PROMOTORICA SEBIČNOSTI

Ayn Rand - guru republikanske desnice

20.08.2012 u 07:31

Bionic
Reading

Američka filozofkinja i spisateljica Ayn Rand, koja je zagovarala 'vrlinu sebičnosti', ima sve važniji intelektualni utjecaj na Republikansku stranku, naročito kada je riječ o potpredsjedničkom kandidatu Paulu Ryanu, koji je svojedobno izjavio da se 'uključio u politiku baš zbog Ayn Rand'

'Odrastao sam čitajući Ayn Rand. Ona me naučila mnogo toga o tome kakva sam osoba, kakav je moj sustav vrijednosti i koja su moja uvjerenja', izjavio je u govoru 2005. ambiciozni republikanski kongresnik Paul Ryan, koji je svoje obožavanje ove kontroverzne intelektualne figure potvrđivao i tako što je svim svojim zaposlenicima podijelio njene romane 'Atlas Shrugged' i 'The Fountainhead'.

Ryan, koji je danas potpredsjednički kandidat Republikanske stranke, nije ni prvi ni posljednji istaknuti političar američke tvrde desnice koji se poziva na ideje Ayn Rand, no od svih njih je najbliži Bijeloj kući. U tom kontekstu treba razumjeti i Ryanovu nedavnu izjavu za konzervativni časopis National Review da 'potpuno odbacuje filozofiju Ayn Rand' zbog njezina ateizma, te mu je – kao deklariranom katoliku - mnogo bliži mislilac Toma Akvinski. U svakom slučaju, Rand vjerojatno ne bi zamjerila Ryanu što je se sada ekspresno odriče, jer je to samo jedan od poteza 'vrline sebičnosti' koja će mu pomoći u ostvarivanju političkih ciljeva.

Vrijedi se zapitati tko je Ayn Rand te kakve je ideje zastupala, jer bi se Amerika mogla naći u situaciji da bude izložena politici kakvu je Rand zagovarala u svojim esejima, odnosno glorificirala u svojim romanima. Riječ je o filozofskom pravcu pod nazivom objektivizam, koji je Rand opisala kao 'koncept čovjeka kao herojskog bića, čija je jedina moralna svrha u životu ostvarenje vlastite sreće, produktivna dostignuća najplemenitija aktivnost i razum kao jedini vrhovni apsolut'. U prijevodu, Ayn Rand se ispostavila kao najveća utjeha beskrupuloznim kapitalistima, čija se opsesija stjecanjem što više novca i moći odjednom pretvorila u najplemenitiju ljudsku aktivnost, pa ne iznenađuje što nije izgubila utjecaj na američkoj političkoj sceni.

Ruskinja u Hollywoodu

Ayn Rand rođena je 1905. godine u Rusiji kao Alisa Zinovjeva Rosenbaum u obitelji dobrostojeće buržoazije te je iz prve ruke mogla doživjeti Oktobarsku revoluciju i sve što je iza nje slijedilo, što je od Rand učinilo antikomunistkinju do posljednjeg daha. Rand se u SAD odselila 1926. godine, prethodno dobivši vrhunsko obrazovanje iz filozofije na petrogradskom sveučilištu, pročitavši sve od Platona do Nietzschea. U Americi joj je to, pak, pomoglo da se zaposli kao scenaristica ne baš uspješnih filmova u Hollywoodu, iako su ambicije Ayn Rand bile mnogo veće.

To se može vidjeti po njezinu romanesknom prvijencu 'We The Living', koji opisuje rane dane sovjetske Rusije, odnosno 'borbu između pojedinca i države'. Rand će do kraja života ostati na radikalnoj poziciji borbe za prava pojedinca, posebice ako je taj pojedinac bogat i moćan. Jedina uloga države u javnom životu jest da vodi vojsku, policiju i pravosuđe, dok bi se porezi trebali plaćati na striktno dobrovoljnoj bazi. Ekonomski odnosi su, pak, obilježeni stalnom napetošću između 'proizvođača' i 'izjelica', s time da u potonju skupinu spada većina svjetskog stanovništva. To je, ukratko, objektivizam Ayn Rand, za koji je američki publicist Bruce Levine konstatirao da je 'pomogao Amerikancima da se oslobode grižnje savjesti jer su sebični i nije im stalo ni do koga drugog'.

Iako je Rand napisala mnoge političke spise kako bi detaljno objasnila sve u vezi objektivizma, najveći uspjesi njene literarne karijere su romani 'The Fountainhead' iz 1943. i 'Atlas Shrugged' iz 1957, koji je Rand smatrala svojim 'magnum opusom'. U pitanju su obimne knjige od skoro pa tisuću stranica, ovisno o izdanju, koje istovremeno pokazuju sposobnost Rand da posloži napet zaplet i prožme ga u potpunosti izabranom ideologijom, ali i da žrtvuje bilo kakvu psihološku uvjerljivost likova u ime ideja koje zastupaju. Rand je u ova dva romana, koji su se prodala u desetine milijuna primjeraka, uspjela na tabloidno uzbudljiv način prezentirati temelje objektivizma, pa tako 'The Fountainhead' završava s oko trideset stranica dugim monologom glavnog lika o tome zašto je divno biti sebičan. Nema sumnje da je Rand zastrašujuće uvjerljiva u svojoj zastrašujućoj ideologiji, dokazujući manipulativni potencijal uvjerljivo napisanog pamfleta stavljenog u prozni kontekst.

Mike Wallace: Intervju s Ayn Rand (1959)
Greenspanov poučak: 'Pohlepa' biznismena najbolja zaštita potrošača

I dok je 'The Fountainhead' bio pozicioniran u arhitektonski milje, a njegov glavni lik Howard Roark naslonjen na Franka Lloyda Wrighta, još obimniji 'Atlas Shrugged' je ambiciozna fantazija koja čitatelja treba uplašiti – štrajkom kapitalista! S obzirom na to kada je roman pisan, ne čudi što je željeznički promet u središtu poslovnog zapleta, što je danas više nego neuvjerljivo, ali vječnom uvjerljivošću odzvanjaju stavovi glavnih likova Johna Galta i Dagneyja Taggarta o tome kako im je dosta što njihova kreativno-kapitalistička dostignuća eksploatira 'društvo parazita', kako je autorica često voljela ponavljati. Sama autorica je pak živjela u uvjerenju kako je 'Atlas Shrugged' jedini doista važan američki roman objavljen u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Od toga do političkog stava da treba ukinuti sve programe socijalne sigurnosti u društvu ima tek par koraka, kako je u svojoj političkoj karijeri demonstrirao Paul Ryan.

On ipak nije bio prvi moćnik u Washingtonu koji je duboko obožavao Ayn Rand s opasnim posljedicama po cijelu državu. Alan Greenspan, dugogodišnji direktor američke središnje banke Federal Reserve, ubrajao se među učenike ove kontroverzne filozofkinje. Greenspan je zaslužan za sustavnu deregulaciju američke ekonomije, što je rezultiralo svjetskom financijskom krizom 2008. Prije nje je Greenspan, pozivajući se baš na Ayn Rand, pisao da 'nema bolje zaštite potrošača od 'pohlepe' biznismena, tj. njegove želje za profitom', odnosno da je 'neregulirani tržišni kapitalizam superlativno moralan sustav'.

Ayn Rand je umrla 1982. godine, iskoristivši posljednja desetljeća svog života za agresivno promoviranje objektivizma, ponajviše kroz držanje govora na fakultetima od Yalea do Princetona. Zbog zdravstvenih problema u starosti je pristala koristiti američke sustave socijalne pomoći umirovljenicima i bolesnima, Social Security i Medicare, iako je cijeli život pisala protiv njihova postojanja. Rand je umrla pomalo zaboravljena, no njene ideje su preživjele i još uvijek ostavljaju značajan trag u američkoj politici, naročito onoj libertarijanskog i konzervativnog usmjerenja. Iako su Ayn Rand ozbiljni kritičari otpisali kao književnicu, dok politički filozofi za njen objektivizam većinom imaju samo riječi prezira, ni akumulirano intelektualno znanje pa ni kantovski moral sa svojim humanističkim imperativima ne mogu izvojevati pobjedu nad 'vrlinom sebičnosti'. Vjerojatno jer je Ayn Rand savršeno shvatila barem jednu vječnu istinu, a to je da se ljudi vole osjećati dobro dok rade loše stvari.