VELIKO ISTRAŽIVANJE

Znanstvenicima se vjeruje, svećenicima ne

23.09.2010 u 09:58

Bionic
Reading

Znanstveno obrazovano stanovništvo još uvijek vjeruje svojim stručnjacima, međutim u nekim važnim područjima izgubilo je to povjerenje, pokazala je nova studija koju su proveli ugledni časopisi Scientific American i Nature

Prošla godina bila je teška za znanstvenike. Dokumenti o klimatskim promjenama koji su procurili preko elektronske pošte otkrili su određenu pristranost stručnjaka, a zdravstveni djelatnici optuženi su da su preuveličali opasnost od relativno blage gripe tipa H1N1 da bi pomoglifarmaceutskim tvrtkama da prodaju više lijekova. Budući da vlasti trebaju donijeti ključne političke odluke o klimi, energiji, zdravlju i tehnologiji, nužno se nameće važno pitanje – koliko su posljednji događaji uzdrmali povjerenje ljudi u znanost, odnosno vjeruju li oni još uvijek u nju i njezine predstavnike.

Istraživanje je provedeno preko internetskih stranica na uzorku od 21.000 ljudi. Očekivano, u studiju se uključila uglavnom obrazovana publika, čitatelji spomenutih časopisa – 19 posto sudionika prijavilo se kao doktori znanosti. No rezultati su pokazali da i njihovi stavovi značajno variraju ovisno o temama i zemljama u kojima žive.

Najviše se vjeruje znanstvenicima, a najmanje svećenicima

Na pitanje kojim skupinama ljudi vjeruju na skali od jedan (nikako ne vjeruju) do pet (jako vjeruju), znanstvenici su prošli najbolje s prosječnom ocjenom 3,98. Za njima redom slijede: obitelj (3,09), nevladine udruge (3,09), udruge građana (2,69), novinari (2,57), kompanije (1,78), izabrani dužnosnici (1,76) i, konačno, vjerski vođe (1,55).

Zanimljivo je da sudionici najviše povjerenja imaju u znanost kada je riječ o evoluciji (4,3), a potom obnovljivim izvorima energije (4,08), podrijetlu svemira (4), istraživanjima matičnih stanica (3,97), uzrocima raka (3,91), nuklearnoj energiji (3,67), klimatskim promjenama (3,66), uzrocima autizma (3,53), sigurnosti hrane (3,44), vitaminskim preparatima (3,42), GM biljkama (3,39), pesticidima (3,33), lijekovima protiv depresije (3,21) i, konačno, pandemiji gripe (3,19).

Odgovori na pitanje trebaju li se znanstvenici miješati u politiku, značajno su varirali od zemlje do zemlje. Njemačka, u kojoj vodeća političarka Angela Merkel ima doktorat iz kvantne kemije, s najvećim je postotkom podržala ulogu znanstvenika. Nešto manju podršku dobili su u SAD-u, a najmanju u Kini.

Većina ispitanika smatra da ekonomija treba više izdvajati za znanost, dok štedjeti treba na izdacima za potrebe obrane, odnosno na oružju. Čak 89 posto ljudi smatra da ulaganje u znanost, čak i kada ne donosi izravnu korist, ipak predstavlja temelj budućeg razvoja.

Strah od tehnologije

No razvoj tehnologije može imati i neočekivane loše posljedice. Stoga su autori studije odlučili ispitati od kojih njezinih aspekata ljudi najviše strahuju.

Prema rezultatima, sudionici se još uvijek najviše boje nuklearne energije i smatraju da treba tražiti druge, čišće izvore (47 posto). Nešto je manji strah od nanotehnologije (26 posto), dok se istraživanjima na čimpanzama protivi sličan postotak ispitanika (23 posto). Protiv uzgoja genetski modificiranih biljaka za hranu je 22 posto ljudi, protiv testiranja lijekova na sisavcima 12 posto, istraživanja na embrijima osam posto, a protiv stvaranja umjetnih organizama sve dok se ne pokažu potpuno sigurnima sedam posto.

Zanimljivo je da se nuklearnoj energiji najviše protive Europljani - čak 66 posto - a Amerikanci znatno manje - 18 posto. Strah od nanotehnologije je sličan na Starom i Novom kontinentu - 23 posto prema 28 posto - a Europljani su oprezniji od Amerikanaca kada je riječ o GM hrani – 27 posto prema 13 posto. Osobito su skeptični stanovnici Belgije, Francuske, Njemačke, Italije i Španjolske, ali ne i Velike Britanije, koji o GM hrani imaju slično mišljenje kao Amerikanci.

Gripa koje nije bilo

Najveća razlika u povjerenju ljudi u znanost između SAD-a i Europe zabilježena je u vezi s gripom. Znanstvenim procjenama o nastupanju pandemije danas vjeruje čak 66 posto Amerikanaca, a samo 31 posto Europljana.

Svjetska zdravstvena organizacija sa sjedištem u Ženevi objavila je 11. lipnja 2009. da je gripa koju uzrokuje virus H1N1 poprimila razmjere pandemije. Vlasti mnogih zemalja potrošile su milijune dolara na cjepiva i druge lijekove, međutim, nasreću, svinjska gripa, čija je smrtnost u početku procijenjena kao dosta velika, pokazala se prilično blagom.

Godinu dana kasnije dvije europske studije otkrile su da su odluke WHO-a u određenoj mjeri bile u sukobu interesa. Komisija te organizacije još je 2004. preporučila stvaranje zaliha cjepiva za slučaj pandemije. Kasnije se pokazalo da su neki od znanstvenika bili povezani s farmaceutskim kompanijama. WHO je prošle godine odbio otkriti imena članova komisije, što je pobudilo sumnje da su i neki od njih imali veze s industrijom.

Mnogi mediji u Europi značajno su pridonijeli takvom raspoloženju. Britanski tabloid Daily Mail, koji je u početku iz dana u dan dizao uzbunu zbog 'opasnog' virusa, kasnije je objavio članak 'Pandemija koje nije bilo: Farmaceutske tvrtke potaknule WHO da preuveliča opasnosti svinjske gripe'. Međutim, to pitanje u američkim medijima nije dobilo previše prostora.

Hrvatski stručnjaci također su osudili postupke nekih zdravstvenih dužnosnika, osobito doc. dr. Livia Puljak s Medicinskog fakulteta u Splitu u članku pod nazivom 'Pandemija koja se nikad nije dogodila', objavljenom u časopisu Liječničke novine, a prije nje i epidemiolog prim. doc. Mladen Smoljanović u istom časopisu. Autori su upozorili da su u potrazi za dokazima za pandemiju svinjske gripe otkriveni nedostupni podaci, izmišljeni autori, sukob interesa i konačno – nepostojeća pandemija.

Klimatski skepticizam u padu

Novo ispitivanje časopisa Scientific American i Nature pokazuje također da broj Amerikanaca koji ne vjeruju da ljudi utječu na klimatske promjene pada. Najveći skeptici trenutno su Francuzi, Japanci i Australci, međutim i njihovi se stavovi polako mijenjaju. Naime, tri puta više ljudi u svijetu odgovorilo je da je od prošle godine promijenilo mišljenje te da sada vjeruje u utjecaj ljudi na klimu, nego da sada više sumnja u povezanost globalnog zagrijavanja s ljudskim aktivnostima.