijetka i osjetljiva. Ne govorim ovdje osobno o Karamarku ili Buljeviću, no činjenica je da nemamo tu jednu kadrovsku politiku i ne postoji baza podataka s kvalifikacijama stručnih ljudi gdje bi bilo normalno da iz te baze možete dobiti stručnjake iz određenih područja i da ih možete konzultirati bez obzira na to koja je opcija trenutačno na vlasti', kaže za tportal HDZ-ov Miroslav Tuđman, koji je svojedobno bio na čelu Hrvatske izvještajne službe.
vezane vijesti
Da bi bivšim čelnicima tajnih službi trebalo osigurati neki posao, smatra i Mostov politički tajnik Nikola Grmoja. 'Načelno nije dobro da ljudi koji su bili u sigurnosno-obavještajnom sustavu ostanu na cesti. Svaka ozbiljna zemlja brine se za svoje obavještajce. Ako smo isti stav imali o Lozančiću, moramo i o Karamarku, bez obzira na to što ja mislio o njemu', kaže Grmoja za tportal.
No nešto drugačiji stav ima SDP-ov Peđa Grbin, koji smatra da su slučaj Buljević i Karamarko ipak drugačiji od slučaja Dragana Lozančića.
'I Buljević i Karamarko nakon obavljanja dužnosti koju su obavljali, onih u obavještajnom aparatu, odlučili su svoju budućnost potražiti u politici. Obojica su bila i visoki dužnosnici Vlade i držim da su ulaskom u političku arenu sami odabrali novo zanimanje zbog čega se na njih ne može primijeniti isti standard. Nemojmo zaboraviti da mi imamo još jednog bivšeg voditelja izvještajne službe koji je saborski zastupnik i koji je također ulaskom u politiku izabrao novo zanimanje pa bi se i s njim mogla povući paralela', kaže Grbin za tportal.
Cvrtila: Sustav ranjiv, izbušen
Stručnjak za sigurnost i bivši načelnik Uprave kriminalističke policije Željko Cvrtila u razgovoru za tportal ističe kako se država uopće ne brine za bivše šefove obavještajnih i sigurnosnih službi, počevši od nekadašnjih ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), preko visokih časnika Vojno sigurnosno-obavještajne agencije (VSO) i generala iz sustava obrane pa sve do policijskih časnika ili državnih odvjetnika kojima su dostupni nizovi podataka od značaja za nacionalnu sigurnost.
'Naravno, ljudi nakon napuštanja ili umirovljenja iz obavještajnog sustava imaju određene obveze čuvanja tajnih podataka, no zbog niza razloga, ponajviše onih vezanih za vlastitu socijalnu sigurnost, mogu postati meta drugih tajnih službi i država koje bi od informacija kojima raspolažu mogle imati znatne koristi. Čitav obavještajni sustav u nas je ranjiv, izbušen, bez kvalitetne kadrovske politike, pa onda ne bi trebalo čuditi to što isti taj sustav nakon što sažvače i izbaci nekadašnje zaposlenike može biti potencijalna meta, ponajviše zbog onih labilnijih koji se nakon izlaska iz obavještajnog aparata osjećaju izdanima i ogorčenima. Takvo što je nedopustivo, jer se ljudi nakon izlaska iz sigurnosno-obavještajnih zajednica moraju osjećati upravo suprotno. Moraju biti zadovoljni što su štitili sustav', mišljenja je Cvrtila.
Sigurnosni stručnjak ističe kako se ozbiljne države ne susreću s problematikom kvalitetnog zbrinjavanja bivših kadrova, što zbog solidnih mirovina, a što zbog niza kvalitetnih programa zbrinjavanja na način da ih zapošljavaju ozbiljne korporacije povezane s državom ili je tim korporacijama u interesu surađivati s državom.
Korporacije žude za takvim kadrom
'Korporacije ili velike tvrtke u ozbiljnim državama široke ruke pozivaju i dočekuju ljude iz sigurnosno-obavještajnog sustava u svoje redove, osobito visoke časnike, a srednje i nižerangirane časnike kroz programe edukacije upućuje se kao profesore ili predavače na vojnim, vojno-obavještajnim i sigurnosnim akademijama. Također, nakon napuštanja sigurnosnih službi, ljudi iz tih krugova nakon umirovljenja šalju se u krizna žarišta gdje svojim iskustvom mogu pomoći kao instruktori. Na kraju, naš sigurnosno-obavještajni sustav instruirali su njemački, britanski i američki sigurnjaci koji su dobro plaćeni kao savjetnici te su na taj način dobro socijalno zbrinuti', objasnio je Cvrtila dodajući kako strana iskustva pokazuju kako se nekadašnji obavještajci dobro snalaze i u segmentu poslovne sigurnosti.
'Primjerice, u Izraelu je nemoguće otvoriti istražiteljsku ili detektivsku agenciju ako nisi bio dio vojno-obavještajnog sustava i kao takav imaš potrebna profesionalna saznanja i vještine, a kod nas se tim poslovima bavi tko hoće', upozorava Cvrtila i zaključuje da je, iako kod nas ljudi zaziru od nekadašnjih obavještajaca, nužan kvalitetan program zbrinjavanja u korist same države.
